Prije par dana obilježili smo još jedan Dan planeta Zemlje. Iz godine u godinu ova manifestacija u meni sve više budi spoznaju od koje više ne možemo zatvarati oči – zauvijek smo promijenili ovo mjesto, a sada moramo zauvijek promijeniti sebe.
Kao diplomirana ekologinja s dugogodišnjim radom u zaštiti okoliša smatram da baratam s popriličnom količinom znanstvenih činjenica koje potvrđuju klimatske promjene, devastaciju planeta, gubitak staništa i bioraznolikosti te enormnu količinu onečišćenosti voda, zraka, tla. Kao life coach i terapeut, kao intuitivna žena i majka, znam da je to samo djelić slagalice. Primijetila sam da se o ekološkoj krizi govori iz nekoliko kutova – znanstvenog, aktivističkog, skeptičnog, tjeskobnog. Upravo je ovaj tjeskobni onaj koji me u posljednje vrijeme najviše zaokuplja. Iako su mnogi zaboravili i prestali osjećati tu povezanost – mi iskonski jesmo povezani s planetom. Dopustiti si da u potpunosti shvatimo i prihvatimo što kao čovječanstvo radimo s prirodnim svijetom i našim planetom znači dopustiti da nam se srca slome.
Ovaj proces i buđenje svijesti o njemu duboko je emocionalan. Vjerujem da je to razlog zašto još toliko ljudi negira ekološku krizu i zašto jednostavno svi nismo ekološki aktivisti –prebolno je suočiti se s istinom. Da, bolno je vidjeti svu tu devastaciju i osjetiti nasilje ljudi prema živom svijetu i prema svemu onome što zovemo dom. Zatvaramo li oči pred time postajemo suučesnici sustava koji ne poštuje život. Bezumna ljudska eksploatacija svih resursa koje Zemlja nudi već nas desetljećima uči da smo odvojeni od prirode i da je ona naš sluga. Ovu paradigmu moramo mijenjati, a ta promjena dolazi od svakoga od nas.
Voljeti Zemlju = voljeti sebe
Doživimo li planet kao biće koje je živo baš poput nas samih, hoćemo li moći i dalje svjesno nanositi mu bol? Dobrobit Zemlje neodvojiva je od naše dobrobiti. Voljeti Zemlju znači voljeti sebe. Voljeti sebe znači voljeti Zemlju. Raditi na sebi, baviti se našim unutrašnjim bićem, znači raditi i na dobrobiti planete.
Ekološka kriza traži od nas da preispitamo kako razumijemo sebe u odnosu na svijet. Traži nas da sagledamo naše živote iz svih smjerova i uočimo koja su to mjesta u nama koja ne volimo dovoljno, gdje to odabiremo konformizam umjesto života, kompeticiju iznad suradnje, količinu nad kvalitetom, strah nad ljubavlju…
Ekološkom aktivizmu počela sam pristupati kroz praksu ljubavi prema sebi. Voljeti Zemlju nije samo ideja ili osjećaj – to je odluka sastavljena od svakodnevnog niza raznih izbora koje donosimo: hoćemo li koristiti plastične vrećice, pijemo li iz plastične čaše, odvajamo li otpad, kakvu odjeću i kozmetiku kupujemo, što jedemo itd. Dok se mindset čovječanstva ne promjeni pred nama su brojni izazovi. U ekološkom rječniku poznata su 3R (reduce, reuse, recycle), a ja tome uvijek pridružim i po meni najvažniji: rethink – promisli! Glavni „neprijatelj“ održivog razvoja pretjerani je i nepromišljeni konzumerizam. Ljudi uglavnom misle da se ništa ne može učiniti dok god velike korporacije vode glavnu riječ. Stvar je ipak u tome da velike neodržive kompanije imaju toliki profit i vladaju svijetom, jer ljudi u konačnici kupuju sve te proizvode. Stoga je mudro uvesti u lifestyle kupovinu koja je nadahnuta i povezana s dušom – prije kupovine zapitajte se treba li mi to zaista? Imam li već nešto što može poslužiti istoj svrsi? Hoće li mi imanje toga povećati kvalitetu života ili će mi opteretiti životni prostor i uzeti mi novac?
Kako prakticirati ekološku svjesnost kroz ljubav prema sebi?
Za početak nužno je zakoračiti u transformaciju. Bez promjene naših stavova i uvjerenja neće biti promjene naših izbora i odluka, a onda zasigurno ne možemo govoriti niti o globalnoj promjeni stava čovječanstva spram planeta. Transformacija nije nešto što se događa preko noći. Više je to spor proces koji svakodnevno od nas traži budnost, vrijeme, pažnju i čvrstu namjeru da ustrajemo. Ova transformacija vraća nas na početak u um djeteta koje će za sve što radi postaviti pitanje – od kuda je ovo došlo, što je nastradalo da bi ovo nastalo, kuda ide otpad od ambalaže u koju je zapakirano, što se događa s tim kada mi više ne treba, postoji li bolji, zeleniji, održiviji izbor, je li testirano na životinjama, jesu li za proizvodnju ovoga korištene tone pesticida i herbicida koji sada teku našim rijekama itd.? 1000 zašto i 1000 zato je pred putnikom koji krene na ovo putovanje.
Kroz postavljanje ovakvih pitanja reprogramirat ćemo naša uvjerenja i navike koje smo smatrali apsolutnima. Time otvaramo prostor za nešto novo, time stvaramo rješenja koja problem mogu riješiti na mjestu nastanka umjesto da rane prekrivamo flasterima. Mnogi posustanu pod teretom neistine da pojedinac ne može ništa promijeniti. Ta povijest nam je pokazala da su sve velike promjene krenule od pojedinaca koji su rekli dosta i počeli raditi drugačije.
Volim citirati Dalaj Lamu koji je rekao ako misliš da si premalen da napraviš promjenu, probaj spavati u sobi s jednim komarcem.
Ekološka svjesnost kao proces povratka sebi
Buđenje ekološke svjesnosti može probuditi našu moć i kreativnost, a svjesni odabiri koji nas vode putem održivog života mogu biti jedan oblik ljubavi prema sebi. Promjena lifestyle prema održivijem načinu života tražit će često kreativna rješenja, a njihovom provedbom uvidjet ćete kako imate moć promijeniti svoj svijet. Odlučite li zaista ove ideje ili neke vlastite uvesti u svoj život vježbat ćete upornost i karakter, a uspješna provedba i ne odustajanje povećat će dobar osjećaj i ljubav prema sebi.
Kada istinski volimo sebe volimo i svoje tijelo. Iz ljubavi prema njemu pristupat ćemo mu s nježnošću i brigom koju ono zaslužuje. Evo par ideja kako to možete primijeniti u vlastitom životu.
Proučite otkuda dolazi hrana koju unosite u sebe. Razmišljajte na način je li ono što jedem sezonsko, je li lokalno, je li hrana neprocesuirana, kakva je ambalaža u kojoj dolazi? Uvedite ritual zahvale za svaki obrok. Zahvalite se zemlji, vodi, suncu i ljudima koji su uzgojili hranu koju svakodnevno jedete.
Razmislite kakve preparate nanosite na svoju kožu. Što se nalazi u proizvodima koje svakodnevno koristite? Koža je naš najveći organ i sve što nanesemo na nju apsorbira se u naše tijelo. Ispitajte sastav krema, gelova za tuširanje, make-upa…
Otpad je postao naša svakodnevnica. Donesite odluku da ćete već danas zauvijek odbaciti iz svog života ono nešto što ima jednokratnu uporabu, a ipak to koristite svakodnevno, poput plastične žličice za promiješati šećer u kavi koja se koristi svega nekoliko sekundi, a potrebno je više od 400 godina da se razgradi.
Živjeti ekološki aktivizam kao ljubav prema sebi može nas svakodnevno podsjećati da mi imamo moć stvoriti svijet u kojem želimo živjeti. Dok živimo kroz ljubav prema sebi, povećava se naša ljubav prema planetu. Što više volimo planet, bit ćemo bolji i prema sebi. Ovo je začarani krug iz kojeg ne treba tražiti izlaz.
Tekst: Indira Juratek, Budi Dobro
Foto: Privatni album, Pexels
