Ulazak vs. izlazak iz braka
No, da bismo se bolje suočili s raspadom sistema, pogledajmo kako je izgledao ulazak u taj isti sistem. Čak 70% ljudi koji se razvode izjavljuju kako nisu znali kakva obaveza ih čeka u braku, kao ni veličinu te “obaveze” (prema Forbesu). Dakle, većina nas uljeće u vrlo ozbiljnu obavezu, većinom smo vrlo mladi dok to činimo, ne znajući što nas čeka. Brak je neka vrsta ugovora koja podrazumjeva puno prilagodbi, dogovora, a nekad i pregovora, kako bi izgradili novu zajednicu. Svi mi u brak ulazimo s nekim našim navikama pa je logično zaključiti kako će se neke od njih morati mijenjati, sad kad nam je svakodnevica postala drugačija. Ljudima je teško naviknuti se na manje kave u životu, a kamoli na tektonsku promjenu zvanu brak.
Ulazak u brak također je stresan događaj, bez obzira što smo ga (većinom) željeli i njemu se veselili. Naša se svakodnevica stubokom mijenja što utječe na sve naše navike odjednom, a putem odrastamo zajedno s našim partnerima, partnericama što naravno utječe i na naš odnos. Nekima dolaze djeca, nekima krediti, nekima sve od navedenog, neki otkriju nepomirljive razlike ili se samo bolje upoznaju i ne sviđa im se ono što vide, neki jednostavno više ne mogu podnijeti onog drugog, a neki su se jednostavno zeznuli – pa nije ni čudno da nešto malo manje od 40% brakova na kraju završi razvodom (Državni zavod za statistiku, 2021.). Možda je to i poštenije nego ustrajati u disfunkcionalnom odnosu. Poštenije da – ali i dalje nije jednostavno.
Ono što bi brak trebao biti
Ispada da je bolje odgoditi ulazak u brak i možda se malo bolje za njega pripremiti, malo se bolje upoznati, kako bi ipak sačuvali tu svetu instituciju. Brak ne mora biti kraj ulaganja u neki odnos, a početak “uzimanja zdravo za gotovo” jedno drugog, nego baš obrnuto! Brak bi trebao biti početak ozbiljnog rada i truda, a sve s vizijom zajedništva koje će nas zauvijek veseliti. Brak nije “mrak” i ne mora biti “game over” fora. Brak je zajednica kroz koju možemo rasti i u njoj uživati. Ako smo oboje u tom dogovoru, spremni na zajednički rast. Naravno. Brak može bit mjesto kojem se istinski veselimo, ono koje prvo biramo. Možete li se zamisliti u takvom braku ili ga možda već imate? Bravo za vas!
Kod razvoda prvi šok traje neko vrijeme, a aftermath uključuje sabiranje samog sebe kako bi mogli nastaviti sa životom. Kod prvog suočavanja najlakše je optužiti drugu stranu za neuspjeh i reći kako je “on kriv” ili “ona kriva za sve”. Iako je to lakše, potpuno je krivo tako se izmaknuti od odgovornosti. Niste možda vi bili ti koji ste donijeli konačnu odluku o razvodu ali ste u braku svakako sudjelovali. Čak je i meni bilo jasno da sam doprinijela razvodu iako ga nisam planirala. To je bio drugi važan korak za mene – preuzimanje odgovornosti. Naime, kad preuzmete odgovornost dobit ćete i slobodu – slobodu ne ponavljanja istih grešaka, ali i slobodu da sljedeći put birate bolje.
Tko preuzima odgovornost i zašto?
Zašto je važno preuzeti odgovornost za raspad braka? Kao prvo, preuzeti odgovornost ne znači preuzeti krivnju – to je paušalna definicija. Preuzeti odgovornost znači biti svjestan svojih smanjenih ulaganja, izostanka komunikacije, interesa, a možda i nekih drugih stvari koje su dovele do nezadovoljstva u braku. Ponekad samo različita ideja o tome što je brak može dovesti do razvoda. Ako smo si bili okej i nismo se čak ni svađali, a i dalje je do razvoda došlo, možda samo trebamo preuzeti odgovornost za stanje da ljubavi više nema i da, iako nas je frka biti sami, moramo naučiti to biti. Preuzeti odgovornost možemo i za svoje osjećaju u trenutku dok se razvod događa. Zašto je to dobro? Ponovit ću! S odgovornošću dobivamo i slobodu. Ako vam je netko drugi kriv za to što se osjećate ovako ili onako, ako vam je netko drugi “uništio život” ili ako zbog nekog drugog (ili druge) ne možete biti ispunjeni i sretni, vi ste vlastitu slobodu i osjećaje upravo dali tom nekom u ruke. Je li to najbolje što možete? Naravno da ne.
Oprost. Sebi i drugome
Nakon prvog šoka i preuzimanja odgovornosti, vrijeme je za oprost. Meni je najviše vremena trebalo za to da si oprostim krivi izbor i prvi brak. Dugo nakon svih problema koje razvod nosi, meni sam na živce najviše na kraju išla sama ja. Kako sam si to mogla dopustiti? Kako neke stvari nisam ranije vidjela? Kako sam bila tako jadna? Bile su to misli s kojima sam se mučila godinama. Danas sam se uspjela riješiti te krivnje s idejom da su me moje greške učinile ovakvom kakva jesam danas i da nije bilo njih, moj drugi brak ne bi bio ni upola ovako sjajan kakav danas jest. Je li se isplatilo? Naravno da je. Brak kao instituciju izuzetno volim i drago mi je da sam napokon kroz to zajedništvo našla svoju oazu mira.
Razvod je izuzetno veliki i stresan događaj u našim životima ali nije determinanta naše budućnosti.
O gorućim temama iz polja psihologije za Journal je pisala psihologinja Ana Čerenšek. Žena koja je svoju karijeru gradila i kroz sport i kroz rad s djecom danas svakodnevno pomaže ženama u tome da postanu bolje verzije sebe.
A dileme, probleme modernog života i sve što vas muči u svakodnevici, a vezano je uz pitanja mentalnog zdravlja, možete podijeliti na mail adresu pitajstrucnjaka@journal.hr. Naši stručnjaci će odgovoriti na vaša pitanja.
Foto: Instagram (@chrisellelim), Unsplash, Pexels, Sanja Jagatić
