Aileen, žena za čiji je prikaz Charlize Theron dobila Oscar, tema je novog Netflixovog true crimea
Kada se povede rasprava oko toga koja je glumica najviše zaslužila svoga Oscara, kada su naslovi iz 21. stoljeća u pitanju, učestalo se spominje ime Charlize Theron. To joj pošlo za rukom 2004. godine kada je nagrađena za ulogu Aileen Wuornos u filmu Monster. Bez obzira je li ova rasprava opravdana, a usporedba u konačnici moguća, izvjesno je ako je Charlize napravila vraški dobar posao kada je u pitanju prikaz prve američke žene serijske ubojice.
A u to se možete uvjeriti i sami, budući da zahvaljujući novom Netflixovom true crime naslovu imate priliku upoznati pravu Aileen. Naslovljen jednostavno Aileen: Queen of the Serial Killers ovaj dokumentarni film donosi priču o ženi koja je u razdoblju između 1989. i 1990. u Floridi ubila sedam muškaraca, te je za ista zlodjela pogubljena 2002. godine.
Ni čudovište, ni mučenica
Istaknimo sljedeće, u ovom naslovu Aileen nije ni čudovište, ni mučenica. Ona je, kako kaže redateljica Emily Turner, made (stvorena). Dijete zlostavljanja, odbacivanja i siromaštva, koje se pretvorilo u odraslu ženu bez svog mjesta u svijetu. Film ne opravdava njezina ubojstva, ali pokazuje da ništa u njenom životu nije bilo slučajno te da je svaki čin bio posljedica desetljeća nasilja, stigme i društvenog zaborava.
Film koristi arhivske snimke, policijske zapise i njezin razgovor iz 1997. godine s filmašicom Jasmine Hirst, snimljen dok je Aileen bila na izdržavanju smrtne kazne. Pritom, posebno je intrigantna redateljičina odluka nas izloži nefiltriranim reakcijama. Policajci, novinari, svjedoci, svi ponovno gledaju snimke koje nisu vidjeli 30 godina. Njihova zbunjenost i nelagoda na određen način postaju i naša.
Dio gledatelja prokomentirao je kako su stekli dojam da im redateljica želi reći Sjedni, gledaj, i izdrži. A to je doista najveća istina o ovom filmu. On vas nužno ne traži da pronađete trunku empatije prema glavnoj protagonistici, ali do toga dolazi. To je priča o onome što se dogodi kad društvo godinama ne vidi, ne sluša i ne vjeruje – sve dok ne bude prekasno.
I zločinac, i žrtva
Dokumentarac odbacuje crno-bijele etikete žrtva ili monstrum te pokazuje kako su medijska i pravosudna praksa oblikovale njezin javni lik, uključujući senzacionalistički nadimak Hooker from hell, koji ju je prikazivao isključivo kao nemilosrdno čudovište. Novinari su često ignorirali kontekst njezina života, zlostavljanje, siromaštvo i nasilje s kojim se suočavala te naglašavali njezinu seksualnost i kriminalnu aktivnost kao dokaz inherentnog zla.
Ovakav pristup je oblikovao percepciju javnosti i postavio ton za daljnje rasprave o njezinoj odgovornosti. S druge strane, pravosudni sustav dodatno je učvrstio taj imaginarni portret kroz retoriku tužitelja i način vođenja suđenja. Takva institucionalna pristranost, u kombinaciji s medijskim senzacionalizmom, stvorila je gotovo karikaturu od Aileen, dok su nijanse njenog života ostale nevidljive.
Iako dokumentarac donosi svježe materijale i drugačiji pristup, recenzenti napominju da ne otkriva bitno novo u odnosu na ranije izvedbe teme, poput spomenutog filma Monster ili drugih true crime prikaza koji su tematizirali ovu priču. Ipak, njegova snaga leži u načinu na koji prisiljava gledatelje da propitaju vlastite predrasude i složenost ljudske prirode, ostavljajući prostor za refleksiju i empatiju prema osobi koja je istovremeno zločinka i žrtva.
Foto: Pexels, Netflix, IMDb
