Nakon II Svjetskog rata dobiva današnji naziv NAMA (Narodni Magazin), prodavaonica u Ilici se preuređuje, a ubrzo dobiva i 17 novih filijala uključujući i one u Rijeci, Osijeku i Karlovcu.
- 1960. otvorena je “NAMA” na Trešnjevačkom trgu
- 1962. u Kumrovcu i Kustošiji.
- 1965. otvorena je “NAMA” u Volovčici i Dubravi
- 1966. “NAMA” u Trnskom
- 1968. otvaraju se dvije “NAME” na Kvaternikovom trgu i u Sisku
- 1969. “NAMA” Bjelovaru
- 1970. “NAMA” u Klanjcu i 1971. “NAMA” na Remizi.
- 1976. “NAMA” je otvorila kuće na Vrbanima, Žitnjaku, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji (uz sadašnji granični prijelaz sa Slovenijom), Varaždinu i Prijedoru.[3]
- NAMA je imala robne kuće u Sloveniji i to redom u: Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofjoj Loci, Velenju i Žalcu.
Značaj NAME kroz godine
Nama je doživjela svoj vrhunac do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Postala je simbol kupovine, a upravo su mnogi od nas svoje prve šoping korake učini u NAMI. Od odjeće, obuće, kućanskih potrepština i aparata redom poznatih i kvalitetnih proizvođača iz tadašnje Jugoslavije, do slatkiša iz lokalnih tvornica (Kraš slastice na rinfuzu). Nažalost, devedesetih je doživjela sudbinu sumnjive privatizacije brojnih (ako ne i većine) hrvatskih tvornica i od tada je njezina sudbina na klimavim nogama. Brojne filijale pretvarale su se u šoping centre u kojima egzistira nekoliko ili pak po jedna trgovina, a najsličnija nekadašnjem konceptu ostala je ona prva i najveća, Nama na trgu. Impozantno zdanje gradnje i unutarnjeg uređenja, u samom srcu metropole pravi je vremeplov u prošlost.
NAMA u suvremenom dobu
I dan danas, barem ta NAMA na trgu ostala je simbol “ovdje možeš kupiti doslovno sve” trgovine, a nalazi se u samom centru Zagreba. Iako su cijene skuplje nego što bi to bile u nekim drugim trgovinama sa sličnim proizvodima (proizvodima široke potrošnje proizvedenim na istoku svijeta) ljudima je nekako ostalo u navici prošetati kroz nju. Ondje ste i dalje mogli ući i pronaći primjerice poklon za svakog člana obitelji ili prijatelja, ali i opremiti dom, pronaći odjeću i obuću, igračke i tehniku. Razgovor s djelatnicima, pa i sama vožnja pokretnim stepenicama u tom velebnom zdanju art-décoa stila, hrana je za dušu svim romantičarima.
Budućnost NAME kao kulturnog dobra
No, što će biti s NAMOM u budućnosti? Ideja je mnogo. Mogla bi postati hotel ili muzej, biti stavljena na korištenje kao kulturno dobro po uzoru na robnu kuću Lafayette u Parizu, ali i brojne druge ugledne robne kuće koje su postale svojevrstan simbol tih gradova. S dugom poviješću NAMA za to definitivno ima predispozicije. Neki od prijedloga su da se prenamjeni u muzej, naime na zgradi u Ilici nekad su postojale digitalne svjetlosne instalacije umjetnika Vladimira Bonačića, stoga ona itekako nosi taj umjetnički touch. Njezini izlozi lako bi mogli postati galerija, a njezin krov luksuzna terasa nekog dobrog hotela. Jedna od ideja je i da zadrži svoju funkciju “velike prodavaonice” no tu svakako postoji rizik od toga da se ne pretvori u još jedan šoping centar po uzoru na današnje. Kako god bilo ostaje nam vidjeti, ono što se predviđa da bi se upravo u ovoj godini koja je na početku, ti scenariji mogli raspetljati.
