Četiri različite žene, četiri načina leadershipa – odale su nam kako biti najbolji u onome što radiš

Gina Mitrović, Manuela Rajić, Ines Bašić, Venera Matoš Pejić

Danas nam je baš sve na dlanu – ili se barem tako čini. Međutim, uz sve mogućnosti koje nam se nude, ponekad ipak imamo dojam da je ‘tuđe dvorište zelenije.’ Konkretnije, da bi nam bilo lakše u nekom drugom gradu ili u nekoj drugoj firmi. Sve ono ‘drugo’ vrlo se lako može učiniti boljom opcijom. Prava su inspiracija zato oni ljudi koji stvore najbolje prilike za sebe i nauče kako iste zgrabiti u pravom trenutku. Ines Bašić, Gina Mitrović, Manuela Rajić i Venera Matoš Pejić to su nam ispričale iz prve ruke. Direktorice poslovnica RBA u Zadru, Zagrebu, Puli i Osijeku danas upravljaju velikim timovima ljudi i o njihovoj strateškoj igri ovisi uspjeh tih poslovnica. Četiri različite žene, četiri načina leadershipa – odale su nam kako točno biti najbolji u onome što radiš i prevladati svaku prepreku na putu.

  • U Hrvatskoj još uvijek vlada stav da je većina poslovnih i drugih prilika smještena upravo u Zagreb. Kako komentirate takva razmišljanja i iz vlastitog iskustva – koliko je izazovno ostvariti se u manjoj odnosno većoj sredini?

Ines: Iako ne podcjenjujem činjenicu da Zagreb ima najrazvijenije gospodarstvo, industriju, kulturnu i drugu ponudu te raznolikije poslovno okruženje, moram priznati da su danas i manja regionalna središta relativno razvijene sredine. U slučaju Zadra govorimo o gradu koji je sveučilišni centar, poznata turistička destinacija te u zadnje vrijeme često kategoriziran  kao poželjno mjesto za život. U takvom okruženju izazov je, naravno, graditi i vlastitu profesionalnu karijeru. Sve je zapravo stvar izbora, a svoj izbor ne smatram uvjetovanim životnim okolnostima, nego izazovom rada i ostvarenja u vlastitoj životnoj i radnoj sredini. Uostalom, napredovanje na profesionalnoj razini i posvećenost radu u znatno su manjoj mjeri uvjetovani zadanom radnom sredinom od, primjerice, stečene i usvojene profesionalnosti, zdrave ambicije i želje za usavršavanjem.

Ženski leadership iz prve ruke

  • Voditeljice ste velikih poslovica, dnevno koordinirate broje procese, brinete za djelatnike i na prvoj ste crti kada su u pitanju klijenti.  Ženski leadership na djelu, rekli bismo. Iz vaše perspektive što je najbitnije da sve u teamu „klapa“ ?

Manuela: U timskom radu najbitnija su jasna pravila koja važe za sve, počevši od mene kao voditeljice. Važna je i dobra organizacija te uvažavanje mišljenja svih članova tima. Osoba na čelu tima mora dubinski poznavati sve radne procese i poticati članove tima da ih na što kreativniji način provode. Pritom je vrlo bitna i osobna inicijativa.

Ines: Odgovor je – znanje i iskustvo. Leadership se može nametnuti snagom autoriteta osobe na vodećoj poziciji u hijerarhiji, ali se kao takav ne može održati. Samo osoba koja je potpuni profesionalac i posvećena vlastitom poslu, odnosima s drugim kolegama i klijentima može održavati balans leadershipa, biti dio tima i voditi tim. Naravno, značajnu ulogu ima i proces profesionalnog sazrijevanja i stečeno iskustvo, pogotovo pogreške u radu koje se ispravljaju i na kojima se uči.  Da bi uspio recept za „klapanje“ u timu moraš biti sastojak tog recepta odnosno znati kako tim diše, a da bi to znao moraš biti njegov dio odnosno moraš biti kolega, biti čovjek. 

  • Vaš se posao vrti upravo oko ljudi, a svaki grad u kojem radite razlikuje se tempom života, navikama i svakodnevicom. Koliko vas ljudi s kojima radite inspiriraju i što vas svaki dan kod njih motivira?

Gina: Nakon svih godina rada mogu reći da me još uvijek motiviraju moji nadređeni od kojih dobivam jasne smjernice, imamo izvrsnu komunikaciju, podršku, povjerenje i povratnu informaciju. Da, zaista, motiviraju me i  moje kolege i naši klijenti. Ono što me najviše motivira kod kolega je njihov entuzijazam i zalaganje. Prekrasan je osjećaj kada vidite članove tima kako pomažu jedni drugima i kada su sretni jer su riješili neki izazov, a onda je još ljepša stvar kad vidite da su i drugi sretni zbog njih. Postići da cijeli tim ide u istom smjeru i da se međusobno uvažavaju, to je moj cilj i moja motivacija

Ines Bašić

Venera: Osobno me motiviraju pozitivni ljudi koji se trude od svakog dana učiniti ono najbolje što mogu, pronađu snage za osmijeh i empatiju kada osobno prolaze brodolome, ne odustaju na prvoj prepreci već preskoče dvije, tri znajući da ih poslije čeka ravno-vijugava staza. Ljudi kojima sam okružena me motiviraju da i ja budem bolja te svakim danim zajedno učimo i rastemo.

Gina Mitrović
  • Kako ste tijekom karijere naučile iskoristiti svaku priliku koja vam se otvori? Jeste li tijekom godina razvile taj ‘feeling’ za onu pravu priliku za uspjeh?

Ines: Možda bih te prilike radije nazvala izazovima. Nema onoga što se uz volju, želju i trud ne može savladati. Jednostavno rečeno za mene ne postoji fraza „ne mogu“. Dakako, postoji i osjećaj za uspjeh koji, kako mi se čini dolazi u trenucima kada profesionalac potpuno savlada postojeću razinu operativnog znanja i zahtjeve poslovanja. Izazov je tada sadržan u osjećaju želje za napredovanjem, koji je zdrava komponenta svakog poslovnog okruženja. 

“Jednostavno rečeno za mene ne postoji fraza „ne mogu“

Venera: U dugogodišnjoj karijeri na različitim pozicijama u bankarstvu, prošla sam sva radna mjesta od šaltera do direktora poslovnice, tako da, može se reći da sam iskoristila svaku priliku koja mi se pružila pritom dajući svoj maksimum. Prilike nekako i same dolaze kao nagrada za rad i trud. Može se reći da sam razvila „feeling“. Prije svega u svemu vidim novi izazov i novu stepenicu u osobnom i profesionalnom rastu.

Manuela Rajić

Karijera u financijskim vodama

  • Zašto je financijska industrija zanimljiva za osobni i profesionalni razvoj. Je li rad u banci različit nego li prije? Što se promijenilo i kako privući nove kadrove?

Gina: Radim već dugo u Banci i zaista mogu reći da se bankarski posao uvelike promijenio u odnosu na ono što je bilo prije. Od jednog tromog, konzervativnog sustava došli smo u vrijeme kada se promjene događaju na dnevnoj razini i kada je naša spremnost na prihvaćanje tih promjena krucijalna. Mladi imaju druge prioritete, ne vežu se za jedno mjesto kao što je to prije bilo,  stoga od njih moramo učiti i prilagođavati se. Kako bi zadržali i privukli novi kadar i mi se moramo prilagoditi i utvrditi što je to što će našu Banku učiniti privlačnom i poželjnom za raditi u njoj. Vjerujem da se u našoj organizaciji razmišlja na taj način a i svjedoci smo promjenama koje se uvode kako bi i postigli taj željeni rezultat.

Venera Matoš Pejić

Manuela: Svaki posao ima svoje prednosti i mane, a ja sam uvijek sklonija promovirati pozitivne stvari. Smatram da se svi kao društvo trebamo više fokusirati na pozitivne detalje. Moj posao je povezan s ljudima i zahtijeva angažman  u svakodnevnim nastojanjima da ljudima pomognemo u njihovim zahtjevima i u isto vrijeme ostvarimo svoje poslovne ciljeve. Upravo je taj angažman koji od nas očekuju naši klijenti kao i vlasnici meni najveća motivacija.

“Da me pitate da vratim vrijeme bih li opet odabrala isti put odgovor je – rado”

  • Postoji ta iluzija kako bi nam ‘negdje drugdje’ uvijek bilo bolje. No, što vas upravo zadržava na vašem radnom mjestu u RBA banci? Kako biste i nekog drugog zaintrigirale za svoj posao?

Ines: Jednostavno bih svakomu tko želi raditi i profesionalno se usavršavati ponudila svoju priču, a to nije „negdje drugdje“ nego upravo na radnom mjestu u RBA. Svjesna sam, također, kako uvijek postoje priče ili iluzije o boljim uvjetima, poslovima, prilikama i izazovima na nekom drugom radnom mjestu, ili u drugom poslovnom okruženju. Čvrstog sam stava da nas posao određuje kao ljude i karaktere. Ukoliko smo profesionalci, bit ćemo zadovoljni sobom, a onda će to zadovoljstvo dijeliti i kolege i klijenti. Učenje, iskustvo, predanost ciljevima, poštovanje među kolegama i ljudsko sazrijevanje u poslovnom ambijentu u kojem se teži uspjehu – riječi su kojima bih opisala ono što predstavlja moje i svačije radno mjesto. Ukratko da me pitate da vratim vrijeme bih li opet odabrala isti put odgovor je – rado.

Hvala salonu namještaja Intera na ustupljenom prostoru za snimanje.

Foto: Tatjana Bukvić

0