U razgovoru sa Rubenom Östlundom –
redateljem filma Trokut tuge

Srijeda, 19. srpnja 2023.

Proslavljeni švedski redatelj Ruben Östlund filmom Turist koji smo imali prilike pogledati pod otvorenim nebom tijekom Ponta Lopud filmskog festivala i filmom Kvadrat, a kasnije i ostvarenjem Trokut tuge koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu i nominiran za nagradu Oscar, i to u kategorijama za najbolji film, režiju i originalni scenarij, istaknuo se kao jedan od najintrigantnijih europskih redatelja i scenarista današnjice. A javnosti manje poznata činjenica je da je Ruben Östlund svoju karijeru započeo snimanjem dokumentarnih filmova.

Njegovi filmovi su antropološki prikaz modernog društva u kojima se često suvremeni trendovi postavljaju kao antiteza. Svojim duhovitim i preciznim prikazima ljudskog ponašanja, između ostalog, postavlja pitanje muškosti koja ustukne pred lavinom konformizma koji je na testu zbog ljudske greške, nepromišljene reakcije ili faktora sreće.

Ako ste pogledali makar jedan njegov film, vjerojatno se pitate koji sociološki problem će staviti pod reflektor svog sljedećeg. Razmišljanja o temi podjelio je još prošle godine na Sarajevo Film Festivalu, mada, čini se da je tada medijima ta vijest prošla ispod radara. Možda je upravo ta selekcija vijesti kojoj svjedočimo još jedan u nizu društvenih fenomena o kojima bi Ruben mogao snimiti film. O ljudima, novom filmu i aktualnim izazovima, u neformalnom druženju na jednom od najlepših otoka, na Lopudu, u okviru Ponta Lopud filmskog festivala, razgovaramo s Rubenom Östlundom.

Biografski filmovi

U školi režije najznačajniji profesor mi je bio Kalle Boman koji je radio sa Boom Widberbergom. Bo Widberberg je 60-ih uz Ingmara Bergmana bio jedan od dva najveća redatelja u Švedskoj. Bo nije bio fan Bergmanovog opusa, te sam i ja obučen da ne volim njegove filmove, usprkos njihovom posebnom mjestu u švedskoj povijesti.

Tada sam radio samo dokumentarce. Bilo je vrijeme kada je DVD kamera bila svijetlo tržišta. Vladao je trend da bi za dobar film trebalo kopati gdje nas boli. Nisam popustio toj ideji. Snimao sam o vršnjacima i prijateljima. Zatim sam snimio dokumentarac o svojim roditeljima koji su tada bili razvedeni 23 godine. Spojio sam ih ponovno ispred kamere i pitao: što se dogodilo? Samo tako sam mogao vidjeti stvari iz njihovog kuta.

Novi film

Imali smo film čija se radnja odvijala na planini, potom na brodu, sada se radnja filma odvija u avionu. Zaplet počinje onda kada se na prekooceanskom letu, zbog prekida struje svim putnicima pokvari ekran koji se nalazi na poleđini sjedala ispred njih. Postavlja se pitanje – što se zaista događa kada ostanemo bez ekrana i koje trigere to okida. Planiram da uključiti scenu u kojoj dječak traži od svog starijeg brata da mu posudi njegov iPad, a brat mu kaže da pričeka pet minula. To je momnat u kojem želim izazvati publiku. Koliko traje pet minuta kada ostaneš sam sa svojim mislima.

Društvene mreže vs bioskop

Danas svi imamo zasebne ekrane. U Švedskoj smo nekada svi zajedno gledali TV. Danas, jedino što gledamo zajedno u švedskim domovima je izbor za pjesmu Eurovizije. Sav drugi sadržaj konzumiramo u različitim sobama i na pojedinačnim ekranima. Interesantno je to, jer smo potpuno izgubili mogućnost da odgajamo sljedeću generaciju na slikama za koje mislimo da su zanimljive. Nekada su sva djeca gledala iste dječije programe na TV-u. Danas švedski dečji programi imaju manje gledatelja od popularnih kanala na društvenim mrežama. Dakle, sljedeću generaciju odgaja nešto što režira 14-godišnji influencer. Sadržaj koji djeca danas gledaju je u rukama algoritma tehnoloških kompanija. Mislim da je pomalo zastrašujuće kada pomislite na to da će sljedeću generaciju odgajati upravo tehnološka kompanija i spomenuti 14-godišnji influencer koji najčešće pokušava nešto prodati. Ali zato mislim da je kino jedinstveno. Zato što je to jedno od rijetkih mjesta u kojem zapravo gledamo nešto zajedno. A kada gledamo nešto zajedno, to mijenja način na koji gledamo na to. Moramo razmišljati o sadržaju, jer bi nas neko mogao pitati šta mislimo o tome što smo upravo odgledali. Ne radi se zapravo toliko o tome što će biti prikazano, riječ je o raspravi koju to poslije izaziva. Hajde da zajedno pogledamo YouTube kanal Kim Kardashian i da vidimo što dobivamo od tog iskustva. Kakve misli imamo o tome? Moram reći nešto što će zvučati pomalo utopistički, ali mislim da nije moguće da se kinu vrati popularnost koju je imalo prije. To se nikada neće dogoditi. Ali možemo istaknuti njegovu kvalitetu i tradiciju.

Šira slika

Ono što sam sada počeo prakticirati na svojim snimanjima je da okupim tim i kažem im da ne želim da bilo tko stoji ili šeta tijekom snimanja scene. Ne želim da glumci imaju nekoga tko se vrpolji ili gleda u telefon u isto vrijeme kada oni rade scenu. Potpuno je suludo što dozvoljavamo ponekad da se to događa na setu. Izazov je s glumcima jer oni doživljavaju scenu iz vlastitog kuta i ne vide širu sliku. I često su ljuti na mene jer brinem o cijeloj sceni. Oni su odigrali svoju scenu i bilo je fantastično i nije im jasno da postoji nešto drugo što nije funkcioniralo. Pokušavam ih natjerati da zaborave na svoj lik, ali naravno, razumijem da i oni imaju svoj proces i onda pokušam na lijep način da im predočim zašto je važno da mi vjeruju, jer imam uvid u sve scene i znam što nedostaje.

Prerasude

Egoistični i površni siromašni ljudi se često na filmu prikazuju kao iskreni i velikodušni. I to je nešto što prolazi ako pogledate filmove koji se stvaraju. Postoji perspektiva o tome tko smo ovisno o tome na kojoj se poziciji nalazimo u klasnoj hijerarhiji, što smatram da nije istina. Kada upoznaš bogate ljude, oni mogu biti veoma fini. A kada upoznaš siromašne i oni su također često fini. Ne postoji određena vrsta načina na koji motivirate klasni sustav govoreći da bogati ne razumiju prave vrijednosti života. Tarkovski također dolazi iz bogate obitelji. Dakle, ako ste u toj poziciji, jedan od luksuza je to što uopće ne morate razmišljati o novcu. Onda možete početi razmišljati o unutarnjem životu. Svakako ako dolazite iz obitelji kao što sam ja, vi ste pod velikim utjevajem ljevičara 60-ih. Ovo je bila stalna diskusija u našem domu: kako stvoriti bolje društvo? U mom domu se uvijek raspravljalo gdje ljudi idu da bi pronašli vrijednost u životu. Moja majka će uskoro napuniti 80 godina i još uvijek je aktivistkinja i govori o klimatskim promjenama i time hrani svoj život.