#allaboutchange: O izazovima stanovanja razgovarali smo s Tihomilom Matkovićem, predsjednikom Društva arhitekata Zagreba
#allaboutchange: O izazovima stanovanja razgovarali smo s Tihomilom Matkovićem, predsjednikom Društva arhitekata Zagreba

#allaboutchange: O izazovima stanovanja razgovarali smo s Tihomilom Matkovićem, predsjednikom Društva arhitekata Zagreba

Što očekujemo od nekretnina? Posjedujemo li mi njih ili one posjeduju nas? Možemo li uopće u Hrvatskoj govoriti o nekoj sinergiji čovjeka, arhitekture i urbanizma? Suočeni s tradicionalnim vrijednostima, sustavima gradnje, pa i samog posjedovanja nekretnina dolazimo do velikih prepreka koje pred nas nameće moderno društvo. Živimo li doista onako kako duboko u sebi osjećamo da bismo trebali? Dok se cijeli svijet okreće zelenoj energiji, održivosti, digitalnoj tranziciji i edukaciji javnosti o istoj, u Hrvatskoj se situacija pomiče puževim korakom. Vlastita nekretnina postaje osnovni simbol uspjeha, iako ona u većini slučajeva i nije “vlastita” već u vlasništvu banaka. Dok se održiva gradnja odvija sporo, u pojedinim dijelovima zemlje i dalje se grade kuće na tri kata za djecu. Djecu koja su odavno kupila karte u jednom smjeru za neke “sretnije” zemlje u kojima kvadrat u renti košta gotovo kao i kvadrat za kupnju stana u nekom manjem hrvatskom gradu. Kakva je kod nas kultura stanovanja? Koliko smo spremni krenuti naprijed? Koliko su nas potresi koji su obilježili posljednjih nekoliko godina doista naučili razmišljati na malo drugačiji način? Što je core te promjene? O ovim, ali i drugim važnim temama razgovarali smo s predsjednikom Društva arhitekata Zagreba, Tihomilom Matkovićem u sklopu naše platforme #allaboutchange u rubrici Journal Impact.

It’s all about change

Prema posljednjem popisu stanovništva u Zagrebu je stanova u privatnom vlasništvu gotovo koliko i stanovnika, što bi značilo stan po glavi stanovnika, dok je u ostatku Europe i svijetu taj broj itekako drugačiji. Imati svoj stan kod nas je još uvijek znak sigurnosti, iako on idućih 30 godina bio vlasništvu banke. Iako nas ništa ne obvezuje da u njega ulažemo, održavamo ga i o njemu brinemo. Sve dok nas ne “potrese”. Ipak, promjena je na vidiku. Sve se više stanovništva okreće nekim drugim načinima stanovanja. Stanovništvo bježi iz gradova na sela. Iz centra na periferiju. Održivost i mir u zelenilu, daleko od stresnog gradskog života uvlači se u sve slojeve društva. Gradovi će postati i ostati napućeni sirotinjom koja u potrazi za poslom mijenja svoje osnovne postulate stanovanja. Prepuni poslovnih prostora s malim brojem stvarnog stanovništva. Jer ljudi će početi cijeniti neke drugačije vrijednosti. Cijeli razvoj društva doveo je do toga da se kultura života kreće razvijati u nekom novom smjeru. Taj novi smjer svakako je zelena tranzicija, no što ona za nas zapravo znači? Promjenu. Tu željnu dugoiščekivanu korijensku promjenu – u nama i istovremeno u zajednici.

“Digitalna i zelena tranzicija znače održivije, sretnije i učinkovitije zajednice – implementacija adekvatnih politika s ciljem poticanja digitalne i zelene tranziciju, pozitivno će utjecati na održivi razvoj Hrvatske. Svima je jasno kako je važno osigurati zalihu projekata na području zelene i digitalne tranzicije, a sve u cilju kako bi se iz Plana oporavka i otpornosti te Kohezijske politike osigurala sredstva za njihovo financiranje.”kaže Matković.

Ipak, struka se na tom putu prelaska na održive načine gradnje susreće s brojnim izazovima.

“Implementacija održivog razvoja jednako je pitanje dodatnog ulaganja u edukaciji, kao i provedbu. U pogledu pripreme takvih projekata otvaraju se pitanja dugoročnih održivosti i potrebnih ulaganja, što je novi segment razvoja projektnih dokumentacija, a prilikom provedbi mogu značiti nešto veći startni ulog, no s dobrim razlogom dugoročnih smanjenja utjecaja na okoliš i troškova održavanja.”kaže Matković.

Dodaje pak da je u svijetu mnogo primjera kojima se možemo voditi.

“Možda jedan od najprepoznatljivijih primjera nalazi se u ne tako dalekom Milanu. Zgrada Bosco Verticale arhitekta Stefana Boeria svojom je ozelenjenom fasadom značajno doprinijela apsorpciji CO2, smanjila utjecaj toplinskih otoka, nevidljivim sustavima unutar zgrade smanjila potrošnju energije te postala dom šarolikom biljnom i životinjskom svijetu.” – kaže Matković.

Jedan od najvažnijih koraka na tom putu je Nacionalni plan oporavka i otpornosti, a Tihomil nam pojašnjava zbog čega.
“NPOO otvara nam put, ne samo kao struci, već kao cjelokupnoj zajednici, da krenemo novim, održivijim putem. Plan oporavka i otpornosti sveobuhvatan je nacionalni okvir za daljnji razvoj – temelji se na strateškim dokumentima, programima, preporukama i obvezama te kao takav čini jasan i koherentan okvir za ostvarenje reformi razvojnih, socijalnih i okolišnih ciljeva u ovom desetljeću.”

Hrvatska je na prekretnici

Kada govorimo o zelenoj infrastrukturi, Tihomil smatra da je Hrvatska na prekretnici.

“Naša je zemlja na prekretnici, i vjerujem da ćemo u tom smislu krenuti u pravom smjeru, jer su temelji u graditeljskom sektoru uspostavljeni. Daljnja ulaganja u graditeljstvu moraju biti spoj izvrsnosti u održivom dizajnu i primjeni suvremenih tehnoloških rješenja. Zelena infrastruktura se svakako treba razvijati, a preduvjet za to jest edukacija šire javnosti o dobrobiti koje zelena infrastruktura donosi svakodnevnom životu.”

 

Hrvatska kao zemlja koja većim dijelom živi od turizma mora početi polako, ali sigurno shvaćati da je održivi turizam budućnost, važna značajka i neizostavni kotačić u mehanizmu promjena.

“Održivost turizma treba se ponajprije promatrati kroz postojeće turističke prostore i njihovu prilagodbu, te kroz održivi razvoj okruženja turističkog interesa kao nepovratnog resursa koji čini njegovu kvalitetu. Neprilagođena turistička ponuda odražava se i u nedostatku kvalitetnih sadržaja koji bi omogućili produljenje sezone te umanjili prekomjerni turizam. Turizam koji počiva na konceptu „sunce i more“ usko je povezan i uz prekomjerni turizam, sezonalnost te nedovoljno usmjerenje poduzetnika na zelenu tranziciju i uvođenje koncepta kružnog gospodarstva i to u svim aspektima turističkog ekosustava.”pojašnjava Matković.

Jedino je održivi turizam, te implementacija održivih strategija, pravi put prema budućnosti turizma kao značajne gospodarske grane u Hrvatskoj.

Što nakon potresa? 

Prošlo je gotovo dvije godine od zagrebačkog potresa i nešto manje od razornih potresa na banijskom području. Ipak nismo sigurni da se problemu obnove nazire kraj, štoviše kao da nije ni zagrebano ispod površine.

“Potres je samo potencirao probleme koji su već postojali. Na jednoj strani to je pitanje urbane obnove centara gradova, koji opterećeni fondom starih zgrada, problemima uzrokovanim neodržavanjem njenih temeljnih zahtjeva ili prošlog vijeka uporabe, kao i ne prilagodbe današnjim potrebama, postaju neinteresantni „otoci“ za život mladih obitelji, a time gube stanovništvo i postaju problem gradova koji gube svoj identitet gubitkom živog centra. Na drugoj strani depopulacija prostora van velikih gradova, što je problem i velikog dijela razvijenog svijeta,  pogađa Banovinu kao i druge dijelove Hrvatske. Potreban je potpuno novi koncepti života i razvoja tog prostora, sa značajnim ulaganjima u infrastrukturu kojima će se ti prostori dinamično povezati s gospodarskim centrima i velikim gradovima u cilju opstojnosti.”objašnjava Matković.

 

ArhiBau “Izazovi oporavka i otpornosti”

O ovim temama mnogo će se govoriti i na ovogodišnjoj konferenciji ArhiBau, koja spaja predstavnike brendova i tvrtki iz građevinske industrije, sa stručnom javnošću i posjetiteljima.

Organizator događanja je Društvo arhitekata Zagreba, a konferencija se održava od 5. do 8. listopada u Areni Zagreb. Konferencija ove godine nosi naziv “Izazovi oporavka i otpornosti”, a sudionici će raspravljati o temama kao što su nacionalni plan oporavka i otpornosti, zelena i digitalna tranzicija, kružno gospodarstvo graditeljskog sektora, urbanizam, održivi turizam, recentne realizacije u arhitekturi, zelena infrastruktura, pitanja zaštite baštine te obnova zgrada nakon potresa.

ArhiBau.HR će i ove godine poticati razmjenu iskustava i znanja u cilju što bolje provedbe procesa građenja, održavanja i obnove, kako potresom pogođenih područja, tako i svih aktivnosti graditeljskog sektora nakon dvije godine smanjenih aktivnosti zbog svjetske epidemiološke krize i time uzrokovanih značajnih tržišnih poremećaja. Na konferenciji će primjerice gostovati profesori i stručnjaci iz Beča, Milana, Beograda, Zagreba, hrvatskih sveučilišta. ArhiBau je baš prilika da se poduzetnici i poduzeća povežu s relevantnim osobama u građevinskoj industriji, a kroz konferenciju se dotakne tema bitnih za industriju, ali i javnost.” – kaže Matković.

Nama ostaje pak zaključiti da je zahtjevan period pred nama, ali kao i brojne druge zemlje suočit ćemo se s postavljenim izazovima u nadi da će ovoga puta sva svjetla biti uperena u struku jer jedino tako odgovori na sva ova pitanja mogu imati pozitivan predznak u našoj zajedničkoj budućnosti.

Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

 

Foto: Martina Movrić, Unsplash, Profimedia.hr

Učitati još
Zatvori