Pitali smo psihologinju zašto se trenutno osjećamo onako kako se osjećamo

Za boravak, rad i općenito život kod kuće u jeku krize oko koronavirusa znali smo da će biti pravi izazov, no ipak, na samim počecima samoizolacije uspjevali smo pronaći nešto pozitivno u svakom danu. A onda nam se dogodio potres, koji je mnoge od nas doslovno izbacio iz tračnica. Zašto se danas osjećamo onako kako se osjećamo, kako si objasniti strah, paniku i anksioznost, i kako ponovno u moru negativnih vijesti pronaći nešto pozitivno, pomogla nam je otkriti Lana Gjurić, magistra psihologije iz Centra za djecu, mlade i obitelj – MODUS te iz Društva za psihološku pomoć.

1. Potresle su nas dvije ozbiljne situacije/krize – kako pomoći samima sebi, kako pronaći nešto pozitivno u moru negativnih vijesti?

Da, zanimljivo je i postaje vidljivo kako i u rječniku koristimo riječ “potreseni” za ono kad se osjećamo uznemireno, rastrojeno, zbunjeno – kada nam je tlo pod nogama izmaknuto. Zasigurno je da su nas zadesila dva velika krizna događaja  – elementarna nepogoda (potres) i pandemija (koronavirus). Internet je pun meme-ova koji se osvrću na suludu situaciju u kojoj se nalazimo. Jedni od najdražih su mi: “Da sam gledao film u kojem usred pandemije udari potres, dao bi mu 3/10 na IMDB-u” i “Sve će biti ok, samo ostanite doma i izađite van”. Iz toga je vidljivo kako je ono što nam se dogodilo zaista nevjerojatno i koliko je ova situacija konfuzna za svakoga od nas. Ono na što se možemo usredotočiti i što nam može pomoći jest da:

  • Budemo svjesni da su sve naše reakcije i osjećaji u ovakvim „nenormalnim“ uvjetima u potpunosti normalne
  • Brinemo o svojim osnovnim potrebama (jedemo dovoljno, pijemo dovoljno tekućine, spavamo, odmaramo, opuštamo se)
  • Činimo ono što nam odgovara i da se ne forsiramo na ništa (moguće je da nećemo imati volje i koncentracije za stvari koje bismo inače rado radili, bitno je znati da je to privremeno i da je u redu ne tjerati se na ništa prvih nekoliko dana)
  • Razgovaramo s bližnjima i prijateljima – dijelimo svoje osjećaje i tražimo podršku od drugih onda kada nam je potrebna
  • Kad osjetimo da smo skupili malo više snage i energije, pokrenimo se (fizička aktivnost je dobra, ali za svakoga je različito ono što mu odgovara – radite yogu, prošećite negdje gdje nema ljudi, izađite u vrt, malo se istežite ili plešite, odradite trening… što god vam odgovara, no bitno je pratiti svoj tempo)
  • Ne gledamo vijesti neprestano – ograničite gledanje vijesti na 2-3 puta dnevno i to iz povjerljivih izvora, poput javljanja Stožera civilne zaštite, stranice HZJZ-a, Ministarstva zdravstva i sl.
  • Budemo svjesni da će sve proći i da ne gubimo nadu (ponekad nam se čini da imamo manje resursa od onog koliko zapravo imamo i bitno je sjetiti se da smo kao ljudska rasa preživjeli svakakve katastrofe te da nismo sami u onome kako se sada osjećamo – veliki broj ljudi dijeli slična stanja i emocije te si međusobno možemo biti podrška)
  • Iskoristimo jedan dobar stari alat „defleksije“ – humor (ako nam to odgovara, da se našalimo, nasmijemo i pokušamo odvratiti crne misli šalom; nije neobično da je Internet pun pošalica na račun korone, a sada i ove dvostruke katastrofe koja nas je zadesila, jer su istraživanja pokazala da humor može biti dosta dobar alat u nošenju sa teškim i stresnim događajima)

2. Jaki potres u Zagrebu ostavio je traga na svima nama – interno čak spominjemo da imamo PTSP – skačemo na svaki zvuk, svaku vibraciju, a kada padne noć osjećamo strah, bojimo se zaspati i općenito nam je kvaliteta sna jako loša. Je li stvar privremeno takva? Kako se suočiti s ovim strahom koji nam je dosad bio gotovo nepoznat? I kako nastaviti normalno funkcionirati?

To su sve normalne reakcije organizma na prijetnju našim životima. Nije čudno da nam se vraćaju slike, da se trzamo na svaki šum ili da nismo sigurni kreće li opet potres ili je to samo jaki vjetar. Ono što doprinosi tome je neizvjesnost situacije. Ne znamo koliko će trajati (govori se o tjednima, mjesecima podrhtavanja tla), ne znamo hoće li biti jačih potresa (iako se većinom govori o tome da neće biti) i pritom ne možemo nastaviti sa normalnim načinom života, jer – koronavirus je i dalje prisutan i zbog njega smo primorani ostati u svojim domovima. Čini mi se da je to trenutno ono što čini cijelu situaciju još složenijom i kompliciranijom za nastavak normalnog funkcioniranja.

Ono što je bitno znati jest da je normalno osjećati različite emocije (od straha, panike, uznemirenosti, zbunjenosti, do ljutnje, frustracije, bijesa, a nekad i ravnodušnosti) i da će se možda neki lakše, a neki teže nositi sa trenutnom situacijom. Koncentracija nam može biti niska, može nam biti teže funkcionirati i pokrenuti se, što je razumljivo. Tjelesne reakcije će podrazumijevati napetost, pretjeranu pobuđenost organizma, probleme sa spavanjem i sl. Tijelo nam je doživjelo šok, a mi egzistencijalni strah, što nas ostavlja u stanju pripravnosti za slučaj ponovne pojave ovakvog događaja.

Bitno je spomenuti i da je (psihološka) kriza prolazna te da ne može dugo trajati (tijelo ne može dugo biti u stanju pripravnosti), ali da može doći do iscrpljivanja organizma, pa je zato bitno brinuti o sebi i raditi stvari koje su gore spomenute. Ako nam se čini da situacija ne ide na bolje i da ne možemo više sami, bitno je obratiti se stručnjacima mentalnog zdravlja (http://www.psiholoska-komora.hr/1238).

3. Samoizolacija nas drži u kućama već neko vrijeme, što zasigurno utječe na mentalno zdravlje – koje bismo sve osjećaje i stanja mogli razviti u ovom periodu? Kako održati optimističnu perspektivu?

Izolacija (koju nismo sami odabrali) i nepredvidivost situacije može biti izazovna za naše mentalno zdravlje, a osjećaji s kojima se najčešće susrećemo jesu: bespomoćnost, beznađe, osjećaj usamljenosti, izdvojenosti, zbunjenost, razočaranje, tuga, depresivnost, ljutnja, bijes, frustracija, tjeskoba, anksioznost (i dr.). Bitno je održati optimističnu perspektivu i pokušati pronaći nešto dobro u svemu, nešto što nas može motivirati, iako je nakon potresa to još dodatno izazovnije nego kada nas je nedavno samo, eto, mučio koronavirus. Ono što se pokazalo korisno jest osvrnuti se u prošlost i sagledati koje su to krize postojale u našem životu, kako smo ih prebrodili i što su nam dobrog na kraju donijele. Jer, na kineskom riječ „kriza“ ne znači samo opasnost, nego i šansu, priliku.

O detaljnijim savjetima kako si psihološki olakšati samoizolaciju, možete pročitati ovdje: https://dpp.hr/kako-si-psiholoski-olaksati-samoizolaciju-zbog-koronavirusa/.

Foto:

0