Lovro Juraga nova je velika nada hrvatske glumačke scene. Dokaz ovoj tezi svakako je i nagrada Zlatni studio, koja mu je nedavno dodijeljena u kategoriji ‘Novo lice u kazalištu i na filmu’. Mladog glumca imamo priliku gledati i u novoj predstavi Ubojstvo, koja je u sredinom veljače doživjela premijeru u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Također, trenutno ga na malim ekranima pratimo i kao kandidata nove sezone showa Zvijezde pjevaju, gdje je već stekao titulu favorita.
Pred 22-godišnjakom je niz profesionalnih izazova, za koje vjerujemo kako će ih uspješno svladati, no prije njih pred njega smo postavili nešto drugačiji zadatak – osvajanje karting staze. Kako je prošlo naše druženje u karting areni te što nam je sve Lovro otkrio o sebi doznajte u nastavku.
- Kao prvo, želimo ti čestitati na osvojenoj nagradi Zlatni studio za novo lice u kazalištu i filmu. Kako se sada, s kratkim odmakom, osjećaš nakon ove pobjede?
Evo prvo, hvala vam. Mirniji sam, isprva sam bio jako zbunjen jer nisam očekivao pobjedu. Sada kada je prošlo neko vrijeme još sam zahvalniji publici koja je glasala. Također i kolegama, prijateljima i obitelji koji su cijelo vrijeme dijelili moje objave po društvenim mrežama jer sam svjestan da bez njih ne bih to uspio. Naravno jako sam zahvalan i HNK-u Zagrebu na ukazanoj prilici jer da nije bilo nekih ljudi iz kazališta ne bi bilo mene u predstavi i među nominiranima, a kamoli nagrade.
Jako sam uzbuđen oko svega što me čeka nakon ove nagrade i ne mogu dočekati početak idućeg procesa na nekom od projekata u budućnosti.
- Na koji si projekt u kojem si do sada sudjelovao posebno ponosan? Koja ti je najdraža uloga koju si ostvario?
Ponosan sam na sve projekte jer smatram da sam iz svakog izvukao neko novo iskustvo. Ako bih trebao birati neke za istaknuti to bi definitivno bili Don Juan i Faustov Mefisto. Don Juan jer me doveo do nagrade, ali i jer je bio predivan proces rada. Bio je efikasan i iscrpan, ali uz dobro vodstvo redatelja Dejana Projkovskog i kolega koji su uvijek bili tu jedni za druge, od Igora Kovača i Dušana Bućana kao nositelja predstave pa do nas interno nazvanih ‘Momci i djevojke’. Mislim da ćemo se uvijek sa smiješkom na licu prisjećati nekih trenutaka iz predstave jer je proces na toj predstavi stvarno bio poseban.
Predstavu Faustov Mefisto ističem iz više razloga. Prvi je naravno taj što smo po prvi put zajedno na sceni stajali tata, brat i ja. Drugi razlog je taj što mi je brat dao priliku da uz vodstvo Nikše Kušelja sa svojim prijateljima pišem glazbu za predstavu, a jedan od razloga koji je tom projektu dao višu razinu je taj da je njime naš otac obilježio 35 godina glumačke karijere. Koji god projekt odradio u budućnosti, Faustov Mefisto će imati posebno mjesto u mojem srcu.
- Kao što si istaknuo, kazališne si daske imao priliku dijeliti i s ocem, poznatim glumcem Slavkom Juragom. Je li odrastanje uz glumca i tebe potaknulo da se kreneš baviti ovim poslom?
Odrastanje uz glumca je ja mislim jedno od najljepših odrastanja koje neko dijete može imati. Kazalište je za mene bilo igralište. U kazalištu sam se osjećao kao dio bajke. Kao dijete sam popodneva provodio u kazalištima, igrajući se s rekvizitima, istražujući garderobu, hodajući po sceni, družeći se s glumcima. Posebno mi je drago prisjećati se Trešnje jer sam tamo proveo najveći dio svog ranog djetinjstva i tamo sam počeo istraživati kazalište kao takvo. Uživao sam i na mjuziklima u kazalištu Komedija na koje me često vodio brat Marko.
Nikada nisam mislio da ću postati glumac, htio sam biti sportaš pa sam se tako cijeli život bavio raznoraznim sportovima. Gluma je uvijek bila tu kao nekakav hobi. Otac je htio da se bavim znanošću pa sam skrivao želju da bih htio otići na prijemni za Akademiju. Na svoju ruku nisam na ljetnom roku ništa upisao. Otišao sam na prijemni ispit i uspio upisati iz prve. Otac, bez obzira na to što se nije slagao s upisom, me u svakom novom procesu bodri i savjetuje. Jako volim raditi s njim, koliko god ljudi mislili da je to najteže. Svaki se put nanovo iznenadim koliki je profesionalac i dobar kolega.
Ne znam što je sljedeće što nas čeka, ali sam siguran da će nam biti lijepo kao i do sada.
- Od 17. veljače moći ćemo te vidjeti u novoj predstavi zagrebačkog HNK koja nosi ime Ubojstvo. Što nam možeš reći o njoj?
Ugodno sam se iznenadio pozivu na novu predstavu HNK. Jako sam zahvalan da, i dalje kao student, imam priliku raditi u nacionalnoj kući na velikom projektu. Predstavu režira mladi redatelj Ido Rozenberg. Lijepo mi je ponovno raditi u HNK Zagreb na predstavi, a posebno mi je drago gledati mlade kolege s akademije koji odrađuju svoj posao vrlo profesionalno i dobro. Tema predstave je aktualna i mislim da bi se publici mogla svidjeti.
- Koji su najveći izazovi s kojima se mladi glumci trenutno susreću?
Glavni izazov za mladog glumca pa tako i za glumca općenito je znati donijeti odluku. Odluku o tome što raditi, tj. odabrati posao/ulogu koja će doprinijeti tvom glumačkom napretku i rastu. Naravno, svaki posao nosi neko novo iskustvo, ali između svega što se nudi treba znati izabrati. Vjerujem da u svima nama koji smo se odlučili baviti ovim poslom leži glumac koji će kad-tad zasjati.
- Osim u kazalištu, hoćemo li te uskoro moći vidjeti i na malim/velikim ekranima?
Nadajmo se, ali takve odluke nisu u mojim rukama.
- Uz glumački posjeduješ i glazbeni talent. Objavio si i pjesmu Oluja ljubavi. Spremaš li još neke novitete na tom polju?
Glazbu obožavam, uvijek je bila tu i uvijek će biti. ‘Oluja ljubavi’ je bila više neka glazbena igra kućne radinosti s mojim najboljim prijateljem Lovrom Öhlhoferom i želja da se i tako izrazim, ali hoće li biti još nekih sličnih glazbenih projekata u budućnosti, ne znam.
Proganjaju me neke ideje, ali vidjet ćemo sve s vremenom.
- Vrlo si zaposlen ovih dana, no što Lovro radi kad ne radi. Odnosno, kako voliš provoditi slobodno vrijeme?
Ne volim imati previše slobodnog vremena jer mi je tada najčešće dosadno. Uvijek si tražim neki posao. Fotografiram, uređujem fotografije, pišem glazbu, pjevam, igram košarku, nogomet…. uglavnom nikad se ne opuštam pretjerano, ali naravno volim pogledati dobar film ili seriju. Kada ne radim ništa od navedenog volim izaći van s ekipom ili ostati doma i uz neku društvenu igru provoditi vrijeme sa svojom obitelji.
- Što si priželjkuješ u ovoj godini? Imaš li neku posebnu želju za koju bi volio da ti se ostvari?
Ne priželjkujem ništa. Neke stvari, o kojima ne mogu još ništa reći, se već događaju. Generalno volim kada se stvari dogode spontano. Bojim se stati, ali nekad treba uzeti pauzu od svega pa bih onda u toj nekoj pauzi volio otputovati i vidjeti svijeta.
Zahvaljujemo Arena Karting na ustupljenoj lokaciji.
Foto: Martina Movrić
