Mnogo sam vam pisala o važnosti spoznavanja i vrednovanja samoga sebe, o nježnosti prema sebi, o samo-suosjećanju. Smatram da je to iznimno važno kako bismo spoznali sebe i vlastite procese, ali i kako bismo unutrašnje spoznaje mogli pretočiti u onaj dio života koji dijelimo s drugima.
2020. nam je donijela izvanredne situacije u kojima smo prodrmani do temelja. Unatoč katastrofama kojima smo svjedočili, osjetili smo i nešto iznimno važno – empatiju i zajedništvo. Empatija je jedna od najvećih vrlina čovječanstva. Moći „ući u nečije cipele“, zaista razumjeti kako se netko osjeća, što proživljava, razumjeti strahove i bojazni druge osobe pomiče nas prema spoznaji vrijednosti života i same svrhe našeg postojanja.
Empatija je dar koji nas vodi iz bešćutnog stanja odvojenosti i brige isključivo za vlastite potrebe u stanje volje služenja drugima. Ona je temelj svega dobroga, a zahvaljujući njoj u nama se rađa altruizam, suosjećanje, milosrđe i požrtvovnost za druge. Ona nas uzdiže i ispunjava nam srce radošću.
Iako se može učiniti da empatičnim ponašanjem napuštamo introspekciju i okrećemo se u potpunosti drugima, empatija nas zapravo uči tko i kakvi mi sami jesmo. Osoba koja ima razvijenu empatiju bolje i lakše se povezuje s drugim ljudima. Empatičnim ponašanjem djelujemo i na vlastitu dobrobit razvijajući samopoštovanje i samopouzdanje. Kada smo u stanju razumjeti kako se netko drugi zaista osjeća te pružiti ruku pomoći mi gradimo bolji svijet i bolju budućnost.
Empatija u kriznim situacijama
Vjerujem da je upravo empatija ono što je većina ljudi osjetila već i samim pogledom na potresom pogođena područja i ljudske priče koje slamaju srce. Svjedoci smo da ovako veliki i emotivno jaki događaji mobiliziraju tisuće ljudi u jednom cilju – pomoći drugima. Vidjeti rijeke ljudi koji pomažu potpunim strancima zaista je inspirativno i budi nadu da kao čovječanstvo imamo šanse. Unatoč svemu lošem što se događa oko nas, sretna sam što se u nevolji pokazala ljudska snaga, volja, podrška. Želja mi je da se taj osjećaj ne zaboravi. Da uvijek budemo tu jedni za druge. Da ne zamjeramo. Da se ne inatimo. Da prihvatimo i volimo.
Osobno priželjkujem svijet empatije, suosjećanja i zahvalnosti. Takav svijet možemo izgraditi jedino na istinskom razumijevanju drugih. Kada čovječanstvo bude moglo zadržati volju i snagu koju vidimo posljednjih dana tek tada ćemo se odnositi prema drugima s više ljubaznosti, nježnosti, strpljenja i tolerancije. To je naša najveća snaga. Humanost.
Empatija – najvažnija vrlina 21. stoljeća
Poznati kulturalni mislilac, praktični filozof te autor više cijenjenih djela Roman Krznaric također zagovara stav da je empatija najvažnija vrlina koju čovječanstvo mora razviti u 21. stoljeću kako bi opstalo i napredovalo.
Mnoge studije koje su se bavile istraživanjem empatije pokazale su da naš mozak luči oksitocin, serotonin i dopamin kada vidimo osobu kojoj je potrebna naša pomoć. Ove tvari zaslužne su za osjećaje sreće pa možemo zaključiti kako je naš mozak „programiran“ za empatiju i brigu za druga živa bića te da se u nama budi želja za pomaganjem i služenjem drugima kada vidimo da je nekome naša pomoć potrebna. Iako se može činiti kao oksimoron, iskustvo pokazuje da kada „preuzimamo“ dio boli i pomažemo drugima, mi postajemo sretni.
Studije koje su bile usmjerene na zdravlje pokazale su da su sretni ljudi koji su sreću ostvarili kroz hedonizam i udovoljavanje vlastitim željama bili skloni upalnim procesima i bolestima. S druge strane niske razine upale u tijelu zabilježene su kod ljudi koji su sreću ostvarili kroz životni smisao ostvaren empatijom i altruizmom.
Osjećate li se loše ovih dana, ako ste u strahu od potresa, ako vam je teško gledati patnju ljudi na potresom pogođenim područjima, poduzmite nešto. Aktivno se uključite, volontirajte, budite dio karike pomoći. I sami ćete odagnati misli od straha i zaista se osjećati bolje i ispunjenije kada na kraju dana vidite da ste nekoj stvarnoj osobi zaista i pomogli.
Empatija se može naučiti
Neki su od rođenja više, a neki manje empatični prema drugim bićima oko sebe. Za razliku od mnogih drugih vrlina, empatija se zaista može naučiti. Razvijanjem empatije mijenjaju se ljudi, odnosi, društva. Iako se ne uči u školi, empatija se kultivira kroz život. Možemo ju naučiti i usvojiti iz svog okruženja i obitelji, čitanjem knjiga u kojima se poistovjećujemo s likovima, gledanjem filmova koji u nama bude suosjećanje, iskrenim slušanjem drugih ljudi i razgovaranjem s njima.
Već spomenuti Roman Krznaric predlaže da svakodnevno vježbamo empatiju na dva načina:
Prakticiranje empatičnog slušanja – ako ste u svađi ili prepirci fokusirajte se na dvije stvari: kako se osoba s druge strane osjeća te koje su potrebe te osobe? Ako drugima date priliku da izraze vlastite osjećaje i potrebe sigurno ćete smanjiti tenzije. Svi želimo znati da smo imali priliku izreći što želimo i da nas se saslušalo.
Razvijanje zanimanja za strance – Razgovaranje sa strancima barem jednom tjedno je izvrsno za razvijanje empatije. Proćaskajte s nekim od koga kupujete novine, s čistačicom u liftu, s povučenim knjižničarom. Razgovori za ovu temu bi trebali biti o temama koje su zbilja važne: ljubav, život, smrt, nada… Volontirate li ovih dana na petrinjskom području iskoristite priliku da porazgovarate s ljudima, da ih saslušate, da im budete svjetla točka u sveukupnom kaosu oko njih.
Spoznati život iz perspektive ljudi koji su drugačiji od nas, koji žive sasvim drugi lifestyle nego mi, koji koračaju životnom stazom na nama sasvim nepoznat način proširuje naše svjetonazore. Otvara nam se životna lepeza šira od one koju držimo u vlastitim rukama. Kada svijet promatramo na ovaj način spoznajemo svu ljepotu raznolikosti. Iako se svačija individualnost više izražava, istovremeno postajemo povezaniji nego ikada, jer shvaćamo da su nam u suštini svima nade i snovi isti – jednostavno biti dobro.
Tekst: Indira Juratek, Budi Dobro
Foto: Marina Ćosić, Pexels, Instagram
