Freeda Nera Immortelle i njezin podcast Cvit samoće sluša se u 50 zemalja svijeta jer progovara o onome o čemu mnogi šute
Freeda Nera Immortelle i njezin podcast Cvit samoće sluša se u 50 zemalja svijeta jer progovara o onome o čemu mnogi šute

Freeda Nera Immortelle i njezin podcast Cvit samoće sluša se u 50 zemalja svijeta jer progovara o onome o čemu mnogi šute

Freeda Nera Immortelle novo je umjetničko ime umjetnice Nere Stipičević. Nakon sedam godina autorske pauze krenula je s novim projektom koji nam otkriva potpuno novu stranu ove umjetnice i sve njezine talente. Uz rad u matičnom kazalištu Komedija, Nera se umjetnički razvijala u raznim pravcima, a odgovore na pitanja kojima smo svi okruženi počela je tražiti kroz umjetnost. Tako je nastao projekt koji predstavlja prekretnicu u njezinom radu, ali i baca sasvim novo svjetlo na različite umjetničke forme nastale hibridizacijom onih standardnih. To je projekt «La fleur de la Solitude», hibridni podcast koji slavi autentičnost, a nastao je iz umjetničine osobne art terapije. O anksioznim stanjima, upoznavanju sebe, otkrivanju svoje autentičnosti, umjetnosti i drugim brojnim važnim temama, čitajte u ovom intervjuu.

Možemo reći da se u vašoj karijeri dogodila svojevrsna prekretnica, kako bi ju opisali i kako je do nje uopće i došlo? Sedam godina ste imali autorsku pauzu. Zbog čega je do nje došlo? Krije li se iza svega česta priča današnjice o redovitim burnoutovima i pokušajima umjetnika da egzistira u ovom čudnom i ubrzanom svijetu dok paralelno kroz sebe pokušava kanalizirati umjetnost za opće dobro? 

Moj profesionalni život se, uz angažman u mom matičnom kazalištu Komedija, u posljednjih 7 godina u potpunosti posvetio otkrivanju svoje autentičnosti kroz autorski multiartistički rad. Glumački posao je, kao i svaki, jako zahtjevan ako ga radimo u potpunoj posvećenosti te se često mi glumci poistovjetimo s njim i potom, ako ga nema, naše “postojanje” je upitno. Jer, nismo potrebni. A nitko nije sretan kad nije potreban, je l’? Mi smo individue koje želimo biti prihvaćene baš onakvima kakvi jesmo. Međutim, što se dogodi? Shvatimo da su nas prihvatili, ali nam ipak nije ugodno u okolini koju smo mi odabrali pa krenemo tražiti odgovore. Uglavnom oko nas, u okolini.

Puno vremena prođe dok ne shvatimo da su svi odgovori u nama i da je naša okolina tek refleksija našeg unutarnjeg disbalansa. Moj ego trebao se odvojiti od vanjskih utjecaja kako bi Duša preuzela kormilo na ovom, ubrzanom i čudnom svijetu kojeg vjerujem rijetki mogu razumjeti. Kad sam uvidjela da se ne snalazim najbolje u njemu, odlučila sam jedinim putem kojim još nisam kročila, putem samoće. To je bila svjesna odluka koju sam donijela nakon što sam se nesvjesno i neplanirano bavila art terapijom kako bih pomogla samoj sebi u, srećom sada iza mene, svojim anksioznim danima koji su mi nudili samo dva puta, onaj prema depresiji i ovaj svjesne samoće kako bih zavoljela sebe u potpunosti. Danas je jasno koji sam izabrala.

FreeDA Nera Immortelle vaše je novo umjetničko ime. Što znači i koja je priča iza njega?

Osluškujući sebe u okolini osjetila sam da je to moj put, novo ime, jer i ja sam nova. Naše tijelo iznutra, naše stanice se mijenjaju svakih 7 do 10 godina, zašto se ne bismo i drugačije zvali? Onako kako se nama sviđa? Moje prvo predstavljanje pod imenom Freeda Nera Immortelle (F-N-I) prvi put se pojavljuje u javnosti uz koncertnu predstavu Cvit samoće i predstavlja prekretnicu u mom umjetničkom radu i moju osnovnu poruku društvu: “Želiš biti Free? Da? Prođi kroz svoje Rane. Samo tako ćeš upoznati svoju Dušu.”

Sve se više osjećam kao autorica nego izvođačica, iako je u mom slučaju to neodvojivo, ali ne zbog toga što mi se to više sviđa, već jer se moje potrebe mijenjaju. Etiketiranje je u društvu danas jako učestala pojava. Stavljani smo u kategorije prema onom čime se bavimo, a mi smo svi više od toga. Moje novo umjetničko ime objedinjuje sve dosadašnje osviještene faze mog privatnog i profesionalnog razvoja, nazive mojih projekata sedmogodišnjeg umjetničko-istraživačkog procesa kojim sam otkrivala svoju autentičnost suočavajući se sa svojim strahovima i slabostima, i moju glavnu želju, da se dok sam na ovom svijetu što više približim osjećaju slobode (Free_DA), a koju povezujem s bezrezervnom poniznošću pred nepredvidivim i neuhvatljivim putanjama svoje Duše.

Moja Duša se poželjela zvati onako kako se osjeća u ovom razdoblju života (fr.immortelle, smilje/besmrtnost). Roditelji nam daju ime ne znajući tko ćemo postati, nadajući se najboljem. Ja sam imala crnu kosu i dobila sam ime Nera. Zadirući malo dublje došla sam do Rana u tom istom imenu… Ništa nije kako izgleda, ali mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo gledati na život oko sebe i u sebi.

‘La Fleur de la Solitude’ je podcast koji ste počeli emitirati početkom godine na najvažnijim svjetskim online platformama. Možete li nam objasniti koncept i kako ga ja publika dosad prihvatila? 

Podcast «La fleur de la Solitude» hibridni je podcast koji spaja self interview, fiktivnu priču i originalni soundtrack mene kao autorice i izvođačice te tako naglašava važnost autentičnosti u življenju i bilo kojoj vrsti stvaralaštva. Slušanje autentičnog glasa za mene je put ka zadovoljnoj i zdravoj svakodnevici.

Podcast predstavlja onaj dio moje osobne art terapije koja je prerasla u isključivo audio formu namijenjenu još intimnijem prostoru pojedinačnog slušatelja. Kako u interviewu pitanja postavljaju druge osobe, a urednici određuju naslove koji se često znaju izvaditi iz konteksta, u 2022. godini, u vrijeme kada svatko ima slobodu i mogućnosti komunicirati s cijelim svijetom kako želi, ja sam u želji da publici predstavim što autentičniju sliku svoje osobnosti, odlučila napraviti interview sama sa sobom, odnosno sa svojom Dušom na nešto kreativniji fiktivan način. Rijetko to činimo, a ja sam to radila posljednjih sedam godina svakodnevno. A da bi to zvučalo i izgledalo kako sam ja beskompromisno zamislila omogućili su mi moji najbliži suradnici, moja dugogodišnja prijateljica, suradnica redateljica koncertne predstave “Cvit samoće” Mia Melcher, koautor glazbe, francuski umjetnik Vadim Erudaci, inženjerka zvuka i umjetnica Andrea Giordani i najbolji umjetnički ko-producent, prijatelj i glumac Petar Cvirin. Sadržaj koncertne predstave CVIT SAMOĆE ujedno je i kazališno uprizoreni soundtrack podcasta, tako su projekti komplementarni.

Podcast je već u samom početku organski startao jako dobro, a danas bilježimo preko 7500 slušanja u preko 490 gradova i 50 zemalja svijeta. Već nakon prve epizode podcast se našao na nekoliko podcast top lista u kategorijama drame gdje smo na Apple platformi globalno u jednom trenutku bili na 1. poziciji. U Hrvatskoj smo trenutno na 1. poziciji. Međutim uz Sloveniju i Srbiju redovito smo pozicionirani u prvih 15 kada izađe nova epizoda. Preko polovice slušatelja dolazi iz Sjeverne Amerike, a podcast se za sada sluša najviše u New Yorku, San Franciscu i Los Angelesu. Nakon Amerike slijede Francuska, Hrvatska i Srbija. (Belgija/11., Nigerija/9., Francuska/16., Nizozemska/75, u V.Britanija/118, Kanada/136). Prezahvalni i ponosni smo što smo već tako brzo uspjeli publiku zaintrigirati s temom samoće od koje se danas toliko zazire.

Podcast «La fleur de la Solitude» (fr.Cvijet samoće) sluša se diljem svijeta, ima 12 epizoda u trajanju terapeutskih seansi, između 60 i 90 minuta, međutim kao i s knjigom, može se slušati u etapama kako pojedincu odgovara koristeći se različitim Podcast platformama poput Spotify-a, Apple-a, Amazon-a, Buzzsprout-a i naše službene stranice www.freedaneraimmortelle.com.

Nova epizoda Podcasta izlazi svako nekoliko tjedana, kod autentičnosti je zapravo pravilo da pravila nema, stoga bi najbolje bilo pretplatiti se na naš newsletter na našoj stranici www.freedaneraimmortelle.com i upratiti naš profil na našim društvenim mrežama, tako ćete biti sigurni da ste u toku.

Svaka vam čast na odvažnosti i konstantnom istraživanju umjetničkih izričaja, stvaranju hibridnih umjetničkih formi. Što otkrivate u tim procesima o sebi, ali i o umjetnosti te svijetu oko vas općenito?

Ono što sam uspjela verbalizirati sama sebi o sebi na početku moje priče o samoći jest da je ono što me čini živom – konstantno učenje, a to dakle znači i stalno napuštanje komforne zone. Više puta sam pokušala “ne talasati” kako bi se reklo, međutim stagnacija me tjerala u anksiozna stanja, krala životnu energiju, vjeru, zdravlje i optimizam. Od djetinjstva sam pokazivala umjetničko-izvođačke (ples, pjevanje) i sportske talente (atletika) i čekala da me netko “otkrije” i uputi dalje. Međutim, taj scenarij se u mom slučaju nikad nije dogodio, a meni je trebalo scenske izvedbe kao zraka i ja sam s povremenim pauzama da se odmorim, kontinuirano tražeći novu priliku, otkrivala sebe.

Kada sam odustala od čekanja, najprije kao pjevačica, a potom kao glumica, osjetila sam se kao ponovno rođena. I od tud još jedna potreba za novim imenom. Rodila se F-N-I, Duša spremna da se upozna do kraja, da upozna svoju autentičnost. Na tom putu upoznala sam brojne nove talente, prihvatila svoje slabosti te ih za svjetlo javnosti prikazala vrlinama. Mnoge spoznaje su se dogodile na tom mom samotnom putu od kojih su najvažnije da se naša sloboda nalazi s druge strane našeg straha, da samo mi možemo svoje terete pretvoriti u krila te da su moji najveći talenti moja Volja, Vjera i Ljubav.

Cvit samoće obraća se mladim djevojkama koje su u potrazi za svojim ja i svojom autentičnosti. Kako ju danas zadržati i osvijestiti kada svijet teži uniformiranju?

Svakodnevnim druženjem s olovkom i papirom za početak. Uz molitvu, meditaciju, prirodu i nekolicinu uistinu bliskih ljudi, to je bio moj način. Svakodnevno sam se učila opažanju reakcije mog unutarnjeg svijeta na podražaj vanjskoga i uopće se sama pred sobom “razgolićivala” do kraja metodom danas popularnije zvanom “journaling”, a da nisam ni znala da ta metoda ima ime. Imala sam jedno duže razdoblje u kojem sam satima pisala o svojim osjećajima i secirala situacije iz svog života kako bih definirala temeljni uzrok moje sreće ili boli. I sreća i bol su dobili jednaku važnost. Bol je bila moja prilika za rast i lakoću življenja, a sreća je bila moja autentična staza kojom trebam nastaviti svoj život.

Mentalno zdravlje danas je postalo jako važno društveno pitanje, a brojni se ljudi bore sa zakašnjelom adolescencijom dok se pritom od njih očekuje da spremno nose terete osmišljene za stabilnija društva. Je li to put u propast ili savršena platforma za još veću spoznaju sebe i razvoj umjetnosti kao spasiteljice duše?

Možda većini ovo može zvučati čudno ali ja vjerujem da smo svi došli ovdje s razlogom i zadatkom kojeg samo naša Duša zna. Kao što je “najtamnije” pred zoru, tako se naše društvo, kao i više puta u prošlosti, nalazi pred izazovnim razdobljem gdje će opstati samo oni koji odaberu put svjetla, odnosno ljubavi. Riječ ljubav je sveta riječ, a kad se kaže “da ne živi čovjek samo o kruhu nego i o riječi božjoj”, ja čujem riječ ljubav. Ljubav koju sam dala sebi kroz nježnost, prisutnost i samorefleksiju kreativnošću učinila me boljom osobom, te napunila moje rezervoare ljubavi za druge, bilo da se radi o meni bliskim ljudima ili mojoj publici putem mog umjetničkog rada. Dajući sebi dajemo drugima najbolje od sebe.

Umjetnost jest spasiteljica duše i uistinu je teško vidjeti koliko su ljudi daleko od samih sebe, naše društvo je samo ogledalo. Kad vidimo koliko naše društvo izdvaja za umjetnost sve nam je jasno. Pa nisu napredniji društveni sistemi napredniji bez razloga. Znati biti sam, znači znati biti dobar sam sa sobom, biti sebi najbolje društvo. Većina ljudi se boji samoće što znači da se kao takvi i ne vole. Kako graditi svijet ljubavi na takvim osnovama? Teško. Istinski umjetnici imaju pak neutaživu potrebu za stvaralaštvom jer je to njihov životni zrak, oni zapravo nemaju izbora. Radije će umrijeti od gladi nego ne stvarati, što su nažalost i utvrdili neki slučajevi kroz povijest. Iako živ, čovjek počinje umirati kad prestane raditi ono za što živi. Zato se kaže da su umjetnici i njihov rad kanali putem kojim se spajamo s višim sferama.

Čovječanstvo preko umjetnosti ima priliku osvijestiti “greške u koracima”. Svi mi osjećamo isto, samo umjetnici bolje od ostalih govore jezik osjećaja i zato su na ovom svijetu, uz humanitarne i društvene aktiviste zadnja nada našeg društva. Moja Mia Melcher kaže kako su: “glumci su šljakeri duše”. Da, jesu, mi aktivno svakodnevno tražimo izvor, korijen, sjeme svojih nemira. Mišljenja sam da bi gluma, kao i sport, strani jezici, glazbena kultura, trebala biti dio programa od prvog razreda osnovne škole. Vjerujem da bi svijet bio puno zdravije mjesto za život.

Koji su vam planovi za dalje? Što nas od Vas čeka u narednim vremenima?

U mom matičnom kazalištu Komedija i ove godine nastavljamo s cabaretom «Zagrepčanke i statičar» te se spremamo za premijeru nove predstave «Mnogo vike ni za što» W.Shakespeare-a u studenom 2022.

Koncertna predstava «CVIT SAMOĆE» izvrsno napreduje te se upravo spremamo za prva inozemna gostovanja u Sarajevo/Kamerni teatar 29.9. i Mostar/Hnk 1.10. te prvu izvedbu u novoj sezoni u Zagrebu 3.10 u Klubu Kazališta Komedija. Dojmovi publike su iznad naših očekivanja, naročito nakon što ljudi dolaze po drugi i treći put kako bi slušali glazbu jer nije isti doživljaj slušati je uživo ili preko podcasta «La fleur de la Solitude» koji nas iz dana u dan iznenađuje! Trenutno bilježimo 7500 slušanja u preko 50 zemalja i preko 490 gradova svijeta. Ništa manje ne zaostaje ni projekt “Francuska glazbena priča Voila» s mojim kvartet bendom Travershe kojim sve češće na pozornicama različitih gradova naše zemlje razgaljujemo srca onih koji uživaju u ljepotama francuske šansone. Sve novosti se nalaze na www.freedaneraimmortelle.com stranicama platforme kreativne komunikacije i mom timu i meni će biti izuzetno zadovoljstvo da nas posjetite.

Učitati još
Zatvori