Već dvije godine pratim(o) rad mlade dizajnerice Lorete Gudelj koja stoji iza modnog brenda Loré, no Loreta je jedna od onih žena koje ne mogu stajati na mjestu, nemirnog je duha. Želi probati sve, u svemu biti odlična, a njoj nekako u tome i uspijeva… Loretu znam još iz studentskih dana, kada smo zajedno dijelile klupe predavanja i seminara Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i tada, iskreno, nisam mislila da ću ikada uz nju vezati toliko toga što ona sada radi i predstavlja. Tolika količina ideja, kreativnosti i rada čini se većom od bilo kojeg čovjeka.
Loreta Gudelj primjer je onog sve se može, kada se hoće principa, a njoj ideja ne manjka, dapače ima ih i za druge, što i nesebično radi. Kreativne projekte osmišljava i realizira, naizgled k’o od šale, no kako ona stvara i što sve, zapravo radi otkrila je u razgovoru…
Javnosti si najpoznatija kao modna dizajnerica, no imaš više profesionalnih ličnosti – prevoditeljica, likovna kritičarka, profesorica, poduzetnica, suvlasnica škole stranih jezika… Tko je Loreta Gudelj?
Loreta Gudelj je obična cura koja sebe ne doživljava preozbiljno i pokušava raditi ono što voli, uz dobar humor. Zanima me više stvari i još ih uspijevam nekako kombinirati. U povijesti umjetnosti i hispanistici što sam i studirala, imam petnaestak godina različitog radnog iskustva, a modni dizajn gradim nešto više od dvije godine. Čudno zvuči kad kažem, međutim princip je kod svega poprilično sličan, odradila kolekciju, predavanje, predgovor izložbe ili prijevod pokušavam dati maksimum od sebe, prije svega jer sam sama sebi najgori kritičar. Ipak, imam onu lošu osobinu kad se grizem jer znam da sam nešto mogla drukčije odraditi, da sam imala na raspolaganju više vremena. Klasika.
Tvoje formalno obrazovanje je povijest umjetnosti i hispanistika… Kako je tekao put od jedne studentice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu do svestrane kreativke koja osmišljava i realizira razne kreativne projekte i tako da nam se čini da to radiš kao od šale?
Volim Filozofski fakultet i širinu koju on daje, uz odlične prijatelje koje sam tamo stekla. Dio obrazovanja imala sam sreće provesti u Madridu i Meksiku i tome mogu zahvaliti današnje znanje španjolskog jezika, kao i inspiraciju za Loré kolekcije. Moda je pak nešto s čime sam odrasla, u maminom ateljeu često sam provodila dane sa šveljama i krojačima i to mi je nekako prirodno okruženje. Kad sam upisivala fakultet paralelno sam se spremala na TTF, ali Filozofski je bio moj prvi izbor. Danas pokušavam nadoknaditi modno obrazovanje i svakako planiram semiprezencijalni master u Madridu, čim uhvatim malo vremena. Čini se da to radim kao od šale, ali da provedete sa mnom koji dan vidjeli biste nešto drukčiju, puno kaotičniju sliku.
Radiš, stvaraš cijelo vrijeme, koliko vidim, za tebe ne postoji radno vrijeme i ne postoji posao kao točno određen (ili odvojen) vremenski pojam. U čemu trenutno najviše profesionalno uživaš, što ti je ‘ispušni ventil’?
Slobodnog vremena nažalost imam vrlo malo. Posao je raspoređen kroz cijeli dan i vikende, što nije lako, međutim prednost je što me sve što radim iskreno zanima, a i inače imam veliki problem s dosadom pa uvijek smislim nešto novo. Ispušni ventil su mi izložbe, putovanja, čitanje, francuski filmovi, kuhanje, treninzi, pletenje, druženja… sve što mi padne na pamet. Ja sam onaj lik koji danas proučava goblene, a sutra je na biciklu na nasipu.
Tvoje kreacije se karakteriziraju kao ‘slow fashion’… što to točno znači?
‘Slow fashion’ koncept stvaranja obuhvaća šire shvaćanje mode kao segmenta u kojem se promišlja nastanak svakog odjevnog predmeta. Internacionalni ‘Fashion revolution’ pokret propagira da svaki dizajner, odnosno tvrtka koja proizvodi odjeću razmišlja o porijeklu materijala i etičnosti radne snage koju koristi u proizvodnji. Tema je vrlo kompleksna kad uzmemo u obzir da je tekstilna industrija drugi najveći zagađivač na planetu. ‘Slow fashion’ je nešto kao ‘Slow food’, nema instant proizvoda i ogromnih količina. Loré kolekcije zasnovane su na manualnoj proizvodnji u koju nastojim uključiti ručnu proizvodnju u što većem segmentu, iz jednostavnog razloga jer mi je žao da odumre. Peruanci kažu “hecho a mano, hecho con amor” odnosno “izrađeno ručno, izrađeno s ljubavlju”.
Otkuda ti dolaze ideje, inspiracija? Očigledan je veliki utjecaj hispano kulture na brend i kolekcije – no što te pokreće kada kreneš u kreativan proces?
Ideje dolaze iz puno čitanja i proučavanja hispanoameričke kulture i etnografije. Čitam i kopam svakodnevno, slažem mood boardove i onda u trenutku kad vidim kojim materijalima raspolažem za sezonu odlučujem u kojem smjeru idemo. Tijekom kolekcija događa se milijun promjena i ni ja ne znam do kraja kako će se sve točno upotpuniti. Obično sam pozitivno nervozna dok 70 % kolekcije ne bude gotovo, zadnjih 30 % je onaj lijepi završetak. Moram naglasiti da mi mama, koja dizajnira četrdesetak godina, puno pomaže u svemu pa sam od početka mogla razviti brend s visokom razinom izrade. Inspiracije nikad ne fali, ono što fali je nemogućnost nalaženja svega što si zamislio u kolekciji. Zato kad vidite nešto nastalo u Hrvatskoj, imajte na umu da za razliku od dizajnera na zapadu imamo vrlo limitiranu ponudu sirovina.
Osim modnog brenda Loré spremaš još modnih projekata. O kojima i čemu se radi, možeš li nam otkriti nešto o tome?
Uskoro predstavljam novi brend manjih capsule kolekcija koji će biti potpuno drukčiji od Loré i koji će funkcionirati neovisno. Imala sam ga na umu u isto vrijeme kad sam pokrenula prvi brend, međutim i sad je došlo vrijeme da pokažem da mogu napraviti i nešto posve drukčije. Drugi brend nosi i drugi koncept i vizuale, nadam se da će se vam se svidjeti.
Radeći na raznim kreativnim poljima primijetila sam da često surađuješ s istim kreativcima, suradnicima. Koliko ti je bitan odnos u radu, sinergija, ono nešto zbog čega ljudi ‘klapaju’?
Tijekom rada u umjetnosti upoznala sam niz kreativaca i volim ih uključiti u kolekcije jer upravo timski rad često daje najbolji rezultat. Kod oba brenda su, i bit će uključeni niz umjetnika koje cijenim i iskreno bih voljela uspjeti razviti priču kako bi zanimljivih suradnji bilo što više. U slučaju Loré, slike Mateje Babić, ručno tkani materijali Ivne Matičec, nakit Marine Marinski i Silvija Hrnčira ili fotografije Franje Matkovića uvijek su završna točka rada na kolekciji, a koji traje i po nekoliko mjeseci. Mislim da je bitno da brend ima prepoznatljiv vizual koji tijekom vremena publika prepoznaje, a ljudi s kojima surađujem su važan čimbenik u definiranju.
Za kraj – što bi poručila mladim kreativcima, dizajnerima koji tek kreću na svoj profesionalan put?
Svakako da ne odustaju i da pokušaju. Svijet je puno ljepši sa što više kreativnih ljudi i za gotovo sve postoji niša na tržištu, do koje se uz puno truda i rada može doprijeti. Ne očekujte čuda na početku, kako kaže García Márquez “svi se žele doći na vrh planine zaboravljajući da je prava ljepota u penjanju.” I jedan humani savjet, ne gledajte kolege kao konkurenciju, podržite ih. Svi smo drukčiji i ima prostora za sve.
