O majčinstvu s Jelenom Veljačom

Jelenu Veljaču ugostili smo u našoj rubrici Mama dva puta – jednom uoči Leninog rođenja kako bi vidjeli kako se priprema za novu i uzbudljivu životnu ulogu, a zatim i tik nakon bebinog prvog rođendana kada smo zavirili u njihov novi stan. Danas Lena ima tri i pol godine i s mamom živi pravi kozmopolitski život. Nedavno su se vratile iz Beograda te započele novi životni ciklus u Zagrebu, uspostavljaju nove vrtićke rutine, nove radne obaveze, vraćaju se u neke stare rutine… O svemu tome, ali i pojmu majčinstva općenito, razgovarali smo s Jelenom u intervjuu u nastavku.

Lena danas ima tri i pol godine – kako si zamišljala da će majčinstvo izgledati dok još nisi imala djece, a kako se ideja mijenjala kako je Lena rasla?

Dugo sam priželjkivala postati mama što je možda jedan od faktora zašto ne mogu reći da me nešto posebno iznenadilo. Poklopili su se kombinacija dugogodišnje želje za ostvarenjem na tom polju – postati majka, otkriti cijelu novu dinamiku odnosa i jedan novi intenzivan, naporan no iznimno nagrađujuć mikrosvijet – te činjenica da je Lena nezahtjevno dijete, vrlo laka za suživot.

Nije bilo suludih neprospavanih noći, grčeva, zdravstvenih problema, problema s dojenjem, skidanjem s pelena, svih tih nekih stvari koje znaju biti kritične za dijete i roditelje. Lagodno smo sve početke prošli s njom – ja nisam imala neku jasnu sliku što znači biti mama i što je to majčinstvo pa onda ne mogu ni reći da me nešto posebno iznenadilo ili šokiralo. Bila sam spremna svoj prostor i vrijeme dijeliti s malim bićem koje je potpuno ovisno o meni.

Koji bi bili najkorisniji savjeti, bilo da si ih usvojila od nekoga ili došla do njih sama, a koje bi voljela podijeliti s drugima?

Ono što sam naučila i što imam potrebu dijeliti s drugima je da pleme stvarno pomaže, u smislu da mame pomažu mamama i da se žena koja je trudna ili rodila treba povezati s drugim trudnicama i mamama. Imate iste teme, iste strahove, možda iste ili slične životne situacije, možete se razumjeti na emotivnoj razini i često vidim da takva prijateljstva postaju možda najsnažnije spone u životu. Jednu od mojih najboljih prijateljica danas upoznala sam upravo preko Lene, odnosno upoznala su nas naša djeca, sasvim spontano.

Ljudi koji su veliki i intenzivan dio mog života, ali se ne nalaze u istom životnom razdoblju, ponekad me teže razumiju jer ne prolaze iste stvari kao i ja. Sve te teme usko vezane uz majčinstvo, od dojenja, preko nošenja, odabira kolica, odbijanja kolica, balansiranja između majčinstva i karijere, promjena u partnerskom odnosu, koje mogu dijeliti s drugim mamama, u konačnici mogu donijeti neočekivana prijateljstva u život. To su nevjerojatno čvrste veze, veliko povjerenje, velika zahvalnost i pomoć.

A što je s digitalnim plemenom, danas vrlo aktivnoj zajednici mama koje se pronalaze i spajaju putem društvenih mreža?

Isprva me uopće iznenadilo postojanje te digitalne zajednice, subkulture Insta-majki, koju sam otkrila tek kad sam postala mama, ali danas mi je super izmjenjivati iskustva putem online platformi.

Koliko god na taj način volim doznati neke nove stvari, toliko imam i potrebu dijeliti informacije sa svojim pratiteljima, otkrivati im proizvode koji se uklapaju u moju životnu filozofiju – poput nove Pampers Pure Protection linije pelena i vlažnih maramica čija sam ponosna ambasadorica. Želim da provjerena informacija dođe i do onih mama koje mene prate jer primjerice moja Lena je alergičarka pa smo stalno u potrazi za organskim proizvodima, bez parabena, čiji je sastav pogodan za nježnu i osjetljivu kožu beba sklonih alergijama. Jednako tako se i ja informiram o proizvodima od drugih mama te neki od njih postaju sastavni dio naše rutine. Super mi je da postoji uvijek dostupno mjesto na kojem se možeš obratiti drugoj mami s problemom koji se čini nerješiv, a da ti ona svojim savjetima pomogne, pa makar živjela na drugoj strani svijeta u drugoj vremenskoj zoni.

Društvene mreže su moćan alat, ali imaju i svoje mane. Što je s onim negativnim aspektom, otrovnim komentarima koji se često mogu pročitati ispod objava? Majčinstvo je možda najosjetljivija tema od svih.

Taj hejt postoji u svakom aspektu današnjice, posebice u digitalnom životu koji je preuzeo jako veliki komad naših stvarnih života, gotovo da je ponekad i neodvojiv. Ne doživljavam tu negativnost kao ekskluzivnu za majčinstvo i Insta mame nego da je on nuspojava načina na koji svijet funkcionira i danas. Komentare ćete pronaći u svim online formama – kad sam počela pisati kolumnu za Jutarnji list zaklela sam se da ih neću čitati jer bi se razboljela od uzrujavanja. I tu, čini mi se, leži ključ zdravlja.

Ako pak i naiđem na ružne komentare na svojem profilu, kojih zaista nema puno, naprosto ih brišem i blokiram osobu. Ne ulazim u rasprave osim ako se ne dogodi da želim obraniti neku drugu osobu ili društvenu temu poput dojenja, branila sam i određene udruge za koje smatram da odlično rade svoj posao i za koje smatram da su iznimno važne za majčinstvo, poput Roda. Sve ostalo, ono trivijalno, brišem iz života.

Spomenula si koliko je s drugim mamama, mamama prijateljicama, važno dijeliti stvari te koliko ste savjeta izmijenile na temu balansiranja majčinstva i karijere. Kako je to izgledalo u tvom slučaju; brzo si se vratila na posao…

Prebrzo! (smijeh) Danas bi stvari napravila drugačije, ne zato što osuđujem mame koje se brzo vrate, i sama sam jedna od njih, već zato što mi je jako nedostajalo dijete. Ne mogu više vratiti to vrijeme kada je bila malena beba. Dnevno smo bile odvojene u prosjeku šest sati, njen tata je bio na rodiljnom, što je vjerojatno bilo ključno za njihov odnos i njegov rast kao oca, ali kada bih sad imala drugo dijete sigurno bih ljubomorno čuvala svaki trenutak.

Danas puno češće nego tada gasim telefon, isključujem se i nestajem s Lenom. Trebalo mi je vremena i iskustva drugih mama da naučim organizirati se, što je s mojom karijerom jako teško. Nemam specifično radno vrijeme, imam puno obaveza koje su vremenski fiksirane, koje se ne mogu prilagoditi mojem i Leninom vremenu za spavanje ili hranjenje. Zbog toga je balans izazovan, tim više što Lena i ja već godinu dana živimo same, no neki su eventi baby friendly, poput onog koji je Pampers organizirao u Ne.Ne.Ne shopu i gdje je Lena mogla doživjeti dio mog posla, istovremeno se igrajući s drugom djecom.

Tko zna kako to njoj izgleda iz dječje perspektive, no drago mi je da može dobiti pogled u to što radim, da joj mogu prenijeti neke stavove koji su mi važni, a da istovremeno provodimo vrijeme zajedno.

Kako Lena podnosi promjene i kako mirite obaveze koje nosi zanimanje s dnevnim zadacima jedne majke?

Lena se odlično nosi sa svime. Da je ona bila dijete koje treba čvršću strukturu ili da je netko u obitelji primijetio da joj to ne odgovara, ja bih apsolutno stisnula kočnicu i ne bismo toliko putovale, mijenjale mjesto boravka. Prilagodila bih se potrebama djeteta. Ali Lena je izgleda naslijedila moj nomadski karakter, brzo se prilagodila svim promjenama i takav je život postao dio njenog identiteta.

Ako se u budućnosti pokaže da moram stati s intenzitetom života, spremna sam na to zbog dobrobiti svojeg djeteta. Zasad ne mislim da joj to šteti već da ju obogaćuje, brzo se uklapa u svaki kolektiv, pronalazi prijatelje, snalažljiva je.

O kojim se stvarima vezanim uz majčinstvo ne priča dovoljno, a trebalo bi?

Mislim da svaka žena koja kaže da joj je lako voditi uspješnu karijeru i istovremeno biti majka zapravo radi medvjeđu uslugu svima koje imaju izazove na tom putu jer to može izazvati osjećaj neadekvatnosti, ali i frustracije.

Majčinstvo dolazi uz puno izazova i važno je o njima govoriti, nije sramota osjećati sve te stvari. Treba skinuti stigmu savršenstva s majčinstva. Savršena majka ne postoji, čak ni kad se naizgled sve čini savršeno jer nikad ne znaš što se zbiva u čijoj glavi.

Veličanje ideje da žena sve može sama je opasno. Ne može i ne bi trebala jer tu je pleme, tu je i partner te podrška koju bi svaka majka morala u nekom obliku imati. Nevjerojatno važan savjet koji sam jednom prilikom dobila, a tiče se novopečenih roditelja je: “nemoj sve raditi sama jer nikad više nema povratka; uključi partnera ili partnericu u svaki proces”. Ljudska psiha nalaže da će se jedna osoba opustiti čim navikne da druga preuzima veći dio tereta, što je prirodno, ali odnos bi trebao biti ravnopravan.

Treba osnaživati pojmove zajedništva, dijeljenja dobrog i lošeg te sustava podrške koji svaka majka zaslužuje kako bi zaista mogla ispuniti svoj puni potencijal.

A što se tiče najčešćih pitanja jedne novopečene majke?

Svakako mislim da se treba posvetiti prostor dohrani i dojenju. To su teme koje se ne smiju zanemariti. Administratorica sam Facebook grupe Domaće kašice za bebe koju vodi nutricionistkinja Ivana Domislović i gdje propagiramo dohranu prema pravilima Svjetske zdravstvene organizacije i inzistiramo na promociji dojenja, njegovoj važnosti i vrijednosti. Loše prehrambene navike, koje kreću već u tako ranoj dobi, temelj su za zdravstvene probleme kasnije u životu. To treba početi ispravljati na vrijeme.

Digitalno doba donijelo nam je prednost da su sve informacije nadohvat ruke i da samo treba znati gdje tražiti. Tome služe grupe poput ove, za povezivanje i osnaživanje plemena.

Aktivna si i po pitanju društveno osjetljivih tema. Je li organizacija prosvjeda i akcije Spasi me bila samo početak, hoćeš li se nastaviti angažirati oko takvih važnih socijalnih pitanja?

Apsolutno. Mislim da je pozicija javne osobe nešto što treba biti obvezujuće, a ne nešto od čega samo mi i mediji imamo koristi. U zapadnom svijetu se već dogodila znatna promjena, brojni celebrityji pokreću društveno osjetljive kampanje i propagiraju ih putem društvenih mreža. Evo baš je nedavno Busy Phillips pokrenula kampanju #YouKnowMe kroz dijalog o pobačaju i kako je utjecao na živote žena, što je užasno osjetljiva tema, pogotovo u današnjoj klimi. Ali slavne osobe bi morale imati tu odgovornost, njihovi fanovi moraju dobiti kvalitetan sadržaj prateći ih, ne možemo se zaustaviti samo na selfieju, pogotovo ako možemo doprijeti do 50 tisuća ljudi svojim glasom.

Doista to smatram svojom dužnošću, kroz godine praćenja srodnih tema shvatila sam da ako ništa ne poduzimam, nemam pravo ni prigovarati na situaciju koju promatram. Položaj žena u društvu je jedna od važnih tema kojom se bavim pa se ne mogu ne dotaknuti rodno uvjetovanog nasilja. Ako politička volja koja je iskazana nakon prosvjeda zaista poluči rezultat u smislu promjena zakona, otvaranja obećanih skloništa, otvaranja nacionalne linije za podršku, onda uopće nije upitno da ćemo ići dalje i pokušati promijeniti paradigmu načina na koji se u medijima razgovara o ženama. Jesam i bit ću jako vokalna oko toga.

Kao inicijativa u suradnji sa zakladom Solidarna osnovali smo Fond #SPASIME za prikupljanje sredstava za hitnu pomoć i zaštitu žrtava obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja. Svi građani mogu se priključiti akciji pozivom na broj telefona 060 90 03, a moguće je i izravno uplatiti na žiro račun otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci, IBAN HR8023900011500151640.

Uskoro, 14. lipnja 2019. organiziramo humanitarnu večeru uz otvorene telefonske linije gdje će osim poznatih osoba s estradne i političke scene sjediti i psiholozi te stručnjaci koji će pomoći otvoriti dijalog i senzibilizirati javnost prema ovim osjetljivim temama.

Foto: Marija Laća
Frizura: Ruža Institut Kerastase
Hvala Velvetu na ustupljenom prostoru za snimanje.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori