Breathless, Jean Seberg i Jean-Paul Belmondo
Zašto ‘ne, kratka kosa’?
Uz kratku kosu često se veže pojam praktičnosti, dječaštva, jednostavnog održavanja, no i buntovništva i slobode. Duga kosa je uvijek bila sinonim za ultimativnu ženstvenost i ženski likovi kroz povijest su se u raznim djelima prikazivali upravo tako – s lijepom, njegovanom dugom kosom. Kratka kosa bila je rezervirana za trenutke pokazivanja bunta i mijenjanja stvari. Tijekom povijesti postoji cijeli niz situacija kada su muškarci utjecali na duljinu ženske kose tj. na to da ju žene ne skrate, odrežu… Sprečavali su ih u ostvarivanju kratke kose, tj. frizure. Kroz mnogo kultura i povijest od žena se očekivalo da imaju dugu kosu. Postoji čak i citat u Bibliji – Prva poslanica Korinćanima od 11:12 do 11:15:
Jer kako je žena od muža, tako je i muž od žene; a sve je od Boga.
Sami među sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu?
Ili ne uči li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugačku kosu;
A ženi je slava ako gaji dugačku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala.
Kako je kratka kosa ušla u popularnu kulturu i povijest
No, početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća mnogo toga počelo su u ženskoj modi mijenjati pa tako i frizura. Plesačice Irene Castle, Cyd Charisse, dama društvenog života New Yorka Clara Tice, glumica Ava Gardner i mnoge druge ošišale su svoje duge kovrče i njegovanu svilenu kosu kako bi postigle taj neopterećeniji, nekima i provokativan look. Mnogi saloni tada su čak i odbijali šišati žene na kratko. Čak je i F. Scott Fitzgerald napisao i objavio priču Bernice Bobs Her Hair u kojoj je kratka kosa simbol lošeg i zla. Na mnoge, mnoge načine pokušali su spriječiti kratke frizure. Kao da je u njih samo zlo ušlo. No, na svu sreću takve gluposti i bedastoće žene nisu sprečavale da odrežu kosu na duljinu koju one žele, za sebe.
Neke su se same šišale, šišale su jedna drugu, a neke muške brijačnice isprva su u tajnosti, kasnije i javno šišale žene na kratke, popularno zvane pixie frizure. Rodne granice počele su se pomicati u to doba, no prava revolucija dogodila se skoro puna tri desetljeća nakon. S filmom Praznik u Rimu 1953. godine Audrey Hepburn napravila je pravu revoluciju.
Film i TV su odigrali veliku ulogu
Film je to u kojemu Audrey Hepburn glumi princezu koja si radi potrebe prerušavanja posve skrati kosu. Taj čin je čak i u filmu prikazan kao prijelomna točke – frizer isprva nevoljko reagira na šišanje, u potpunoj nevjerici koliko princeza želi skratiti kosu. Pojava kratke kose na likovima snažnih žena nastavio se i u filmu Amerikanac u Parizu 1955. godine s glumicom i plesačicom Leslie Caron, a 1957. je Jean Seberg u filmu Ivana Orleanska pokazala i dokazala kratku kosu kao normalnu frizuru i u filmu obilježje snažne strastvene žene (nešto što se do tada vezalo isključivo uz dugu, bujnu kosu). Glumica je nastavila s kratkom kosom i u filmu Breathless što je instantno populariziralo pixie frizuru koju žene rado nose i danas.
Šezdesete godine su bile obilježene pixie frizurom. Svi su ju nosili, a eksperimentalna varijanta frizure koju je nosila Twiggy postala je instantni hit. Peyton Place je tada bila najpopularnija serija na malim ekranima. I svi su obožavali Miju Farrow. I onda je Mia odlučila odrezati kosu. Posve kratko. Njezin čin u epizodi bio je zapravo refleksija onoga što se dogodilo i u stvarnom svijetu. Ženama je dojadila duga kosa i sve ono što ona isključivo predstavlja u muškome svijetu.
Sedamdesete godine su već bile nešto blaže – više-manje svi su se navikli na kratku kosu i razne inačice pixie frizura tako da su glumice Goldi Hawn i Liza Minelli popularizirale kratke frizure. Danas nema javne osobe, bilo glumice, pjevačice, umjetnice, estradne zvijezde koja nije u jednom trenutku ošišala svoju kosu na posve kratko. Iako, ako bolje razmislimo, kratka kosa je učestala kod političarki i poslovnih žena – možda to ipak govori nešto o snazi i moći kratke kose?
Breathless, Jean Seberg
Foto: Screenshots
