Streaming platforma HBO Max niže hit za hitom, a serija Task savršen je najnoviji primjer toga. Ako ste, kao i mi, uživali u seriji Mare of Easttown s Kate Winslet u glavnoj ulozi, sigurno vas je razveselila činjenica da se njezin autor, redatelj i scenarist Brad Ingelsby, vraća s novom mini-serijom. Emmyjem nagrađivani Ingelsby udružio je snage sa Silvijom Dionicio, Tomom Pelphreyjem, Emilijom Jones i Markom Ruffalom kako bi donio priču o FBI agentu Tomu (Ruffalo) koji vodi poseban tim s ciljem da zaustavi niz nasilnih pljački kojima upravlja naizgled običan obiteljski čovjek, Robbie (Pelphrey).
Baš kao i Mare of Easttown, serija Task smještena je (i snimana) u predgrađu Philadelphije – sama lokacija važan je dio priče i atmosfere serije. Prva epizoda prikazana je 8. rujna ove godine, a u tipičnom HBO Max stilu, nove su epizode slijedile iz tjedna u tjedan. Kako je riječ o mini-seriji od sedam epizoda, finale smo pogledali sinoć – a o dramatičnom završetku, kao i o samoj ulozi te procesu rada na seriji (i ispred i iza kamere), ekskluzivno smo razgovarali s glavnim glumcem, legendarnim Markom Ruffalom.
Odabrati način na koji ću izvesti završnu scenu nije bio lak zadatak – započinje priču Ruffalo.
Bio sam poprilično nervozan, iskreno. Iako je riječ o sceni u kojoj čitam pismo – koliko to uopće može biti zanimljivo? – shvatio sam da upravo u toj jednostavnosti, u odsustvu pretjerane izvedbe, leži jači efekt. Takav pristup ujedno dopušta gledateljima da situaciju dožive iz vlastitog kuta i iskustva. Trebaš dopustiti ulozi da uđe u tebe, da je osluškuješ – u trenutku izvedbe mi samo dođe osjećaj kako bi scena trebala izgledati.
Ruffalo otkriva i koje je to jedno moralno pitanje serije Task s kojim se njegov lik, Tom, mora suočiti.
Pitanje bi glasilo – koja je uloga prave vjere u (našem) društvu? Kako ona zapravo izgleda? Vjera znači imati empatiju, biti suosjećajan, znati oprostiti. To nije samo pitanje Boga – to je i pitanje načina na koji se mi, kao ljudska bića, oslanjamo jedni na druge. Kako čovječanstvo vjeruje? Vjera (u religijskom smislu) temelji se na uvjerenju. Teško je imati vjeru, zar ne? Ali oprostiti ljudima sasvim je druga vrsta vjere – a vjera je iskupljujuća ljudska vrlina. Tu je i vjera u to da možemo napredovati kao ljudi, da možemo prebroditi staru bol i potrebu za osvetom. Svijetom danas vlada želja za osvetom – a kamo nas to vodi? Samo prema većoj patnji, smrti, krvi. Ideja da možemo zastati, utišati ego i oprostiti – to je nevjerojatno teško. A upravo je na tom putu Tom.
Tom se bori spitanjem ispravnih načela.
Bori se s time što je ispravno prema zakonu – a što je ispravno kada posluša svoj unutarnji moralni kompas – posebno u posljednjim epizodama. Ruffalo se slaže i smatra da je Tomov put zapravo put oprosta.
To je njegov put i on svakako nije lak. Ali nema oprosta bez empatije. Razgovarao sam s prijateljem koji je neko vrijeme proveo u zatvoru i koji je trijezan već 17 godina. Izvrstan je glumac i pragmatičan čovjek – i svjedok je brojnih teških priča.
Rekao mi je: ‘Mark, ne postoje izgovori, ali postoje razlozi.’
Kada situaciju promatraš iz zakonske perspektive, ona je crno-bijela. Nema puno prostora da se zapitaš: u kakvim uvjetima ta osoba živi, koliko je obrazovana? Kakve traume nosi, u kakvom je društvu odrasla, kakva joj je ekonomska situacija? Brad (Ingelsby) nam pokazuje da nema izgovora – na kraju dana, moraš platiti cijenu. Ali, postoje razlozi. Brad šalje poruku da moramo imati empatiju, oprostiti. Daje nam mogućnost da nas priče tih likova dotaknu, da ih razumijemo. To nam je danas, zapravo, prijeko potrebno – u Americi trenutno vlada pokret protiv empatije.
Misliti da to osjećanje, odnosno odsutnost istog, nije društveni problem – da je to bolest – to je antiteza ljudskog iskustva. Serija ima svoj puls, a taj puls su empatija i humanost likova. Također, o policiji uglavnom čujemo loše stvari, ali postoje i dobri policajci. To uvjerenje nam je sada prijeko potrebno – osobito u kontekstu onoga što se danas događa u Americi.
U seriji se proteže i pitanje doma, očinstva, muškosti.
Tom ne može gledati Robbieja, a da ne vidi sebe. Ne može odvojiti vlastita iskustva od iskustava tog čovjeka. Iako svoju ulogu FBI agenta shvaća vrlo ozbiljno, njegovo je srce otvoreno. Likovi koje igramo su samohrani očevi, nespretni su, griješe. Jesu li roditelji na način na koji su to majke – elegantno? Ne. Ali djeca ih emocionalno hrane. Znam mnoge očeve koji su preuzeli ulogu majke – uloge se mogu zamijeniti. Ipak, zaključak je da nema pravila. Ideja stoika, čovjeka zatvorenog za emocije, paralelna je s alkoholizmom i emocionalnom izolacijom. Sve je to prisutno – ali nije tako jednostavno. Nitko od nas nije tako jednostavan. Čini mi se da televizija sve više otkriva upravo tu vrstu istine.
A kada je o samoj televiziji reč, Ruffalo ima brojne riječi hvale
Ono što se danas događa na televiziji jest dugi format pripovijedanja, koji je iznimno zahvalan. Zbog toga možeš probaviti priču, razumjeti je i dublje upoznati ljude – putovati s njima. Stvari se mijenjaju, tu je i umjetna inteligencija, teško je reći kamo sve to vodi. Ali u teškim vremenima rađa se predivna umjetnost. A upravo u takvom vremenu živimo.
Kad govorim o svojoj ulozi producenta u ovoj seriji, postavljam si pitanje – što ovaj zadatak traži od mene? Najvažnije mi je čuvati projekt, čuvati ga kao što bi ga čuvao pastir. To se može promatrati i kroz banalne primjere – poput toga da se pobrinem da ekipa ima klimu. Brad je najkompetentniji vođa kojeg možete imati. U tom smislu, meni nije bilo teško kao možda na nekim drugim projektima. Razmišljao sam: ako sam vam potreban – tu sam.
Iz te perspektive, HBO je najbolji partner za suradnju. Bio sam navijač cijelog glumačkog i produkcijskog tima. Pobrinio sam se da vizija bude u potpunosti ispoštovana. Snimanje je bilo zabavno, rad s kolegama lagan, siguran – jednostavno nevjerojatno iskustvo. Iskustvo dubokog poštovanja, suradnje, višerasno, rodno raznoliko, trans-inkluzivno, lijepo i promišljeno
Ne možemo ne primijetiti sličnost između Toma iz Taska i Mare iz serije Mare of Easttown.
Da, spreman sam za taj crossover. Brad je zainteresiran za likove, dinamiku između njih i značajne stvari koje nam se događaju, te načini na koje prolazimo kroz njih. Brad voli ljude koji imaju mane. Već je prva epizoda serija sama po sebi. Task je bio veći izazov nego što sam mislio da će biti. Svihet je danas težak, žudimo za katarzom. Nedostaje nam ljepota međuljudske interakcije. Task je sve što sam naučio o životu – na teži način. Da se dogodi druga sezona serije, pitanje bi bilo – kako nastaviti dalje, šta danas znači raditi na strani zakona. Kako komuniciramo s imigrantskom zajednicom, na koji način smo ljudi?
U finalnim momentima u seriji, Tom gleda kroz prozor i nasmiješi se. O čemu razmišlja, zašto je kraj baš takav?
Poruka je – nije gotovo; možemo ići dalje bez obzira na gubitke i narušeni mir u obitelji. Nekako nastavljamo – i to dostojanstveno. Priroda nam u tome pomaže, također. Sviđa mi se što se serija završava uz zvuk ptica koje pjevaju – one pjevaju bez obzira na sve. Njihova pjesma je afirmacija samog života. Iz toga možemo izvući lekciju – ako smo prisutni, ako to doista osjetimo, bit ćemo dobro.
U konačnici, poruka serije Zadatak jest da promislimo o tome kako se ophodimo prema ljudima. Nije bitno što smo rekli, nego kako smo druge naveli da se osjećaju. Kako postupaš s ljudima? Jesi li pravedan, pun poštovanja? Oprostiš li, ispričaš li se? Daješ li im prostor da budu ljudi – i da griješe?
Serija Task je dostupna na platformi HBO Max.
*Članak je preuzet s portala Journal.rs
Foto: Warner Bros. Discovery Serbia
