

Jeste li čuli za termin 90’s summer kids ili kako nostalgija diktira današnji način ljetovanja
Odrastali smo i baš to odrastanje pamtimo kao najljepše doba u našim životima. Posebnu ulogu u tim sjećanjima imala su ljetovanja, ona davna nostalgična. Nakon onih specifičnih za sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, novije generacije imaju svoje, ona koja su se odvijala devedesetih.
Upravo milenijalci, koji danas imaju svoju djecu i planiraju ljetovanja sa svojim obiteljima, istima žele pružiti točno to, onu jednostavnost i lakoću postojanja kakva je vladala kad smo se spakirali i pobjegli s vrućeg asfalta na vruć šljunak jadranskih ljetovališta. Taj termin nazvan je 90’s summer kids.

Devedesete su in
Devedesete su već neko vrijeme ponovno in. Bilo da govorimo o modi, glazbi, općenito dizajnerskoj i vizualnoj estetici, ovo formativno razdoblje u cijeloj Europi postalo je važan temelj pop kulture jedne cijele generacije. Tako je i pojam 90’s summer kids postao jedan od najguglanijih u posljednje vrijeme. Ovaj trend vraćanja 30 godina unazad i korištenje formule savršenog ljetovanja u današnjem kontekstu itekako dobro prolazi kod mlađih generacija. Milenijalci to prenose na svoju djecu, a pritom i sami uživaju u istoj toj nostalgiji. No što to zapravo znači?


Ljetovanje bez opterećenja
Roditelji milenijalci pokušavaju svojim klincima pružiti ljeto nalik onome kakvo su oni proživljavali u 1990‐ima, bez tehnologije, uz puno igre na otvorenom, slobode i kreativnosti. Polijevanje šlaufom u dvorištu, izrađivanje nakita od školjki, slušanje zrikavaca i cvrčaka umjesto glasne glazbe iz zvučnika, sezonsko voće i povrće, plivanje, kupanje, ronjenje bez posebnih dodatnih gadgeta kakve danas kod mlađih generacija prevladavaju.


Milenijalci su poznati kao generacija koja je pomalo i ovisna o nostalgiji stoga ne čudi da se ovakvi trendovi šire među tom populacijom. Stručnjaci često upozoravaju da djeca danas nemaju priliku za samostalnu slobodnu igru. “90 s kid summer” tu se javlja kao želja za ravnotežom između slobode i strukture i kao borba protiv stresa digitalnog doba.
Što zapravo znači „90s Kid Summer” u praktičnom smislu?
Zamislite ljeto bez rasporeda, bez stalnog gledanja na sat i bez neprestanog pinganja notifikacija. Takva su bila ljeta djece 90-ih i upravo to mnogi roditelji danas žele ponovno probuditi. “90s Kid Summer” nije samo trend, već pokušaj da se djeci vrati ono što smo mi jednom imali: sloboda, jednostavnost i čisto veselje svakog dana bez velikih planova.


Sloboda na otvorenom, bez stalnog nadzora
Dani su tekli polako i prirodno. Igrali smo se ispred kuće, u dvorištu ili u šumi, a jedino pravilo bilo je: “Vrati se kući kad padne mrak.” Nismo imali GPS narukvice, aplikacije za nadzor niti svaki korak pod povećalom. Ta sloboda nije bila neodgovorna, bila je povjerenje u dijete da bude dijete.

Simboli djetinjstva: prskalice, bicikli i pješčanici
Ljetne dane su obilježavali zvukovi: zujanje komaraca, zveket pedala, škripa ljuljačke. Vožnja biciklom po selu ili kvartu, natjecanja tko će dulje izdržati pod prskalicom iz vrtnog crijeva, izmišljeni svjetovi u pješčaniku… Dovoljno je bilo par starih ručnika, malo vode i puno mašte. I sve je mirisalo na sunce, travu i djetinjstvo.
Što manje ekrana to više pogleda prema nebu
Televizor je bio opcija samo kad bi kiša padala cijeli dan, a mobiteli? Nisu ni postojali. Danas, “90s Kid Summer” znači svjesno stavljanje mobitela, tableta i konzola na pauzu, barem na neko vrijeme. Jer kad su djeca slobodna od ekrana, njihov svijet se širi, postaju znatiželjnija, hrabrija i kreativnija.

Povratak jednostavnim stvarima koje danas rijetko cijenimo
Jedna kriška lubenice. Igra skrivača koja traje satima. Pravljenje “kolibe” od starih plahti. I ono neponovljivo, osjećaj da je cijeli svijet tvoj dok hodaš bos po travi.
Popularnost trenda, kontradiktorno, raste i na društvenim mrežama. Platforme poput TikToka bilježe snažan porast nostalgije 90‐ih i 2000‐ih. Hashtagovi poput #90skidmemories ili #nostalgia porasli su za preko 60 % na TikToku, a videozapisi posvećeni ljetnim uspomenama iz 90‐ih često postaju viralni.


Upravo društvene mreže ovakav pokret približavaju i mlađim generacijama poput gen z ili alfa kojima se devedesete čine tako davne i tako retro. No nije im, s obzirom na ubrzani razvoj tehnologije, ni za zamjeriti zar ne?

