Svakodnevica je često stresna i užurbana, a konzumeristički način života može nas lako iscrpiti do mjere da zaboravimo što nam zapravo donosi mir. Trčimo s jednog sastanka na drugi, stalno smo dostupni na telefonu, a s društvenih mreža stalno nas bombardiraju poruke o tome što nam „nedostaje“. U tom vrtlogu obaveza i očekivanja, nije čudo da se mnogi od nas uhvate kako preispituju vlastite izbore i pokušavaju pronaći način da vrate balans.
Sitnice su te koje nas hrane
I možda je rješenje upravo u onim malim stvarima. U trenucima kada odlučimo stati, otpustiti ono što nas pritišće i napraviti prostora za ono što nas hrani iznutra. Nekada sve kreće od naizgled sitnih odluka – poput toga da očistimo svoj prostor od viška, smanjimo loše navike ili jednostavno odvojimo deset minuta u danu samo za sebe. Taj proces nije uvijek lak, ali donosi osjećaj olakšanja, kao da skidamo slojeve težine koje smo godinama nosili.
Zašto imamo toliko stvari?
I tu dolazimo do pitanja koje se sve češće nameće: zašto imam toliko stvari? Kada otvorimo ormar i shvatimo da pola odjeće nismo nosili godinama ili kada pretrpani kuhinjski ormarići skrivaju predmete za koje više ni ne znamo da ih posjedujemo, postaje jasno da nismo zatrpani samo stvarima, nego i osjećajem da nam sve to nekako treba.
Što nam zapravo treba?
Istina je da te stvari nisu samo predmeti. Svaka kupljena sitnica nosi sa sobom trenutak slabosti, želju da se nagradimo, iluziju da će nas baš taj komad učiniti sretnijima, boljima ili potpunijima. Onda jednog dana shvatimo da gomila ne donosi sigurnost, nego nemir. Umjesto osjećaja obilja, osjetimo težinu, jer za svaku stvar trebamo prostor, brigu i energiju.
Možda je pravo pitanje ne „zašto imam toliko stvari?“, već „što pokušavam nadomjestiti tim stvarima?“. Kada to osvijestimo, počinje proces oslobađanja. Čišćenje više nije samo bacanje nepotrebnog, nego i odustajanje od uvjerenja da nam sve to treba, a u toj praznini u ormaru, u ladici, u glavi napokon se stvori prostor za ono što je stvarno vrijedno.
Jeste li spremni pokušati?
Odvažiti se na minimalizam nije jednostavno Ta potreba za hordanjem specifična je i za ovo podneblje, ali je definitivno i generacijska. Oni stariji naučili su bolje čuvati stvari. Predmeti i uređaji nekada su se radili kvalitetnije pa su duže trajali, nisu se mogli nabaviti na svakom koraku i kupovali sezonski. Sve je trajalo pa se dugo i čuvalo. Neke od tih navika ukorijenjenih u naš odgoj ostale su, a vremena su se promijenila.
Danas kada živimo fluidnije, brže i vrijeme nam brzo curi kroz prste, možda u stvarima vidimo određenu stabilnost, sidro. No, tek otpuštanjem i shvaćanjem da ono što najviše vrijedi nosimo u našim uspomenama, sitnicama i osjećajima, radimo velik korak ka pravoj slobodi. Koja nam je, čini se, danas potrebnija nego ikad.
Foto: dupephostos.com
