Vjenčanja, sakramenti i društvene norme – a što je sa samcima?

Vjenčanja, sakramenti i društvene norme
– a što je sa samcima?

U našoj uredskoj ekipi povela se rasprava o statusima samaca (i samica?) na temu darivanja mladenaca povodom vjenčanja, slavljenja kršćanskih sakramenata i općenito o poštivanju normi darivanja na takvim događanjima. U idealnim situacijama radi se o slavljima gdje se zajedno s obitelji i prijateljima veselite i slavite najsretnije trenutke u njihovim životima – vjenčanja, rođenja, krstitke…

Idealna situacija vs. surova stvarnost

U nešto manje idealnim situacijama, zapravo surovoj stvarnosti, nađete se okruženi obitelji i prijateljima gdje je pod nazivom kume ili kuma potrebno planirati razne financijske izdatke, koji kada uđete u svoje srednje dvadesete pa cijelo jedno desetljeće nakon toga, okupiraju sve u svako doba godine. Jer slavlja su magična i u proljeće, i u ljeto, jesen je božanstveno romantična, a zima mistična.

Kako god okrenuli, računica je jasna. Jednom paru poklanjate novčani poklon za vjenčanje, rođenje prvog djeteta, drugog djeteta, krstitke, krizme i sl… A vi imate – samo rođendan. Na kojemu vi častite ekipu. Da ne bi bilo zabune, ljubav, odnosi i emocije nemaju cijenu. No kada ste samac (ili je ljepše reći single?) ta događanja vam postanu pomalo mrska.

Davno je Carrie u kultnoj seriji Seks i grad odlučila poentirati u epizodi kada je ostala bez skupih manolica, na dječjem rođendanu za koji se posebno pripremila, i na kraju investirala u poklon. Iako se radi o možda u potpunosti istrivijaliziranoj priči i epizodi, nekako je ta stvarnost i dalje tu i neizbježna.

Društvo je ponekad okrutno prema samcima, onima koji financijski ne “dišu” u dvoje, i onima kojima će se te investicije “vratiti”. Osim što su na takvim događanjima automatski označeni kao oni koji su solo i/ili kao oni kojima treba nekoga “namjestiti” – i ne daj bože da na iste dolaze sami, bez pratnje – većina će se singl osoba složiti da je često teško i financijski žonglirati između tih obaveza. Sami gusti rasporedi vjenčanja i proslava sakramenata djece su dovoljno teški, a kumstva koja se zaredaju na kraju postanu obaveza koju želimo izbjeći, umjesto da ju objeručke prihvatimo. Društvo je nametnulo, sada već, vrtoglave norme, 100eur postaje minimum novčanog poklona, a ako vam se zalome dvije svadbe i jedna proslava sakramenta lako ćete se naći u trošku od skoro četiri do pet tisuća kuna. Ne, ne radi se samo o novčanom poklonu, treba se i adekvatno, svečano odjenuti te platiti prijevoz do odredišta. Na kraju najsretniji budu oni kojima je svadba “pod nosom” i ziheraška haljina ili odijelo se mogu reciklirati.

Kada uzmemo sve parove u našim, single životima, i njihovu djecu, na najgrublji, no isto tako najrealniji način, slobodno možemo reći da su nas koštali kao jedan osrednji auto. A tko će sve to singl osobama “vratiti”? I na koji način?

Koliko god je samcima ponekad teško (ili čak ne žele) pričati o toj temi u društvu parova, vjerujte, mnogo njih dijeli to mišljenje, a unazad nekoliko godina otvaraju se nebrojene grupe i na društvenim mrežama. Pitanje i tema svako malo “isplivaju” u grupama.

Ovo je neiscrpna tema, vječna, i zapravo nema pravog odgovora na ova pitanja. Niti onog koji će zadovoljiti sve strane. No, ako ste par, s djecom, razmislite dva puta hoćete li istu osobu koja je singl, nije napredovala na poslu i donekle ste upoznati s njezinom financijskom situacijom, pitati za kumstvo za oba djeteta i trebate li očekivati poklone isključivo financijskog oblika. Nerijetko se desi situacija da se netko odluči na poklon, i onda opet dodaje tu nesretnu kuvertu. A svi znamo što se nalazi u čestitki.

Preporuka

Zatvori