Djeca znaju koji je zapravo recept za sreću – znate li i vi?

djeca-i-planiranje-2

Upravo sam pokušala izvaditi suđe iz perilice u vremenu kojem aparatu treba da napravi kavu.

Klik -upali, „aparat se ispire“, klik – kuhaj, klik – pojačaj okus, zvuk mljevenja kave i… gotovo!

Ne nisam stigla. Aparat je bio brži. Još jedan debakl čovjeka naspram stroja.

Muke po planiranju

Cilj moje utrke sa strojem bio je riješiti dva zadatka odjednom, kako bih odmah uz toplu kavu mogla prionuti na treći, a sve s ciljem da danas stignem dovršiti sve ostale zadatke.

Zašto smo često u nedostatku V R E M E N A? Zašto jurimo često, a na kraju dana imamo osjećaj da nismo sve napravili pa nam izmakne osjećaj Z A D O V O LJ S T V A. Da li je temeljita organizacija dana i planiranje svake aktivnosti unaprijed rješenje?

Netko bi rekao DA, organiziraj planiraj i uštedi vrijeme! Ali Š T O  A K O sve u danu ne teče prema našem temeljitom dnevnom M A S T E R P L A N U (… a nikada i ne teče) pa nas to izbaci iz temeljito isplaniranog kolosijeka i na kraju završimo temeljito organizirano frustrirani.

Životni učitelji savjetovat će nas da svaku promjenu (plana) opušteno prihvatimo i prilagodimo se. Slažem se s time, ali to mi nameće sljedeći zaključak: prilagodba promjeni znači mirno udahnuti – izdahnuti i ponovno isplanirati, a ako unaprijed znamo da ćemo ponovno planirati Z A Š T O smo onda uopće trošili vrijeme na prvotno planiranje? Lastane pomozi, zapela sam!

djeca i planiranje

Mamaaa meni je dooosadnooo

Kao i uvijek, na ovakva promišljanja natjeraju me moja D J E C A. Kako natjeraju? Nakon što me iznerviraju krenem razmišljati što me to zapravo iznerviralo i prisiljena sam hoću-neću doći do nekog zaključka. Sjećate se prošle priče i podnaslova Odgajajući njih odgajamo sebe? Eh tako je to i u ovoj priči, a ponavljanje istog samo potvrđuje autentičnost navedenog.

Od rođenja djeca imaju svojevrstan plan; hranjenje – spavanje – igranje i oni to vole jer ih umiruje. No ozbiljno planiranje dana malenima, meni ne zvuči baš kao dobar izbor. PUSTITI DJECU DA BUDU DJECA trebao bi biti imperativ modernim roditeljima. Posebno ovdje mislim na djecu do školske dobi koja trebaju uživati u neisplaniranom slobodnom vremenu makar to bilo vrijeme za dosadu. Iz dosade se naime, ukoliko vi uspijete preživjeti teror rečenice MAAMAA MENI JE DOOSADNOOO, rađa kreativnost tj želja za nečim što NJIH privlači pa je zaista dobro izbjegavati im već kao malima nametati planove i obveze. Ipak mnogi roditelji vole djeci planirati dan i često pretjeruju s aktivnostima tipa – engleski, violina i osnove robotike za bebe (karikiram malo, nemojte se ljutiti).

djeca-i-planiranje-1

A što je sa školarcima?

Kad zakoračite u svijet Š K O L A R A C A (sretno vam bilo) realne obveze, kao i potreba za odgovornošću i PLANOM izvršavanja istih doista postoji. Nastava, domaći rad, lektira obvezna, lektira neobvezna, vanškolske aktivnosti, rođendani, druženja s prijateljima… Nama je najveći bauk u prvom razredu bio tjelesni. Za ne povjerovat ali istinito! Zašto pitate se, pa barem dečki vole tjelesni… pitala sam se i ja malo drugačijim tonom: – O zaaaaaštoooo opet u informativci imam čitabu o tjelesnoooom?! E pa zato što se trebalo za vrijeme odmora preobući u odjeću za tjelesni i to je bio ogroman problem (ne pitajte… svladali smo nekako do trećeg razreda i taj zadatak zvan presvlačenje).

E sad K A K O izbalansirati sve to bez da ugroziš djetetovo, ali i SVOJE slobodno vrijeme (i razum), vjerujem i N A D A M  S E pitaju se mnogi roditelji. Zapravo nadam se da se stignemo zapitati jer ako nam se život svede na posao i razvoženje djece (kineski, flauta i osnove nuklearne fizike za bebe) često ni nemamo vremena logično rezonirati. Nemamo vremena ni čitati, razvijati se i RADITI NA SEBI. Ako ne radimo na sebi kako mislimo odgajati djecu? Jer ODGOJ  je dragi čitatelju, kao i bilo koji drugi odnos između ljudi izmjena energije, protok znanja ALI u jednom i drugom smjeru. Što? Još uvijek mislite da smo u svemu pametniji od djece? Ne nismo, samo više poznajemo pravila našeg svijeta, više smo ukalupljeni u naš svijet. A oni ionako stvaraju N O V I  S V I J E T i nova pravila (bez kalupa nadam se).

djeca-i-planiranje-4

Djeca u ulozi učitelja

Za početak naša djeca žive u SADAŠNJEM TRENUTKU. O da! Dok vi planirate tko će sutra vodit klince zubaru, kada stiže koja rata na naplatu ili čime vas je ono jučer nadređeni iznervirao, vaša djeca su SADA I OVDJE umom i tijelom. Zašto? Zato što ona intuitivno znaju da samo iz sadašnjeg trenutka možemo djelovati, možemo imati utjecaj na bilo što. Ne možete djelovati jučer ili sutra, logično zar ne?

Ako smo spremni UČITI to je PRVA LEKCIJA koju će nam dati naša djeca. Biti u sadašnjem trenutku. I ako obratite pažnju djeca vas stalno na to podsjećaju. Promatrajte ih. Ne brinu za jučer ili sutra. Oni su sada i ovdje i znate što žele? Žele nas naučiti DRUGU LEKCIJU, a ona je BITI  SRETAN SADA I OVDJE. Jeste li primijetili da su oni više-manje uvijek sretni?

A što mi radimo? Mi previše razmišljamo, brinemo i planiramo i onda taj obrazac pokušavamo prenijeti na našu djecu koja se tome opiru, onda se nerviramo, ulazimo u rasprave i nismo sretni. A vjerojatno i kasnimo jer smo prepirući se izgubili vrijeme. Obzirom da kasnimo moramo opet planirati.  I eto nas na početku priče!

Gdje je rješenje?

Dakle dugujem vam još odgovor na pitanje kako sve izbalansirati. Moram vas razočarati jer ga nemam. Sorry… No znam kako sami možete do njega doći. Dovoljno da se opustite, razmislite i upitate se, a kad to napravite bit ćete u sadašnjem trenutku i rješenje će doći. Možete to napraviti s djecom. Ona će vam sigurno pomoći. Možda baš ne žele tri vannastavne aktivnosti. Možda su im dvije ili jedna sasvim u redu. Možda više vremena žele provesti s vama radeći nešto zajedno.

Kada smo prisutni možemo biti sretni, kada smo sretni i prisutni možemo djelovati i biti kreativni u poslu, hobiju, odgoju, rješavanju problema, izlascima, životu i ako baš želite i planiranju.

Planiranje nije loše međutim ukoliko neprestano planiramo, neprestano smo u budućnosti, van sadašnjeg trenutka. Tako postajemo robovi plana i rokova i slijepi za bitne stvari. To nam guši kreativnost koja se u našem svijetu pravila i kalupa grčevito bori za opstanak.

Sami možemo kreirati život u kojem ima dovoljno vremena za sve. Tome nas uče djeca, a mi smo dužni to naučiti, kako bi im odgajajući ih i poštujući njihovu intuiciju i znanja pomogli kreirati njihov novi svijet koji će biti različit od našeg. Napredniji i bolji u svakom pogledu.

Puse i zagrljanci iz Veselog Kaosa Majčinstva. Pratite me na stranici Happy TreeFacebooku i Instagramu.

Foto: Senjuti Kundu, Jared Sluyter, Ryan Fields, JESHOOTS.COM/Unsplash

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori