Pogledali smo: Materialists samo površno obrađuje temu ljubavi i novca te nas ostavlja sa žudnjom za još

Ove godine izašlo je dosta dugoočekivanih filmova. Jedan od njih je i drugi uradak redateljice Celine Song – romantični film Materialists. Kada je prvi put izašla vijest o glumačkoj postavi, publika je bila u transu, a nije krivo reći kako je upravo ovaj film jedan od najviralnijih ove godine. Film sadrži ljubavni trokut između Dakote Johnson, Pedra Pascala i Chrisa Evansa i ono bitno pitanje – koga će izabrati? Prošle godine smo imali Challengers, a ove imamo Materialists.

Film je prošli tjedan stigao u domaća kina, mi smo ga pogledali i evo kako nas se dojmio. Ako niste gledali film i ne želite saznati je li Dakota odabere Pedra ili Chrisa, nemojte nastaviti čitati jer tekst u nastavku sadrži spoilere!

O čemu je riječ?

Dakota Johnson glumi provodadžinicu Lucy iz New Yorka čiji se unosni posao zakomplicira kada ona upadne u ljubavni trokut sa svojim ‘savršenim’ partnerom Harryjem (Pascal) i nesavršenim bivšim dečkom Johnom (Evans). Film prati njezin emotivni put prema osobnom rastu i iskrenijem pogledu na ljubav. Materialists je zapravo puno više od pukog ljubavnog trokuta i tko se glavnoj junakinji više sviđa. Postavlja pitanja je li za brak potrebno nešto više od same ljubavi?

Za Lucy dejtanje je čista matematika i poslovni dogovor – svoje klijente spaja na osnovi zarade, željene visine, godina… No, što kada se u sve to upletu osjećaji? Jer Harry je visok, zgodan, pametan, dobar i uz to nevjerojatno bogat. John je visok, zgodan, pametan, dobar i uz to siromašan. Film stoga nameće pitanje, hoće li Lucy izabrati ljubav ili novac?

Celine Song napisala je i režirala ovaj film nakon svoj uspješnog prvijenca Past Lives. Film je izašao u produkciji A24 kao i njezino prethodno ostvarenje. Prije nego što je film izašao, prva najava ga je okarakterizirala kao rom com što je razveselilo mnoge fanove tog žanra koji žude za napokon dobrom romantičnom komedijom kakve su vladale ranim 2000-im. Međutim, Materialists definitivno nije ono što je publika očekivala.

Ljubav i novac

Past Lives je također u jednu ruku imao u svojoj radnji ljubavni trokut. Taj film je pak puno slojevitiji, dublji i realniji nego Materialists koji nas je ostavio sa žudnjom za još. Sad je već evidentno da Song briljira u dijalozima. Materialists ima snažan scenarij koji je daleko najsjajnija točka tog filma. Priča također uspješno prikazuje kako je to pronaći svog ‘para’ u današnjem svijetu. Nije više samo pitanje sviđanja, nego i statusa. Lucyni klijenti joj zapravo otkrivaju najmračnije zahtjeve u pronalasku partnera (jedna žena želi isključivo bijelce, dok druga pokušava pronaći republikansku konzervativnu lezbijku). Jesmo li postali preizbirljivi i prezahtjevni? Je li stvarno bitno je li muškarac 185 ili 175 centimetara visok? Jesu li nam dejting aplikacije zapravo pogoršale šanse u pronalasku istinske ljubavi i svog ‘matcha’?

Nažalost, Materialist samo grebe površinu kod tih tema, a Lucyn krajnji izbor je u najmanju ruku antiklimaktičan. Ona počne izlaziti s Harryjem, dok se John istovremeno vrati u njezin život. Harry je sve ono što ona želi na papiru, ali s Johnom ima povijest. Upravo Johna na kraju i odabere.

Broke man propaganda?

Film nije odradio dobar posao u uvjeravanju da joj John nudi išta više nego Harry. Da, imaju kemiju i u prošlosti su se voljeli, no prošlo je nekoliko godina i John se nije promijenio. Još uvijek pokušava ostvariti glumački san, živi u istom stanu s istim cimerima i radi popratne poslove. I dok ne tvrdimo da je ispravno nekoga odabrati kao partnera na temelju financija, ne možemo ne primijetiti da kod Johna nije problem to što je siromašan. Problem je što takav život svjesno bira. Još je čudnije što ga je Lucy odabrala kada saznamo da su prvi put prekinuli upravo zbog novaca. Ona je htjela da za godišnjice idu u malo skuplje restorane, no on ne želi platiti ni parking.

Film je pokrenuo raspravu o tzv. broke man propagandi. Naime, gledatelji tvrde da je Song romantizirala siromaštvo i da propagira kako je ljubav dovoljna, iako oboje imate skoro 40, a dečko ti živi u stanu s cimerima i nema stalni posao. No, redateljica je oštro odgovorila na takve tvrdnje, kazavši u jednom intervjuu: To me stvarno razočarava. Postoji vrlo ozbiljna zbrka oko feminizma i povijesti feminizma. Kroz intersekcionalnost, veliki dio feminizma bio je usmjeren na antikorporaciju i antikapitalizam i, naravno, uvijek je bio u prvom planu borbe protiv klasizma, tako da me jako brine način na koji govorimo o ljudima koji su siromašni.

Ne bismo rekli kako Materialists ima ‘broke man propagandu‘, ali svakako kao da želi poručiti da bi svatko trebao ‘ostati u svom području’. Jer iako Lucy nije siromašna, ima posao (čak na kraju filma dobije ponudu da postane direktorica firme) i vlastiti stan, kako i sama u filmu govori, imala je slično odrastanje kao John i oboje dolaze iz disfunkcionalnih obitelji. Što je suprotno od Harryja.

Na kraju krajeva, nije ni bitno slažemo li se ili ne s njezinim odabirom. Film je razočarao u određenim aspektima, imali smo osjećaj kao da Lucy i nije baš bila u velikoj dilemi te kao da fali još sat vremena filma da zaokruži priču i iznese svoju poruku na smisleniji način koji bi prošao kod publike.

Foto: IMDb, Instagram (@materialists)