Zašto se na godišnjem odmoru ne možemo odmoriti? Odgovore ima psihoterapeutkinja

Ljeto, more ili planine, godišnji odmori. Ulazimo u fazu da većina nas uzima godišnji odmor s ciljem da odmori od svakodnevne rutine i posla. 

Tako dođemo do toga da netko uzima dva tjedna, netko tri, netko ne može više od tjedan dana. U tom periodu kombiniramo neki put ili pak ostajemo doma i ne radimo ništa (ili bar mislimo da ne radimo). Kako bismo kvalitetno odmorili potrebno je znati kako mi kao ljudska bića funkcioniramo kada nismo na odmoru. Krenimo redom.

Zašto se ne možemo odmoriti?

Problem kod godišnjih odmora je što većina ljudi na odmor ode bez da se zaista odmori. Znate kako kažu – možeš se ti maknuti s nekog mjesta, ali sve svoje probleme nosiš sa sobom. I to je najveći problem kada pričamo o odmoru.

Ljudi odu na putovanje, a nose svoj posao sa sobom. Odu na more, a mozak radi sto na sat pokušavajući uhvatiti sve ono čime se nije mogao baviti dok smo zaista radili. Kod većine ljudi koji odu na odmor stres se pojača, pojavi se anksioznost i s odmora dođu još umorniji ili pak bolesni.

Zašto je to tako?

Naš mozak prioritizira par stvari – to su ušteda energije i zaštita (preživljavanje). Kako bi nas zaštitio on procjenjuje s čime se trenutno trebamo baviti i rješavati, a ostalo stavlja sa strane i na pauzu. Tako npr. dok radimo i dok smo u nekoj rutini mi ćemo obavljati određene zadatke kako bi naša svakodnevica tekla. Sve ono što je manje važno (prema procjeni našeg mozga) stavljamo sa strane za period kada ćemo se moći time baviti (što svjesno najčešće nikad ne dođe).

S obzirom na tempo života u kojem mi trenutno jesmo; užurbanost, brzo izmjenjivanje vijesti, kaos u prometu i životu, razne aktivnosti, obaveze i hobiji; mi se zapravo nikad ne bavimo onim nekim mizernim stvarima ili problemima. I onda se dogodi jedan fenomen koji nikome nije drag, a to je da sve to ispliva na godišnjem odmoru. I onda u trenucima kada bismo se trebali prepustiti i odmoriti i glavu i tijelo mi razmišljamo o tome zašto nismo otišli na godišnji sistematski pregled, sjetimo se da bismo trebali farbati stan, planiramo neke sitne popravke, mislimo o tome što će nas čekati kada se vratimo i jesu li nam djeca prerasla odjeću za jesen i tako dalje i tako dalje. I tada krene zabrinutost i tjeskoba. Naš mozak shvati da smo ”slobodni” i servira nam sve ono što je mjesecima potiskivao jer smo imali pametnijeg posla.

E sada kada to znamo vrijeme je da tome i doskočimo…

Možda vam neće djelovati utješno ali na kvalitetan odmor treba misliti puno prije nego taj odmor započne. Tako već danas razmislite koliko u danu brinete o sebi. Koliko u danu imate trenutaka kada zastanete i provjerite kako vam je tijelo, jeste li negdje napetiji i ako da, da opustite taj dio tijela, da se zapitate od kud je taj stres, kada ste ga skupili i uz što je vezan. Da već danas počnete prioritizirati zadatke u danu ne kriveći se ako vam je ostalo nešto od kućanskih poslova za sutra.
Vrijeme je da već danas krenete izolirati vijesti koje vas opterećuju i sadržaj s društvenih mreža nakon kojega ste samo još frustriraniji jer vama nije isto tako. Već danas trebate razmisliti o tome što jedete i pijete li dovoljno vode.

No s obzirom da sam realna i svjesna da ove informacije mogu poslužiti za neki budući odmor, idemo vidjeti kako ipak ovaj odmor koji nam slijedi možemo iskoristiti maksimalno.

Kada dođete na mjesto odmora ili pak ako ostajete doma pokušajte si ne zadavati puno obaveza. Razmišljajte u širokim okvirima, npr. imam sad jedan dan ispred sebe, kako bi se htjela osjećati, što mi je cilj postići? Nekome će cilj biti aktivan odmor, nekome pasivan. Što god vam je cilj u redu je. Pokušajte razmisliti kako do njega doći kroz taj cijeli dan. Nemojte si postavljati zadatke u smislu da od 9 do 10 ujutro idete na kupanje, od 10 do 11 čitate, od 11 do 12 kuhate ručak itd. Ovakva tablica ili plan može djelovati demotivirajuće ako išta u tom danu krene naopako, a onda će samo doći dobro poznati osjećaji krivnje i optuživanja jer nam ne ide. Ako vam je konačni cilj osjećati se smireno i rasterećeno onda birajte aktivnosti sukladno tome i vodite se osjećajima tijela. Ako tijelo signalizira da mu je previše uvijek se možete reorganizirati i razmisliti što vam je idući najmanji mogući korak za napraviti prema tom cilju.

Pokušajte isključiti vijesti. Poanta odmora je da ne dajemo mozgu dodatne zadatke i stvari oko kojih mora razmišljati. Svaki put kada vidimo neku vijest ili kada listamo feed na instagramu naš mozak bilježi oko čega bi u nekom trenutku trebao razmišljati. Dajmo mu priliku da odahne.

Kada ste na odmoru nemojte uvoditi neke drastične nove navike ili rutine. Došli ste na odmor, ne promijeniti svoj život u tri tjedna. Odmor nije vrijeme kada se uvode nove rutine. Odmor je vrijeme kada odmaramo od moranja, trebanja i zahtjeva koje često sami sebi nametnemo. To ne znači da se potpuno prepustite nezdravoj hrani ili prekomjernom konzumiranju alkohola, ali definitivno ne znači niti da jedemo samo voće, pijemo samo smoothieje i uvedemo buđenje u 5 ujutro radi ‘osjećaja lakoće’ koji se promovira kada se budimo smo u 5am klubu.

Pokušajte slušati svoje tijelo. Tijelo ima ugrađene divne mehanizme koji nam na vrijeme signaliziraju kada nam je previše. Zapinjemo samo u primjeni tih mehanizama. A odmor je možda najbolje vrijeme kada ga možemo početi slušati jer imamo vremena. Tako se tijekom dana zapitajte – što meni sad u ovom trenutku treba (od bazičnih potreba do onih kompleksnijih). Možda će netko primijetiti da nije popio vode i da je žedan, a netko će primijetiti da su mu noge i ruke teške što je izvrstan pokazatelj da trebamo leći i odmoriti. Ako ćete išta vježbati na odmoru neka to bude pokušaj slušanja vlastitih signala koji nam govore – previše mi je, stani malo.

Ako pak ništa od ovoga ne uspije vrijeme je da se ozbiljno pozabavimo svojim stilom života i zapitamo kako to provodimo svaki dan, što me to opterećuje i što skupljam iz dana u dan a da nije prorađeno.

Želim vam ugodan i što odmorniji odmor.

Foto: dupephotos.com

Tekst: Dina Drozdek, psihoterapeutkinja