„Svaka je promjena čudo o kojem vrijedi promišljati i to se čudo događa u svakom trenutku.“ Henry David Thoreau
Čudo kojem sama svakodnevno svjedočim je priroda. Kada otvorim vrata naše kuće prvo što vidim je šuma. Kada podignem pogled vidim otvoreno nebo. Ako zakoračim stanem na travu. Ako poslušam zvukove čujem pjev ptica, kukurikanje pijetla, lavež pasa…
Prije selidbe na selo bila sam uvjerena da sam povezana s prirodom. Oduvijek mi je bila bliska, moja. Studirala sam biologiju, imam vrt već godinama, koristila sam svaku priliku za boravak u njoj. Ipak, bila sam gradsko dijete s 18 godina života u Sisku i jednako toliko u Zagrebu. Tek sada razumijem da sam prije bila posjetitelj prirode, a sada sam njen dio.
Nakon 15 godina raznih meditacija i učenih tehnika prošlo ljeto sam prvi put istinski osjetila što je to zen. Dogodilo se da sam sjedila u vrtu i plijevila povrće, s rukama punima zemlje, lica okupanog suncem, s laganim povjetarcem u kosi i pogledom u šumu i oblake, shvatila sam da ja jesam – sada i tu. Istovremeno sam postala svjesna da se taj tren više neće ponoviti, da mi sasvim neuhvatljivo klizi kroz prste i već iščezava u beskraju, a ja sam bila mirna s tom spoznajom.
Ono što sam taj dan napravila drugačije nego inače je potpuna prisutnost. Zastala sam i zagledala se svim svojim osjetilima te pojmila srcem, a ne umom, koliko sam darovana obiljem sa svih strana. Moja pozornost je bila usredotočena. Nakon toga sve se izmijenilo. Čudo je postalo dio mene, a ja sam postala dio čuda.
Odlazak u prirodu – ulazak u sebe
U razgovorima i terapijama s ljudima i prijateljima vidim toliko iscrpljenosti, umora i preopterećenosti. Življenje u četiri zida, u stanovima, uredima, automobilima, s najčešćim pogledom u ekrane, donio je otuđenje od vlastitog života. Posljednja godina to je sve samo dodatno naglasila i pokazala nužnost promjene. Posvuda se čuje krik želje za smislenijim i jednostavnijim životom, a priroda postaje escape room. Veseli me vidjeti da ljudi osjećaju da i onda kada su sva vrata zatvorena, ona našeg iskonskog doma uvijek nas s veseljem dočekuju.
Znanost je već višestruko dokazala da odlazak u prirodu ne djeluje samo na naša emotivna stanja poput stresa, anksioznosti, depresije, već da ima i snažan pozitivan učinak i na razine energije, bolji san, poboljšanje imuniteta i cjelokupno blagostanje.
Boravak u prirodi je most. Otvaranjem svih naših osjetila – vid, sluh, okus, miris, dodir – premošćujemo prividnu razdvojenost nas i prirode. Postajemo prisutni u sada. Život nam se ne događa, već ga mi živimo. U nastavku dijelim s vama nešto što redovito prakticiram, svojevrsni ritual sreće i blagostanja, kako biste se bolje povezali s prirodom, izgubili barem ponešto od „umnih filmova“ i pronašli sebe.
Prirodni wellness
Ako ste željni wellnessa dovoljno je da odete do prve šume. Šuma nas uvijek poziva da otvorimo svoje srce i slušamo što nam ima za reći. Za ovu kupku se ne trebate smočiti, ali vam garantiram da ćete se osjećati čisto, svježe i radosno.
Koliko ćete vremena provesti u ovoj aktivnosti ovisi o vama, ali neka bude najmanje sat ili dva. Ne postoji samo jedan način kako se možete „okupati šumom“ pa predlažem da izaberete ono što vas najviše veseli. Možete hodati i šetati šumom; u šumi možete vježbati jogu, tai chi, rastezanje; možete duboko disati; možete pronaći savršeno mjesto za sjesti i promatrati ljepotu kojom ste okruženi; možete se izuti i hodati bosi po mekom šumskom pokrovu…
Što god izabrali uključite ove elemente u vaš boravak u šumi i u potpunosti im se posvetite:
Vid – što vidite, koje su boje oko vas, kakva su stabla, ima li niskog raslinja, uočavate li šumsko cvijeće, ima li drveće lišća, kakvog je oblika to lišće, vidi li se nebo, vidite li neke životinje itd.?
Sluh – što čujete, je li tišina, čuju li se ptice, jesu li zvukovi blizu ili daleko, čuje li se vjetar u krošnjama, žubori li negdje voda?
Njuh – kako šuma miriše, otkuda dolaze mirisi, izdvaja li se neki miris posebno?
Dodir – što sve možete dotaknuti, uočavate li pod prstima razliku u kori stabala, je li lišće meko ili tvrdo? Dotaknite stijenu, zemlju, uronite prste u potok.
Okus – u šumi ima mnogo toga što možete pojesti, naravno ovisno o dobu godine i osobnom poznavanju jestivog samoniklog bilja. Ako niste sigurni ne upuštajte se u ovu avanturu, no ako znate prepoznati neke plodove slobodno se počastite – možda naiđete na borovnice, kupine, šumske jagode…
Na koncu, pronađite neko mjesto koje vam se posebno sviđa i povežite se sa sobom. Boravak u prirodi otvara nas za nove spoznaje. Probajte doći do odgovora kako se osjećate dok boravite u prirodi, jesu li vam misli čišće i um bistriji, osjećate li se opušteno, relaksirano, osjećate li zbog nečega nelagodu ili strah, što vam je zaista važno, što u svom životu želite promijeniti, što vas priječi da to učinite?
Kada se vratite u svoje svakodnevno okruženje nastojte ostati otvoreni za sva ona čuda koja vam je priroda pokazala. Svakodnevno vježbajte uočiti ljepote oko sebe gdje god se kretali. Priroda nam daje mnoge vrijedne lekcije, poput onih da treba znati pustiti, da treba strpljivo čekati pravi trenutak, da sve je prolazno. U svjesnom razumijevanju da život u konačnici je #allaboutchange ne događa se da mi nestanemo u promjeni, već da zaista postojimo onda kada jesmo – u sada. I upravo je to čudo koje se događa posvuda baš svakoga trena. Jeste li ga svjesni?
Tekst: Indira Juratek, Budi Dobro
Foto: Marina Ćosić, Pexels
