S Mary May povodom njezinog koncerta koji otvara jesensku glazbenu sezonu u Vintage Industrial Baru

Štošta se u posljednjih šest mjeseci glazbene karijere kantautorice Mary May promijenilo, a koncert koji će održati 23. listopada u zagrebačkom Vintage Industrial Baru odličan je povod da popričamo upravo o tom prošlom periodu…

Prošlo je pola godina od posljednjeg intervjua, no izgleda da se mnogo toga u tih nekoliko mjeseci promijenilo. Kako si provela posljednjih šest mjeseci?

Posljednjih šest mjeseci smo svirali, najviše ovo ljeto nekoliko festivala – Tam Tam na Hvaru i Villaging na Pelješcu, a svirali smo i u Dubrovniku u sklopu Crowdfunding kampanje za ponovno pokretanje aktivnosti Udruge Orlando i na Tramonto festivalu na Krku. Bili su tu i koncerti ispred Anne Calvi i Courtney Barnett u Zagrebu i Rijeci, što je bilo dosta zanimljivo iskustvo, kao i Pine Fest u Samoboru. I naš možda najdraži koncert u Pakracu…

Uglavnom, dobili smo par utakmica u nogama više nego što smo imali na promociji u Močvari, povezali se još čvršće na stage-u, Luka je do sada razbio jednu žicu gitare i jednom se skinuo gol do pasa, Borko si je palicama razderao kožicu između prstiju svirajući A Lot, Marin još uvijek održava bujnu frizuru postojanom, a ja sam počela pjevati bez stalka za mikrofon. Novi bend je to, kad vam kažem!

Koncertna jesen u Vintageu je jako zanimljiva, utoliko što i ti sa svojim bendom nastupaš. Što možemo očekivati od koncerta? Što ćemo čuti?

Od koncerta možete očekivati čuti nas napokon u punom sastavu – pridružio nam se vrhunski gitarist i basist Marko Ferlan koji svira i s Lanom Janjanin i u Synesthetic Project-u Nike Bauman, a s nama svira kontrabas. Tako da za sve one koji su govorili da bi nam dobro došao bas – evo ga! Niski tonovi su tu, cijeli spektar napokon pokriven.

Odsvirat ćemo i Song For Eunice Kathleen koju do sad nismo nikad svirali i, ako se bogovi koji vladaju probama smiluju, možda odsviramo i jednu potpuno novu pjesmu. Evo ekskluzive – zove se Save Your Prayers : )

Tvoj album  ‘Things You Can’t Put Your Finger On’ jako je dobro primljen od strane publike i kritike. Kako si ti doživjela svoj uspjeh?

Moja percepcija uspjeha se najbolje može sažeti pitanjem koje mi je frendica uputila nedavno: “Samo da provjerim, jesi ti svjesna da imaš bend i pjevaš pred ljudima?”. Samo to što trenutno radim nešto čega sam se na smrt bojala do prije godinu dana je za mene uspjeh i čini me sretnom.

Nakon ljeta i glazbenih festivala vraćaš se u klupski prostor. Preferiraš li jedno ispred drugoga? Koje sun prednosti, a koje mane jednih i drugih nastupa?

Hmm, ne preferiram jedno preko drugog, iako baš smo u bendu pričali dosta o tome… Festivali su super jer minglaš, sviraš pred ljudima koji nisu nužno došli čuti tebe, a onda se nekome svidi, netko trga košulju u prvom redu, a netko malo više popije dok završiš i dok dočeka bend koji zapravo želi čuti. To te sve istovremeno i osnaži i omekša, svakako dobra su iskustva u svakom pogledu!

Oko sebe si okupila odlične glazbenike. Kako je došlo do vaše suradnje i kako zapravo izgleda vaša suradnja, posebno jer te publika prvenstveno percipira kao solo autoricu?

Naša suradnja lijepo funkcionira dok god je moje DA i NE zadnje hehe. Funkcioniramo tako da se nađemo na probi i imam toliku sreću da sviram s tim divnim dečkima koji glazbi puštaju da ih nosi. Aranžmane su sami osmislili svirajući pjesme i najčešće mi je sve bilo super, rijetko kad mi neko njihovo rješenje nije odgovaralo po filingu, doslovno sve ide lako i prirodno, kao i s Markom Mrakovčićem u studiju. Dakle, Luka Čapeta, Borko Rupena, Marin Živković i naš novi brat Marko Ferlan, oni su jedna divota i čast je s njima dijeliti ovo putovanje.

Kakav ti je plan za 2020.? Spremaš li novi album?

Spremamo snimanje live albuma koji će izaći i na ploči, eto, to nam je za sada najbliži plan. Također, ići ćemo nakon Vintage-a na kraću turneju u Austriju i Njemačku da nam instrumenti i oprema malo vide kako je to zaista u Europskoj Uniji, a onda ćemo vidjeti za dalje. Ako bude filing takav, počet ćemo raditi na novom albumu. Ali sve ovisi o tom misterioznom Filingu, prevrtljivcu jednom, tko će znati!

Foto: Andrea Resner

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori