Nema vas na Instagramu, nema vas na Facebooku, niste se pojavili u nijednoj priči, niti vas je ikad slučajno „tagnuo“ dok je objavljivao fotku tanjura s ručkom. Njegovi prijatelji vas možda znaju imenom, a možda i ne. O obitelji da i ne govorimo. Ako vam ovo zvuči poznato, možda ste stashani.
Što je zapravo stashing?
Stashing, u slobodnom prijevodu „skrivanje u ladici“, odnosi se na ponašanje gdje vas partner (ili partnerica) zadržava za sebe, doslovno. U privatnom prostoru sve pršti od pažnje, ali čim izađete van među ljude, kao da vas nema. Ne spominje vas. Ne objavljuje zajedničke trenutke. Izbjegava bilo kakvu naznaku da ste dio njegovog (javnog) života.
To nije isto što i „polako s vezom“. Neki odnosi doista idu sporije i to je sasvim u redu. Nije svatko spreman odmah objaviti zajedničku fotku iz kreveta uz hashtag #soulmate, ali između „daj mi vremena“ i „zapravo te skrivam“ postoji ogromna razlika. I znate što? Vi je osjećate.
Priča koju ste možda već čuli ili proživjeli
Upoznali ste se na sasvim običan način – prijatelji, posao, aplikacije i sve je krenulo spontano. Družite se već neko vrijeme. Smijete se istim glupostima, imate rituale, znate kako pije kavu i gdje je najviše škakljiv, ali onda dođe trenutak kad vam se počne činiti da ste vi jedini koji priča o „nama“.
Možda ste jednom priupitali: „Kako to da nikad ne objaviš ništa s nama?“
A odgovor je bio nešto poput: „Ma znaš da ne volim društvene mreže.“
Ili: „Moji ljudi znaju da sam zauzet, to mi je dovoljno.“
Možda je to istina. A možda… nije.
Nije stvar u lajkovima, nego u vidljivosti
Problem sa stashingom nije u selfijima ni hashtagovima. Riječ je o priznanju. O tome jeste li vi dio nečijeg života samo kad se vrata zatvore ili i onda kad se otvore prema van. Ako vas netko skriva, a pritom nema stvarnog razloga (npr. izričita potreba za privatnošću koju vam je jasno objasnio i koju poštujete), to nije slučajnost. To je poruka, a najgore je kad nemate priliku to otvoreno pitati. Jer tada dolazimo do najvažnije točke: iskrena komunikacija.
Što učiniti ako sumnjate da ste stashani?
Prvo: pričajte. Ako možete, ako imate odnos u kojem osjećate da vas druga strana doista čuje, pitajte što vas muči. Ne kao napad, nego kao poziv na razumijevanje.
Drugo: slušajte ne samo što osoba kaže, nego i kako se ponaša. Riječi su lagane, ali postupci, oni govore.
I treće: ako komunikacije nema, ako se sve važne teme izbjegavaju, ako vam se u grlu stvori onaj poznati čvor kad pomislite „je li ovo sve?“, onda… znate što vam je činiti.
Bježite. Glavom bez obzira. I to ne zato što ne vrijedite, nego zato što vrijedite i to previše da biste bili veza iz ladice.
Foto: dupephotos.com
