Ne sjećam se kad sam prvi puta bila u Istri. Ali sjećam se da sam u zadnjih nešto desetljeća tamo bila mnogo puta. Samo ove godine provela sam pet vikenda ili dijelova tjedna koji su se činili poput vikenda, u Istri. Ona je neko moje mjesto za bijeg i užitak, prije svega gastronomski, enološki i estetski. Već godinama, a bome i desetljećima, uvijek se vraćam nekim istim stvarima, skrojila sam neku svoju mrežu lokacija na kojima se moram zaustaviti – počastiti nepce ili oči. No kod Istre me fascinira što i kao veliki connoisseur tog magičnog poluotočnog komadića Hrvatske uvijek otkrivam nešto novo.
Tako sam tijekom prošlotjednog posjeta Istri otkrila jednu od najoriginalnijih i najljepših kuća u Istri, jedan pomalo zaboravljeni gradić, jedno vino koje nekim, navodno mikro-geopolitičnim, čudom do sada nisam imala prilike ni probati i novu manifestaciju Turističke zajednice Istarske županije– Istra Gourmet Festival.
Nisam još pretjerano spretna korisnica Airbnba ali dokaz da se kvalitetno razvijam svakako je moje otkriće Casa Sterne u Oprtlju. Na Oprtalj sam nekako zaboravila pa sam se sada ponovo oduševila njegovom baroknom i renesansnom arhitekturom, srednjovjekovnim freskama, sajmom antikviteta i pogledima na i iz Oprtlja koji su idealni za floskulu – „koji oduzimaju dah“. Casa Sterna su dvije kamene kuće povezane kamenim dvorištem diskretno deniveliranim od jedne od glavnih uli(či)ca u samoj staroj jezgri ovog prekrasnog srednjevjekovnog gradića. To je apsolutno najmagičniji smještaj koji sam ikada odabrala u Istri.
Svjesna sam da epiteti „kamena“ i „srednjovjekovni“ već u jesen zvuče zabrinjavajuće za zimogrozne no kako i sama neizmjerno cijenim ugodnost topline sve moje brige pokazale su se bezrazložnima zahvaljujući podnom grijanju u Casa Sterni. Kuća je vrlo jednostavno minimalistički uređena uz kombinaciju modernih elemenata poput stiliziranih betonskih podova, jacuzzi kade, odlično opremljene kuhinje i vintage namještaja koji je renoviran samo onoliko koliko je bilo nužno da postane upotrebljiv. Oduševila koloristički originalna jednostavnost dnevne sobe u kojima dominira tirkizna i crvena boja koja se ponavlja i u kamenom dvorištu.
Tirkizna boja i nijanse plave u dvorištu su prisutne u vistama neba i kamenom jacuzziju. Čak i u jesen nakon što sam poput gušterice upijala sunce u prolazu između kamenih krovova jasno mi je kakav gušt u vruće ljeto predstavlja zaleći u tu unikatno lociranu kadu-bazen. Ispod dvorišta nalazi se preuređena stara kamena cisterna u kojoj je nešto poput skrivenog podzemnog loungea u kojem se već vidim kako tijekom ljetnih vrućina gutam knjige.
Na takvom mjestu nužno je imati neki dobar kvalitetno kultivirani proizvod od vinove loze. A tijekom tog posljednjeg posjeta Istri potpuno su me oduševila vina Veralda koja ne znam kako do sada nisu uspijela naći put do mog hedonistički nastrojenog nepca. Osim mene Veraldin Istrian oduševio je i ekipu iz Decantera koja ga je prošle godine proglasila najboljim monosortnim crvenim vinom s cijenom višom od 15 britanskih funti po boci. Ne znam kako je kod te svjetske enološke elite prošla njihova malvazija i rose teran pa i muškat ali ja ću redovito morati navratiti po zalihe svakog od tih vina da mi pravi društvo u Casa Sterni ili na bilo kojoj drugoj destinaciji koja mi je privremeni ili stalni dom.
Istra je regija s najrazvijenijom gastronomskom ponudom u Hrvatskoj što je i jedan od razloga zbog kojeg mi je prirasla srcu odnosno organima koji su smješteni nešto niže i više a desnije od srca. Istra Gourmet Festival dokaz je da Turistička zajednica Istarske županije, jedan od organizatora kongresa, razumije važnost enogastronomskog razvoja regije. Kongres je 10. listopada održan u Rovinju a uz edukacijska predavanja i showcooking sigurno najatraktivniji dio programa bile su večere na kojima je kuhalo, odnosno stvaralo, pet talijanskih kuhara koji svi zajedno imaju devet Michelinovih zvijezdica.
U restoranu Wine Vault hotela Monte Mulini na menuu Nike Romite iz Ristorante Reale s tri Michelinove zvijezdice našao se gel od teletine uz suhe vrganje, bademe i crni tartuf. Lionello Cera iz Antica Osteria Cera kuhao je u restoranu L hotela Lone a na meniju je imao gofa u zelenom papru s jastogom, sipom te umakom od crnog tartufa. Na meniju Nicole Portinarija iz La Pece u Brasserie Adriatic hotela Adriatic bio je i jelen pohan u smjesi od bilja s karameliziranom dinjom, lisičarkama i umakom al cassis. Chef Emanuele Scarello iz Agli Amici za svoje je goste u restoranu Barba Danilo priredio salatu od algi, tostiranu jegulju i juhu od graha s istarskim škampima.
Čak i pisanje o Istri budi u meni jednu vrst nostalgije, vrlo tjelesne nostalgije. Počinjem mislit na miris mladog maslinovog ulja, okus bijelih tartufa, razne faze sljubljivanja s novootkrivenom Veraldinom Ambrom te njenog sljubljivanja s tartufima i kvarnerskim škampima… Teško je dalje pisati o Istri jer me mori glad i svrbi poriv za hitnom organizacijom ponovnog bijega u Istru.
Foto: Davor Petričić
