Ulaskom u tridesete, mnogi su osjetili tihi val introspekcije, suočenje s pitanjima koja zveckaju negdje između jučer i sutra te egzistencijalne krize koje nas podsjećaju da još uvijek rastemo. Iz tog emotivnog prostora, iz te ranjivosti koja zna biti i snaga, rađa se glazba koja istinski govori. Glazba koja nije samo zvuk, već ispovijest, otpor i iscjeljenje.
Marcela u svom novom poglavlju ne skriva ništa. Ona otvoreno progovara o pritiscima glazbene industrije, o sumnjama koje vrebaju iza reflektora i o filozofiji neodustajanja koja je njezin kompas. Upravo ta iskrenost, pomiješana s njezinim prepoznatljivim senzibilitetom, čini da glazba koju dijeli s nama zvuči kao dnevnik jednog odrastanja, bez filtera.
Fotografije koje prate ovu priču vode nas iza kulisa snimanja videospota za njezin novi singl No Quitter, svojevrsnu himnu hrabrosti i vjere u vlastiti put. Za režiju, montažu i scenarij zaslužan je Filip Renić, koji s Marcelom dijeli viziju da umjetnost nije bijeg od stvarnosti, već njezino ogoljavanje.
- Koja je emocionalna priča iza pjesme i kako se ona povezuje s tvojim osobnim iskustvima?
Očito, kad se približavaš tridesetoj, ulaziš u neku mini egzistencijalnu krizu. Pjesma je nastala doslovno mjesec dana prije mog tridesetog rođendana, nakon što su me producenti pitali: Veseliš li se tridesetima? – i to je bilo to. Otvorila se lavina emocija.
To je onaj period kad se kreneš pitati jesi li dovoljno napravio, jesi li zakasnio s nečim, jesi li na pravom mjestu u životu. Uz sve to dolazi i društveni pritisak koji žene posebno osjećaju, pogotovo ako si u glazbenoj industriji, gdje te stalno stavljaju u neke kalupe i očekivanja.
- Koliko su ti odbijenice oblikovale stav da se ne odustaje i kako se ta filozofija odražava u tvojoj glazbi?
Ja bih rekla da su odbijenice možda i jedna od mojih najvećih inspiracija. Deset godina sam bila dio ženskog benda i to je bilo razdoblje u kojem smo se neprestano morale dokazivati. S vremenom sam naučila da ne ne znači kraj, nego poziv da pronađeš drugi put. Volim taj osjećaj kad nekome dokažeš da je bio u krivu, ali ne iz inata, nego iz neke unutarnje snage. To me uvijek gura prema naprijed i to pokušavam prenijeti i u glazbu.
- Pjesma nosi snažnu poruku otpornosti i neodustajanja. Koji su trenuci u tvojoj karijeri učvrstili tu filozofiju?
Vjerojatno najveći trenutak bio je preseljenje u Nizozemsku, obećano je jedno, a dočekalo nas nešto sasvim drugo. Tada su postojale dvije opcije: odustati i vratiti se doma, ili ostati i krenuti ispočetka, iz potpune nule. Pogađate što sam odabrala.
- Kako balansiraš između industrijskih očekivanja i vlastite vizije, tako da tvoja glazba i dalje odražava tko si, a ne ono što se od tebe očekuje?
Iskreno, ja ne znam drugačije nego po svom. Od prvog dana radim onako kako osjećam i to zna biti teži put, ali i onaj koji te stvarno oblikuje. Naravno, slušam savjete i volim surađivati s ljudima koji imaju iskustva, ali na kraju dana, ako se ja ne pronađem u pjesmi sve pada u vodu.
- Koliko ti je važno da tvoja glazba bude autentičan odraz tvoje stvarnosti, a koliko se ponekad prilagođavaš trendovima?
Jako mi je važno da moja glazba odražava moju stvarnost. Mislim da se upravo tada osjeti ona prava emocija i snaga u pjesmi. Publika to odmah prepozna jer iskrenost se ne može fejkati. Ali volim se i igrati s trendovima, istraživati nove zvukove i načine kako svoju priču ugraditi u nešto moderno. Srećom, danas je biti svoj zapravo postao trend i to mi je super!
- Kada razmišljaš o svojoj karijeri, što za tebe znači uspjeh danas, u odnosu na ranije faze života?
Prije sam mislila da uspjeh znači puniti dvorane i biti stalno na sceni. Danas mi uspjeh znači živjeti od glazbe, stvarati ono što volim i biti okružena ljudima koji dijele tu istu strast. Ako mogu raditi ono što me ispunjava barem 70% vremena (jer realno, uvijek ima i onih drugih 30), onda je to to.
- Ako bi morala opisati filozofiju ne odustajanja kroz svoje pjesme i karijeru, kako bi je sažela u jednoj rečenici?
I don’t wanna quit ‘cause I ain’t no quitter. (Ne želim odustati, jer nisam ona koja odustaje).
- Što te trenutačno najviše motivira da nastaviš stvarati i razvijati svoj zvuk?
Prvo me motivira ta unutarnja želja da stvaram, a onda moj tim i najbliži ljudi oko mene, koji me stalno potiču i vjeruju u mene čak i kad ja sumnjam.
- Kako gledaš na vlastiti razvoj? Što bi voljela istražiti ili promijeniti u svojoj glazbi u budućnosti?
U budućnosti bih voljela ući u neke zanimljive suradnje. Obožavam spojiti nespojivo, eksperimentirati i povezati različite svjetove u glazbi. A ono što definitivno želim promijeniti je konzistentnost jer želim češće izbacivati pjesme i održati taj ritam!
Foto: Lorena Puškarić
