Ekskluzivno u razgovoru za Journal: Paolo Sorrentino o cijeni slobode i što nedostaje filmovima danas
Nekoliko sati prije nego što će mu se uručiti Počasno Srce Sarajeva na 31. Sarajevo Film Festivalu, sjeli smo porazgovarati s Paolom Sorrentinom. Dan prije toga je dočekao bezbroj gostiju na rasprodanom Masterclassu gdje je, neposredno i s humorom, govorio o tome kako je odlučio baviti se filmom s osamnaest godina. Tada je, kako kaže, shvatio da je ovo posao koji možeš raditi kada ne znaš ništa raditi. Poslije bezbroj remek djela, koji su zasigurno obilježile život mnogima koji su prisustvovali njegovom Masterclassu, Sorrentino i dalje uporno tvrdi da za snimanje filmova ne moraš ništa posebno znati. Njegovo uvjerenje jest da jednostavno moraš imati kapacitet i da razumiješ emocije.
Tokom Masterclassa, Sorrentino je jasno pokazao da je redatelj koji cijeni dobra pitanja. Tako je od početka bilo jasno da je njegova misija odgovoriti na što više pitanja publike, premda se odmah izjasnio da želi zaobići generička pitanja. Samo jedan dan poslije toga imali smo jedinstvenu priliku da s njim nastavimo razgovor, jedan na jedan. U Narodnom pozorištu Sarajeva, legendarni režiser je s nama podijelio tko inspiriše njegove ženske likove, kako politička korektnost ubija kinematografsku slobodu i zbog čega u filmovima najviše voli kontradiktorne likove.
J _ 01 Na Masterclassu ste rekli kako, da biste započeli novi film, morate imati opsesiju s nečim. Kako znate da ste pronašli opsesiju koja će biti pokretač za sljedeći film?
Opsesija je nešto što će ti biti u glavi – svaki dan, svaki dan, svaki dan. Nakon dva mjeseca, kada me nešto opsjeda svaki dan, pomislim – u redu, od ovoga može nastati film. Ne dijelim to s drugima. Ta opsesija je u meni. Počinjem pisati o tome i tek kada imam scenarij pokrenem komunikaciju s timom i to podijelim s ostalima.
J _ 02 Da li trenutno imate neku opsesiju, za sljedeći film?
Sada? Ne. Poslije jednog filma mi je potreban period letargije, prije nego što nastavim dalje.
J _ 03 Sami likovi su najvažniji dio vaših filmova, sve se kreće od toga. Šta za vas čini dobrog lika?
Za mene, dobri su likovi kada nisu crno-bijeli, već kad je netko tko je siv. Netko tko je pun kontradikcija, tko je pun nedoumica. Netko tko nije u potpunosti siguran o životu, ni o sebi.
J _ 04 To se vrlo prepoznaje kod ženskih likova u vašim filmovima – da li imate nekoga tko vas najviše inspiriše u tom pogledu?
Moja majka, moja žena i moja kćerka. One su uvijek izvor inspiracije za moje ženske likove.
J _ 05 Više puta ste rekli da dobra umjetnost dolazi iz patnje, da ne može doći iz sreće. Da li dobar film može i da nas iscijeli?
Može, u prvih deset minuta nakon što ste odgledali film. Tada smo još u iluziji da nam film može pomoći. Ali – kada prođe tih deset minuta – film više ne može pomoći. Vraćamo se svom životu, koji je veći od svake umjetnosti.
J _ 06 Koji su filmovi vas oblikovali, dok ste odrastali?
Imao sam sreće što sam bio mlad tokom 90-ih, kada sam najviše gledao filmove. Tada su bili mnogi dobri filmovi. Bio je Kieślowski, bili su Američki reditelji kao što su braća Coen, Jim Jarmusch, prvi filmovi od Tarantina… Najbolji period za kinematografiju je bio od 1990. do 1997. godine.
J _ 07 Da li današnjim filmovima nešto nedostaje?
Da, nedostaje im sloboda. Vrlo je jednostavno. Filmovi danas nisu slobodni. Ljudi se plaše ideja i tema koje su dominantne u sadašnjem trenutku.
J _ 08 Plaše se tuđih reakcija, a i političke korektnosti.
Tako je. Za neke trivijalne probleme može da se izgubi posao, a to je nešto što svima uliva strah. Nisam imao taj strah kad sam počinjao. Kada sam počeo, sve je bilo moguće. Svaka perspektiva, svako gledište, bilo je moguće (i dozvoljeno). Postojali su kritičari, ali nisu postojale opasne posledice zbog loše kritike. Sad je drugačije. Zato se sada svi – scenaristi, režiseri, producenti – plaše da ne naprave grešku. Prirodna posledica toga jeste da nisi slobodan. Nisi slobodan oko toga šta želiš da pišeš ili da snimaš.
J _ 09 Koji biste onda savet dali mladim režiserima koji sada započinju karijeru?
Upravo ovo što smo sada pričali. Moj savjet je da se oslobode. Ova vrsta rada nije moguća bez toga.
Foto: Michael Avedon, IMDB
