Cijeli život nas uče kako bi postporođajni period trebao biti nešto divno – vrijeme kada se mama i beba povezuju, kada roditelji uživaju u novom članu obitelji i sve je jako lijepo i prolazi glatko. Realnost je da to u većini slučajeva nije tako. Majke, pogotovo žene koje su rodile prvi puta, nađu se u ulozi koju dosad nisu imale priliku iskusiti i ona često nije ugodna. Ona dolazi s nizom neželjenih simptoma, a tu je i samo fizičko zacjeljivanje nakon poroda koje je sve samo ne bajno. Ali proći će. Ono što je malo teže dovesti u red je mentalno stanje koje zbog niza faktora može biti narušeno, a o tome se ne govori.
Često su žene bile prepuštene same sebi pa je na njima samima bilo i da prepoznaju ako nešto nije u redu. Čini se, ipak, da u budućnosti to neće morati biti tako jer je upravo pokrenut Postnatal program u Klinici za psihijatriju Vrapče. Iza njega stoje psihijatrica dr. Anja Dvojković, koja je idejna začetnica i njezine dvije kolegice dr. Sanja Martić Biočina i dr. Ilaria Čulo Vozetić. U nastavku donosimo razgovor s dr. Dvojković koji nam je nekako ulio nadu da bi svim budućim majkama, uz pomoć njihovog programa, ipak moglo biti malo lakše.
‘Stekle smo dojam da majke ne znaju kome se javiti’
- Hrvatska poprilično kaska za svjetskim zbivanjima kada je riječ o prenatalnim, a pogotovo postnatalnim programima. Što je bio “okidač” za pokretanje ovog programa i je li bilo zahtjevno postaviti Postnatal program na noge?
Kolegice sa Zavoda, dr. Sanja Martić Biočina, dr. Ilaria Čulo Vozetić i ja primijetile smo da unutar zdravstvenog sustava nedostaje strukturirani program namijenjen mentalnom zdravlju žena u postporođajnom razdoblju. Za vrijeme naših porodiljnih dopusta, kada smo više nego ranije bile okružene majkama, stekle smo dojam da one ne znaju kome se javiti za pomoć i da često zbog manjka informacija u konačnici i odustanu od traženja te pomoći. Smatrale smo, stoga, da bi odustajanje bilo rjeđe ako bi im traganje za informacijama bilo olakšano, odnosno ako bi se formirao ciljani program. Naša ravnateljica, prof. Petrana Brečić odmah je podržala našu ideju. Svaki početak nečeg novog neizbježno nosi niz izazova pa je tako naravno bilo i u ovom slučaju.
Edukacija je ključ
- Tko sve sudjeluje u programu?
U programu sudjeluju socijalna pedagogica, radna terapeutkinja, socijalna radnica, psiholog, medicinske sestre i psihijatrice.
- Što roditelji koji se prijave u Postnatal program mogu očekivati?
Program se sastoji od psihoedukativnih grupa u kojima će se između ostalog obrađivati teme specifične za ovaj period života, primjerice specifičnosti odnosa majka-dijete, promjena dinamike unutar obitelji nakon rođenja djeteta, emocionalni razvoj djeteta… Sastojat će se i od psihoterapijskih grupa u kojima će članice moći iznijeti svoje probleme i prorađivati ih uz ostale članove grupe i terapeuta te od relaksacijskih tehnika.
Do uputnice za Postnatal program može svatko tko se ne osjeća dobro
- Koje su indikacije na temelju kojih roditelj može zatražiti uputnicu za Postnatal program?
Uputnicu može zatražiti svatko tko smatra da bi mu pomoć dobro došla, da se ne osjeća dobro, da je primjerice pretjerano tjeskoban, napet, umoran, da ima promjene u raspoloženju, da ne može uživati u stvarima kao ranije, ne može osjetiti zadovoljstvo, da mu nedostaje inicijative. Također ako ima promjene u apetitu, snu, volji, energiji, koncentraciji, zakazuje u funkcioniranju, ima negativnu percepciju budućnosti, intenzivne osjećaje krivnje… Na početku se obavlja inicijalni razgovor u kojem se radi procjena psihičkog stanja. Nakon toga se odlučuje postoji li indikacija za ovaj program ili bi možda neka druga vrsta intervencije bila primjerenija.
Postnatal program tek kreće
- Koliko dugo traje program za individualnog polaznika?
Program će trajati 8 tjedana. Odvijat će se s učestalošću od dva susreta tjedno u trajanju od do sat i pol po svakom susretu (s obzirom na to da smo svjesne činjenice da su majke male djece ograničene vremenom koje imaju na raspolaganju). Jedan susret odvijat će se online putem, a drugi će se odvijati uživo.
- Jeste li već imali polaznika? Kakav je odaziv?
Sada smo u fazi formiranja grupe, obavljamo inicijalne razgovore. Program počinje krajem kolovoza. Odaziv je jako dobar i već sada vidimo da se žene puno lakše odlučuju na traženje pomoći.
Problem s pojmom savršene majke
- Smatrate li da bi o ovim pitanjima trebalo educirati buduće roditelje već u prenatalnom periodu? Približiti moguće situacije kako bi imali alate za pravovremenu reakciju.
Svakako. Potrebno je razgovarati o protektivnim faktorima koji mogu doprinijeti očuvanju mentalnog zdravlja majke. Primjerice, u startu odvratiti majke od ideje da sve moraju raditi same i na svim poljima savršeno funkcionirati, biti „savršene majke“. Da je potrebno da i one imaju neko vrijeme za sebe kada će se moći odmoriti i opustiti, jer je to u konačnici dobro i za dijete.
Važno je poslati poruku roditeljima da ako primijete da se majka teško snalazi u ovom razdoblju, da su kod nje prisutne određene psihičke promjene koje traju dulje od dva tjedna u kontinuitetu, da je narušeno njezino funkcioniranje, da se majka teško u svemu tome snalazi i da pati, da joj je potrebno pristupiti s razumijevanjem i saslušati ju te ju svakako ohrabriti da potraži stručnu pomoć.
Razgovaranjem nećemo pogoršati stanje
- Trudnički tečajevi odslušani u trudnoći vrlo mali naglasak stavljaju na mentalno zdravlje trudnice, zatim i majke. Kao da se roditelje ne želi “plašiti” unaprijed. Što mislite, zašto?
Ne bi rekla da je to namjerno tako postavljeno „iz straha“. Trudnički tečajevi jednostavno traju kratko i teško se svake teme koja je važna u postporođajnom razdoblju dotaknuti detaljnije. Ponekad je, istina, prisutno krivo razmišljanje da će se samim razgovorom o psihičkim tegobama nekoga uplašiti ili čak da će kod nekih ljudi doći do pogoršanja stanja. To naravno nije tako. O mentalnom zdravlju općenito treba govoriti. Govoreći o tome smanjujemo stigmu koja je nažalost još uvijek prisutna. Protiv nje se treba boriti jer ona prijeći ljude da potraže pomoć, a također otežava proces liječenja i oporavka.
Rizični faktori za narušeno mentalno zdravlje nakon poroda
- Koji sve faktori mogu pridonijeti narušenom mentalnom zdravlju nakon poroda? Kako se od njih (barem pokušati) zaštititi?
Rizični čimbenici koji mogu doprinijeti narušenom metalnom zdravlju su brojni, uključuju biološke, psihološke i socijalne faktore. Pod povećanim rizikom su primjerice osobe koje su prije ili za vrijeme trudnoće već imale određene psihičke tegobe. Važno je da one prije planiranja trudnoće i za vrijeme trudnoće redovno odlaze na psihijatrijske preglede i provode predloženo liječenje. Manjak socijalne podrške također donosi povećan rizik za pogoršanje mentalnog zdravlja. Stoga, važno je okružiti se prijateljima, obitelji, tražiti njihovu i partnerovu pomoć. Nedavni stresni ili traumatski događaji (primjerice komplikacije u trudnoći ili prilikom poroda) mogu također doprinijeti većoj mogućnosti pogoršanja psihičkog stanja.
Postporođajna depresija nije jedini mogući problem
- Javnost je upoznata uglavnom samo s pojmom postporođajne depresije. O tome se govori. No hormonska neravnoteža i drugi faktori nakon poroda ne moraju rezultirati isključivo depresijom, tu su i postporođajna anksioznost, baby blues, psihoza i druga varirajuća stanja. Kako prepoznati alarmantne simptome? Pa čak i one manje alarmantne, ali jednako važne za mentalno zdravlje.
Nakon baby bluesa, stanja koje se javlja kod velikog broja žena (do čak 80 posto) uslijed hormonalnih promjena i prilagodbe na novonastalu situaciju, ali koje kratko traje i prolazi bez nekih značajnih intervencija, najčešće se javljaju anksiozni i depresivni poremećaji. U manjem broju slučajeva javlja se postpartalna psihoza koja uz psihoterapijske intervencije neophodno zahtjeva i farmakološko liječenje te je liječenje potrebno započeti što prije.
S obzirom na to da su psihičke tegobe koje se mogu javiti u postporođajnom periodu mnogobrojne, a kliničke slike tih stanja raznovrsne, najsigurnije je i neophodno u svrhu procjene psihičkog stanja osobu uputiti na psihijatrijski pregled kada nastupe promjene u psihičkom stanju koje: traju dulje od 2 tjedna u kontinuitetu, intenzivne su, remete svakodnevno funkcioniranje te utječu na kvalitetu života. Ničije tegobe ne treba umanjivati i olako ih shvaćati jer to potencijalno može biti opasno, sve treba shvatiti ozbiljno i ohrabriti osobu da potraži pomoć kako bi se ukoliko se ukaže potreba za liječenjem s njime započelo što ranije.
I očevi se trebaju prilagoditi
- Što je s očevima i njihovim mentalnim zdravljem?
Za očeve je to također jedan novi životni period u kojem se potrebno snaći. Mijenja se partnerski odnos i cjelokupna obiteljska dinamika, raste osjećaj odgovornosti… Uz novonastale životne okolnosti, kao i kod žena postoje i dodatni rizični faktori koji povećavaju mogućnost za narušavanje njihovog mentalnog zdravlja.
Foto: Privatna arhiva, iStock
