Dvije isprepletene radnje
Film prati dvije isprepletene linearne radnje. Film počinje prvom radnjom – obiteljskim odnosom. Glavni lik u prvoj je dječak Sammy Fabelman kojem je prvi posjet kinu promijenio život. Godina je 1952. Obitelj Fabelman – mama Mitzi, tata Burt i njihov sin čekaju ulazak u kino u kojem se prikazuje Najveća predstava na svijetu redatelja Cecila B. De Millea.
I dok pratimo njihov razgovor o nezaboravnom iskustvu gledanja filma u kinu, razmišljamo o svom prvom filmu koji smo pogledali u kinodvorani. Neki se možda ne sjećaju tog trenutka, no malom Sammyju se život nakon izlaska iz kina vidno promijenio. Film, odnosno snimanje filmova postaje njegova strast i najveća ljubav.
Prva radnja – obiteljski odnosi
Iste večeri, dječak potresen viđenom nesrećom vlaka i automobila na velikom platnu, ima noćne more. Kao neki oblik terapije, majka predlaže snimanje vlastitog filma (nesreće igračke vlaka) kako bi Sammy mogao neprekidno proživljavati trenutak te tako pobijediti strah. U tom trenutku dolazi do spajanja dviju radnji. Dječakovo odrastanje i ljubav prema snimanju filmova.
U prvom su planu kompleksni obiteljski odnosi, kojima svjedočimo kroz objektiv Sammyjeve kamere. Naime na dokumentaristički način on bilježi sve važne trenutke iz obiteljskog života, njihovih izleta te važnih trenutaka kao što je selidba zbog očeva posla. Jedna takva snimka bit će glavni okidač za raskol braka njegovih roditelja te majčinu psihičku nestabilnost.
Antisemitska tematika
I dok je kao dijete bio iznimno vezan za majku, tijekom odrastanja odnos između Mitzi i Sammyja polako se zbog otkrivene tajne mijenja. Velikom nezadovoljstvu pogodovalo je seljenje u drugi grad i promjena škole, što uvelike utječe na Sammyjev prestanak bavljenja snimanjem. Naime, zbog židovske vjeroispovijesti Sammy se ne uklapa u društvo te doživljava fizičko i psihičko zlostavljanje.
Suprotstavljeni likovi i aspiracije za samoostvarenjem
Obitelj Fabelman prikazuje spoj znanosti i umjetnosti. S jedne strane imamo oca Burta kojeg je utjelovio odličan Paul Dano. Uspješni kompjuterski inženjer teži ka poslovnom uspjehu, dok je kao otac vrlo rezerviran, usmjeren na ambicije i vlastite prioritete. Na Sammyjevo snimanje gleda kao na hobi, a ne kao životni poziv. S druge strane, majka Mitzi je pijanistica zaljubljena u umjetnost. Za razliku od supruga, ona se nije uspjela ostvariti u svom pozivu u potpunosti. Stoga je emocionalno bliža sa sinom te ga u potpunosti podržava u njegovoj ljubavi prema snimanju. Michelle Williams odlično je odigrala ulogu psihički rastrojene i nezadovoljne osobe koja njeguje poseban odnos sa sinom.
Možda je to zbog toga što se ona kroz život nije uspjela ostvariti kao glazbena umjetnica, pa je najčešće u prvom planu svih Sammyjevih video snimaka. Ili pak jednostavno želi da njezin sin slijedi svoje snove i, za razliku od nje, uspije ostvariti uspjeh. Kako bilo, zahvaljujući majčinom poticaju dječak razvija ambicije te iz godine u godinu napreduje prema svom konačnom cilju – vlastitom filmu.
Komični elementi
Obitelj Fableman još čine sestre i stric Benny, Burtov kolega koji je tijekom godina postao članom obitelji iako im nije u rodu. Važno je spomenuti i humoristični dio filma – pojavljivanje ujaka Borisa kojeg je utjelovio Judd Hirsch, a koji je za ovaj film dobio i nominaciju za Oscar za sporednu ulogu. Totalna suprotnost obitelji Fableman, otkačeni ujak uleti kao ‘uragan’ u njihov dom i potakne ključne promjene koje imamo prilike vidjeti u nastavku filma.
Film ima i ljubavnu notu. Promjenom škole, Sammy pronalazi svoju prvu ljubav – Monicu Sherwood. I ne bi to bilo toliko zanimljivo da nije riječ o kršćanki koju privlači što je Sammy druge vjeroispovijesti. Njihova mladenačka ljubav, ako je tako možemo nazvati, prikazana je dosta površno i to s jednom humorističnom notom. Rekli bismo, s razlogom. Monica je, kao i Mitzi, potaknula Sammyja na snimanje školskog videa za maturalnu večer i tako ponovo probudila želju i ljubav prema stvaranju filma. U ovom slučaju u prvom je planu filmsko stvaralaštvo.
Druga radnja – Film o umjetnosti
Druga radnja fokusirana je na umjetnost – glazbenu i filmsku – koje isprepleteno s obiteljskom radnjom teku linearno. Glazbena umjetnost ima veliku ulogu u prikazivanju majke Mitzi i njezine nestabilne strane, a izvanredna interpretacija donijela je Michelle Williams nominaciju za Oscar za glavnu žensku ulogu.
Film o filmu
Možemo reći slobodno da je ovdje riječ o filmu koji govori o filmu. Naime, osim što gledamo film o obitelji Fabelman u kinu, na velikom platnu imamo prilike vidjeti kako u filmu Sammy zapravo snima film o vlastitoj obitelji. Dokumentaristički pristup u snimanju obiteljskih trenutaka i njegovi prvi pokušaji stvaranja obiteljskog filma posljedično su utjecali na otkrivanje raznih mogućnosti montaže, kadriranja i stvaranje specijalnih efekata u kratkim montažnim filmovima.
Prijelomni trenutak svakako je bila snimka za maturalnu večer kojom je oduševio sve maturante. U stvaranju tog filma pratimo zapravo nastanak filma. Od snimanja kadrova, efekata, teatralnih elemenata pa sve do montaže i premjere. Dvadesetogodišnji Gabriel LaBelle odlično se snašao u ulozi Sammyja i vjerno prenio emocije mladića koji balansira između kompliciranog obiteljskog života, turbulentnih tinejdžerskih dana i ljubavi prema filmu.
Simbolika
Film vješto koketira s čarolijom stvaranja slike u pokretu te simbolički kadrovima i kompozicijom prikazuje put odrastanja. Zaokružena kompozicija suprotstavlja početno ‘neiskustvo’ u snimanju filma i ulaskom u kinodvoranu sa završnim upoznavanjem s najcjenjenijim redateljem u filmskom studiju koji mu otkriva tajnu dobrog kuta snimanja kojim ujedno završava film The Fabelmans.
Na početku filma kamera je u visini očiju i prikazuje realnu situaciju obitelji, bez preuveličavanja. S druge strane, završna scena filma snimljena je tako da kamera gleda prema gore (donji rakurs) – što nam implicitno sugerira pozitivan završetak i uspjeh protagonista.
Emotivna posveta filmu
Spielberg snima sa strašću koja je vidljiva u njegovim djelima, što ih zbog tog razloga čini epskima. Što se tiče Fabelmanovih, on je jedna predivan posveta sedmoj umjetnosti koja nas podsjeća da u svakom trenutku trebamo sačuvati dijete u sebi, da film ima važnu ulogu u našim životima, a ujedno i ne idealizira obiteljske odnose. Realan je prikaz odnosa suprotnih karaktera koji ne dovodi do sretnog završetka. Jer život nije film, filmovi su snovi koje nikada nećemo zaboraviti – kao što je to Mitzi lijepo izrekla.
Toplina u oblikovanju glavnih likova u svoj njihovoj paleti osjećaja – od emotivnih i afektivnih postupaka čini nas kao gledatelje pune razumijevanja za sve što u tom trenutku pratimo. Sve u svemu, nakon dva i pol sata iz kina ćete izaći zadovolji i prepuni pozitivnog doživljaja.
Foto: IMDb, Youtube
