Indira Juratek: Što nije, a što je (prava) ljubav?

Indira Juratek: Što nije, a što
je (prava) ljubav?

Nije tvoj zadatak tražiti ljubav, već pronaći sve barijere unutar sebe koje si izgradio da se obraniš od nje. Rumi

Koliko je nas kroz život sanjalo o tome da će jednog prekrasnog dana upoznati osobu koja će donesti ispunjenje, radost i na neki način zaokružiti naš život i učiniti nas potpunima? Što sve s ovom fantazijom nije u redu i zašto ova maštarija najčešće postane tužna priča, a ne bajka sa sretnim krajem, pokušat ću vam približiti kroz svoje iskustvo.

Moji ljubavni neuspjesi

Ne mogu se potužiti na nedostatak pažnje suprotnog spola, otprilike oduvijek. Ipak, unatoč tome, moje ljubavne priče su najčešće bile propast. Ili sam bila zaljubljena u one koji nisu u mene ili su u mene bili zaljubljeni neki koji su meni bili nezanimljivi ili kad je došlo do nekog odnosa to je bilo napeto, teško i u konačnici bolno iskustvo. Općenito sam sklona maštanju pa sam kroz život zamišljala tog svog idealnog muškarca. Kroz godine traženja baš Njega imala sam dosta vremena konstruirati sliku do najsitnijeg detalja – tako sam znala kako bi trebao izgledati, koliko bi bio visok, kakve bi imao oči, koliko duge prste, čime bi se bavio, koji bi mu bili interesi, kakve knjige bi čitao, došla sam čak do toga da svakako ne bi smio imati prezime na –ić. Jedne čarobne noći upoznala sam ga. Desila se tu neka kemija, pokrenulo se nešto, zaljubila sam se i onda je on sve to iznenada prekinuo jednom sms porukom!

Depresija i oslobađanje sebe

Mislila sam da ću to lako prebroditi. Mislila sam, ok iluzija se rasprsnula, ni prva ni zadnja koju je netko ostavio, nije niti da je to bila neka veza… Mislila sam sutra će biti bolje. Sutra sam mislila sutra će biti bolje. Ali nije… Nakon par mjeseci sam shvatila da se više ne radujem, da nemam volje za izlaske, druženja, posao. Nisam si dozvoljavala da plačem, ali budila bih se u gluho doba noći s mokrim jastukom, jer sam plakala u snu. Nakon gotovo godinu dana shvatila sam da me depresija zalijepila za dno, da ležim polomljena u osami svog bića. Tada sam se zapitala tko sam ja uopće?
Iz današnje perspektive On je moj najveći učitelj, jer sam zbog njega otkrila meditaciju koja me odvela putem susreta sa sobom. Tada sam uvidjela da sam cijela, da mi ne treba netko da me popuni, jer nikakve praznine zapravo nema. Nije to bilo upoznavanje sebe, već oslobađanje sebe!

Gledajući na stvari s drugim očima vidjela sam da su sve moje dotadašnje veze imale isti obrazac, jedino je lekcija svaki put bila sve teža, dok me naposljetku nije slomila. S vremenom sam shvatila i da nije slomila mene, već sve ono što ja nisam, a mislila sam da jesam. Bojala sam se samoće i usamljenosti. Žudila sam za svojom srodnom dušom. Gajila sam tu idealnu sliku nekog odnosa u kojem će mi partner donesti sreću. Ali nitko nema obvezu donesti nam sreću – niti to može i da želi, jer sreća se zaista stvara iznutra. Prava ljubav neće doći iz nastojanja da naše potrebe riješimo kroz druge, već razvijanjem osobnog unutrašnjeg bogatstva i zrelosti. Tada imamo toliko mnogo ljubavi za dati da prirodno privlačimo ljubav k sebi. Shvatila sam i da nije svaki prekid tužan završetak, na kraju završetak je uvijek početak nečeg novog. Upravo je prekid često pokretač neke promjene, transformacije nas samih do točke kada postajemo zrela osoba i napokon spoznajemo svoju vrijednost, do točke kada počinjemo voljeti sebe.

Kako do skladnog odnosa?

Prvi i temeljni odnos koji stvaramo je onaj sa sobom. Kako bismo bili psihički stabilna i emotivno zrela osoba, koja zna postaviti osobne granice, moramo voljeti sebe. Tek tada smo spremni za zreli odnos. Ako niste osoba u potpunosti svjesna sebe, radite na tome da spoznate vlastitu vrijednost, doslovno naučite da ste vrijedni ljubavi. Nemojte tražiti partnera da vas ispuni. Osvijestite da ste vi već sada cjelovito biće.
Sliku i viziju idealnog partnera odmah spalite. Nema takve osobe na svijetu. Nema osobe koja vas neće razočarati ako ju tražite iz svojih očekivanja, uvjerenja, ideala… Iz bilo kakvih vezivanja koja temelj imaju u fantazijama uma nastaju jedino tenzije i sukobi te u konačnici ili nesretan život ili rastanak.

Konačno ljubav

Moja ljubavna priča nije završila s onom sms porukom. Nakon tog iskustva i svih spoznaja koje sam spomenula, počela sam se potpuno drukčije odnositi prema svemu. Više nisam razmišljala kakvog bih partnera htjela, nego kako bih se voljela osjećati pored svog muškarca. Stvarala sam taj osjećaj ljubavi, sigurnosti, razumijevanja, podrške… unutar sebe. Učila sam osvijestiti i prihvatiti tu ljubav u sebi, postati ta ljubav. Tek tada sam poput magneta u svoj život privukla potpuno drukčijeg partnera. Život me iznenadio na najljepši mogući način i poslao mi ljubav i mog sadašnjeg supruga.
S njim je otpočetka sve bilo jednostavno, lako, harmonično. Nakon jednog desetljeća provedenog skupa, vidim koliko smo različiti, a ujedno slični. Iako smo povezani ljubavlju i zajedničkom pričom (djeca, brak, kuća, projekti…), svaki od nas stoji zasebno, svatko je svoja individua, svatko ima svoj korijen, ali krošnje nam se prepliću. Uz njega sam shvatila da je partnerska ljubav prožimajuća. S njim se istodobno osjećam doma i slobodno. Naš odnos je prirodan, jer nema potrebe da se itko mijenja. Biti u takvom odnosu je prekrasno. Vjerujem da ovakva ljubav ima temelj u slobodi, a ne u očekivanjima ili potrebi. To više nije veza, to je povezanost.

Što nije, a što je (prava) ljubav?

Vjerujem da smo stvoreni da volimo i da budemo voljeni pa nam je to često i glavna okosnica života. U tom lutanju i potrazi mnogi se izgube. Iz silne želje da imamo nekoga i nekome pripadamo često se dogodi da se nađemo u odnosima koji nisu dobri za nas, u kojima ne rastemo kao osoba, u kojima smo nesretni i koji svakako nisu ljubav. Gledajući neki prosjek začudno je koliko mnogo ljudi i danas pristaje na odnose koji su neispunjavajući, u kojima nema poštovanja, u kojima se ne osjećaju jednako vrijednima, u kojima osjećaju strah, u kojima nisu sretni niti voljeni.

Da bismo došli do onog što ljubav je, vraćamo se ponovno na nužnost voljenja sebe. Voljeti sebe nije nimalo sebično, a većini ljudi niti lako, ali to je prvi korak k bezuvjetnom prihvaćanju sebe, a tek tada možemo ostvariti i zreli ljubavni odnos u kojem zajedno rastemo s našim partnerom. Ako do sada niste ostvarili ljubavni odnos za koji biste rekli da je to to, počnite raditi na sebi. Ako se nalazite u odnosu koji vas ne čini zadovoljnima, preispitajte ga kao i svoje želje i potrebe. Ljubav svakako nisu tenzije i okovi, već sloboda i prihvaćanje!

Tekst: Indira JuratekBudi Dobro
Foto: Unsplash

Učitati još
Zatvori