Pozadina i motivacija za ukidanje kolačića
Dosad je bilo zakonski propisano za internetske stranice u EU moraju dobiti izričiti pristanak korisnika prije nego što postave bilo koje „ne nužne“ kolačiće. To su uglavnom oni koji se koriste za analitiku, oglašavanje, praćenje korisnika ili druge oblike profiliranja. Ovaj je zahtjev proizašao iz Direktive o privatnosti i elektroničkoj komunikacijama, koja je dopunjena izmjenama 2009. godine te je usklađena s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR-om).
Međutim, u praksi je sustav pristanka na kolačiće postao nešto što gotovo svi korisnici interneta preziru i kritiziraju. Naime, i sami smo svjedoci da često automatski klikamo da prihvaćamo kolačiće bez da uopće razumijemo na što smo točno pristali. Prije nego što to učinimo, banneri često prekrivaju sadržaj neke stranice i bez davanja ili odbijanja pristanka, ne možemo do njega. Postaje jasno da mnogi korisnici doživljavaju te obavijesti kao formalnost, ne kao informirani izbor.
Zbog toga Komisija EU razmišlja o reformi sustava koja bi, u određenim slučajevima, mogla dovesti do smanjenja ili ukidanja obaveze prikazivanja bannera za kolačiće, ili omogućavanja da korisnik postavi preferencije direktno u pregledniku, umjesto na svakoj web-stranici posebno.
Što bi značilo ukidanje kolačića?
Uvijek je važno precizirati što se pod tim podrazumijeva. U ovom slučaju ne bi bila riječ tome da se omogućuje korištenje bilo kojeg kolačića bez ikakve kontrole, već da se mijenja način uvođenja pristanka:
Ono što se spominje kao najizglednija zamjena jest postavljanje izbora u samom pregledniku. Jednom kada date pristanak za nužne ili i analitičke kolačiće, to bi se primjenjivalo na sve stranice koje ćete posjećivati, umjesto da vas na svakoj stranici pitaju za pristanak. To bi svakako bilo manje iritantno, no koliko bi bilo sigurno? Vjerojatno ništa manje sigurno od trenutačne situacije kada automatski klikamo da pristajemo samo da maknemo banner s ekrana.
Ovakva opcija značila bi izuzimanje određenih vrsta kolačića za koje bi bilo procijenjeno da su niskog rizika. To su primjerice oni koji se koriste za anonimne statistike ili poboljšanje performansi. Ipak, postavlja se pitanje tko točno odlučuje koliki rizik nose koji kolačići. Dakle, ovakve promjene ne znače da bi kolačići nestali, oni ostaju alat u funkciji weba, ali bi se način regulacije razlikovao.
Prednosti i mane ovakve odluke
Prednosti ovakve reforme vide se prije svega u korisničkom iskustvu. Svima nama bilo bi lakše pristupati internetskim stranicama i ne bi nas “napadali”, banneri za kolačiće sa svih strana. Također, smanjili bi se administrativni troškovi za vlasnike stranica i tvrtke, budući da bi održavanje i usklađivanje cookie bannera i sustava pristanka postalo manje zahtjevno.
S druge strane, postoje i određeni rizici i kritike. Prije svega, postavlja se pitanje slabljenja kontrole nad privatnošću, jer bi ukidanje obaveze moglo otvoriti prostor za praćenje koje korisniku nije jasno predstavljeno. Još jedna nedoumica tiče se definiranja kolačića niskog rizika: tko bi uopće odlučivao koji se od njih smatraju bezopasnima?
Trenutačno stanje i izazovi
Europska komisija najprije je povukla prijedlog o izmjeni regulative i trenutačno se još uvijek primjenjuju isti propisi i kolačići su obavezni. Ipak, prema izvještajima, Komisija planira u prosincu predložiti izmjene koje bi mogle uključivati izuzetke ili mogućnost uvođenja centralnih postavki kolačića u samim preglednicima. No, prijedlog će vjerojatno izazvati debatu: pristalice privatnosti upozoravaju na moguće nazadovanje zaštite podataka.
Ukidanje obaveze kolačića u EU ne bi značilo ukidanje same kontrole nad kolačićima, već promjenu paradigme – prelazak prema centralnijim, interoperabilnim i jednostavnijim mehanizmima upravljanja privatnošću. Ako se pravilno izvede, ovaj pomak može donijeti bolju ravnotežu između zaštite privatnosti i funkcionalnosti interneta. Ipak, bez dovoljno opreza može narušiti povjerenje korisnika zbog moguće degradacije razine zaštite podataka.
Foto: dupe photos
