Svaka emocija nosi informaciju o nama, o onome što nam je važno, o stvarima koje nas pogađaju ili pokreću. Znati prepoznati emociju prvi je korak ka tome da je razumijemo, a kada je razumijemo onda više ne upravlja ona nama, nego mi njome.
Neimenovane emocije, nisu manje stvarne
Da li ste ikad osjetili tihu čežnju za nečim neodređenim? Ili osjećaj tuge dok gledate zalazak sunca, iako nemate nijedan konkretan razlog za tugu? Ili onaj čudan miks olakšanja i krivnje kad otkažete planove koje vam se zapravo nije dalo ispuniti?
To su tzv. kompleksne emocije. Često se nazivaju „emotivnim nijansama“. Nekima su psiholozi dali imena (npr. friluftsliv u norveškom – osjećaj slobode kad si u prirodi).
Jedan zanimljiv primjer dolazi iz japanske riječi “natsukashii”, koja opisuje slatku nostalgiju – ne samo tugu zbog prošlog vremena, već i toplinu i zahvalnost što se to uopće dogodilo. Ili “l’appel du vide” iz francuskog – doslovno “zov praznine”, onaj trenutak kad stojiš na visokom mjestu i pomisliš „šta bi bilo kad bih skočio/la?“ – bez stvarne želje da to učiniš. Samo čudan impuls.
Čudan osjećaj male praznine kad jako dobar vikend završi.
Prvi put kad nakon ljetne oluje izađemo van. Zemlja je mokra, sve je mirno, a zemlja je osvježena i probuđena.
Ona sekunda u sredini iskrenog zagrljaja kad shvatimo da nam je točno taj osjećaj trebao.
Onaj osjećaj kad izađete iz tuša, obučete košulju nakon dugog dana na plaži, kupanja i sunčanja i spremni ste za ohlađenu čašu vina.
Onaj osjećaj prije nego poleti avion – ovo može biti to putovanje koje vam može promijeniti cijeli život.
Onaj osjećaj odmah nakon prekida kada ti život izgleda isto, ali sve osjećaš drugačije. Kao kad netko promijeni rasvjetu u stanu.
Onaj trenutak sekundu prije nego što se pridružiš svojim prijateljima na druženju oko vatre, znajući da ćeš vjerojatno ovu noć pamtiti do kraja svog života.
Onih pola sekunde mira odmah nakon plakanja. Kad se tijelo polako opušta, a mozak napokon otpušta sve informacije.
Onaj osjećaj kad ste pomalo tipsy i umirete od smijeha bosonogi u 1 ujutro u kuhinji, na druženju s ljudima koje volite.
Onaj osjećaj kad shvatite da ste prestali provjeravati mobitel u nadi da ćete vidjeti poruku ili notifikaciju s njihovim imenom.
Foto: dupephotos.com
