”Počelo je tako da sam zaista voljela svoj posao. Odrađivala sam ga s lakoćom i zadovoljstvom. Ništa mi nije bio problem. S vremenom sam primijetila da nije to to i da se osjećam sve lošije kada odlazim na posao. Je li u pitanju burnout?”
Možemo li reći da je tanka granica između burnouta i zasićenosti?
I da i ne.
Postoje poveznice ali ovo su dva odvojena pojma i problema i ne treba ih miješati. Mislim da je jako važno da krenemo prepoznavati kada je u pitanju burnout i da je važno o njemu pričati jer je tema kompleksna, a može se dogoditi svima (pa i onima koji baš jako vole svoj posao – kao što sam bila ja).
Zasićenje je prirodno
Prirodno je da dođe do zasićenja poslom koji radiš. Čak i ako ga obožavaš i ako te ispunjava u potpunosti. Često čujem da se osoba krene preispitivati je li neki posao za nju kada postane monotono i kada ga radi malim prstom.
Normalno je da s vremenom sve bolje odrađuješ nešto, da ti ide s lakoćom i da ti radi toga postane i malo dosadno. Kada se to dogodi često dođe osjećaj zamora, teškog ustajanja na posao, preispitivanja, možda uzimanja i više posla na sebe da bi se vratio onaj osjećaj ushita i koristi, a jave se i osjećaji nesvrhovitosti, umora i nezadovoljstva.
I tada se netko zapita – je li ovo što doživljavam burnout? Ne mora biti.
Kako izgleda zasićenost poslom koji radiš?
Burnout ili sagorijevanje je ozbiljno stanje koje se može dogoditi svakome i u bilo koje vrijeme i ovisi o tome kako osoba s druge strane doživljava sebe u odnosu na posao. Dotaknuti ćemo se teme burnouta nešto kasnije u tekstu, a evo kako možeš prepoznati da ti je dosta ovog posla koji radiš.
Ako već neko vrijeme preispituješ svoju ulogu na ovom konkretnom poslu i ne osjećaš ispunjenost i zadovoljstvo koje je postojalo prije prvo možeš pokušati ponovno upaliti tu iskru na postojećem poslu prije nego kreneš tražiti idući.
Kao što sam rekla, normalno je da dođe do zasićenja na nekom poslu nakon određenog vremena. To ne znači da taj posao nije za tebe. Ako se u njemu osjećaš generalno dobro i ako znaš da ga dobro odrađuješ i on za tebe ima svrhu, onda je možda samo potrebno malo ga začiniti – tražiti nove zadatke, privremeno mijenjati ulogu koju obavljaš (ako je to prikladno), povećati/smanjiti/promijeniti tim, provjeriti svoj način rada i vidjeti može li se tu što promijeniti da bude dinamičnije, promijeniti raspored ili mjesto rada (ponovno ako je prikladno) ili samo prihvatiti da je došla faza koja je sporija i da će vrlo vjerojatno ponovno doći neka intenzivnija, zahtjevnija i zanimljivija.
Ako ništa od toga ne djeluje, skroz je u redu da kreneš tražiti novi posao koji će biti u skladu s tvojim vrijednostima i trenutnim željama.
- Kada je u pitanju burnout?
Kako prepoznati nešto o čemu se ne priča dovoljno?
Teško.
Tako je bilo i u mom slučaju.
Krenula sam raditi na jednom poslu koji sam jako voljela. Ispunjavao me, učila sam nove stvari, kretala se među ljudima koji dijele iste interese, posao je bio dinamičan i zanimljiv. Naizgled, savršen.
Sve do jednog trenutka, ili više njih. Trenutaka koje sam počela primjećivati kao opterećujuće, ali koje sam uspješno ignorirala.
Evo što su očiti znakovi sagorijevanja:
- Umor koji ne prolazi
- Stalno nezadovoljstvo i nelagoda pri pomisli na odlazak na posao
- Izbjegavanje druženja s dragim ljudima van posla
- Konstantan osjećaj tjeskobe koju ne moraš vezati uz posao
- Problemi sa spavanjem i hranjenjem (previše ili premalo)
- Iritabilnost i stalna frustracija
- Osjećaj da su ti emocije van kontrole
- Gubitak interesa za bilo kakve aktivnosti van posla
- Problemi sa pažnjom i koncentracijom unatoč količini odmaranja
- Tjelesni simptomi kao što su kratkoća daha, preskakanje srca, bol u trbuhu, ”knedla” u grlu, vrtoglavica, slab imunitet (sklonost prehladama).
Pitaš se koliko kućica moraš ispuniti da potražiš pomoć?
Ako primijetiš samo neke vrijeme je da potražiš pomoć. Nemoj čekati da ispuniš sve kućice.
Burnout je kompleksan problem koji pogađa ne samo učinkovitost na poslu već cijeli život osobe. Svi ovi simptomi su većinom vezani za to kada osoba nije na poslu, ali krenu radi posla.
Kako se tretira burnout?
Burnout se najlakše prevenira upoznavanjem sebe i boljim nošenjem sa stresom. Kada znamo kako reagiramo na stres, koliko stresa je nama previše, kako podnosimo zahtjevne situacije, kada znamo postavljamo li granice ili ne onda nam je puno lakše na vrijeme prepoznavati znakove opterećenja i lošeg osjećanja. Kada nismo u kontaktu sa sobom i kada uspješno ignoriramo znakove koji nam govore da nešto nije u redu, ne samo na poslu već općenito, onda ćemo vjerojatnije doći do faze da potpuno razvijemo simptome i da nam bude teže.
Mnogi misle da je potrebno samo ukloniti stresne situacije na poslu kako bi se burnout prevenirao.
Burnout je puno više od lošeg podnošenja stresa. Burnout se događa i radi lošeg ili nikakvog postavljanja granica, preuzimanja odgovornosti za stvari i zadatke koji nisu naši, nerazumijevanja kolega i nadređenih za naše potrebe, kontinuiranih zadataka koji ne staju već se prelijevaju jedni na druge, neznanja o postavljanju prioriteta na poslu i drugih čimbenika. Prvi korak u prevenciji burnouta je definitivno bolje nošenje sa stresom, a onda učenje svega ostalog.
Ako kod sebe prepoznaješ neke od ovih znakova ili se već dugo osjećaš loše a ne znaš kako se s time nositi poželjno je potražiti stručnu pomoć.
Tekst: Dina Drozdek, psihoterapeutica
Foto: Unsplash