Analitičarke Elizabeta, Ana i Silvija o krizi: Prostora za crne scenarije ipak nema
Analitičarke Elizabeta, Ana i Silvija o krizi: Prostora za crne scenarije ipak nema

Analitičarke Elizabeta, Ana i Silvija o krizi: Prostora za crne scenarije ipak nema

Živimo u nestabilnom vremenu, istom onom koje nas je suočilo s pandemijom, raznim neočekivanim gospodarskim i političkim kretanjima, početkom rata u Ukrajini, ali i inflacijom te mogućom predstojećom krizom. Pred društvo se tako svakodnevno stavljaju izazovi na koje je bi bilo gotovo nemoguće odgovoriti bez pravog sustava koji nas svakodnevno s njima upoznaje. Globalna financijska kretanja i utjecaji vanjskih čimbenika na mikro i makroekonomiju mogu se predvidjeti, a iza toga stoji jako puno rada, opširnog istraživanja i analiza. Elizabeta Sabolek Resanović radi kao ekonomska analitičarka, a Ana Turudić i Silvija Kranjec kao financijske analitičarke u RBA. Njihova kvartalna izvješća o kretanjima na hrvatskom gospodarskom nebu jedna su od najvažnijih u zemlji, stoga ne čudi koliko je njihov posao zahtjevan i važan.

Kako izgleda njihov radni dan, kako balansiraju između posla i obitelji, što misle o female leadershipu i jesu li se susretale s predrasudama zbog vodećih pozicija na kojima su se u karijeri nalazile, pročitajte u zanimljivom intervjuu.

Možete li nam reći nešto o vašem poslovnom putu u tvrtki RBA. Kako je krenuo vaš karijerni put, na kojim pozicijama i koliko ste dugo ovdje zaposleni?

Elizabeta: Ja sam u RBA više od petnaest godina. Sve je počelo u Riznici, točnije u odjelu Tržišta kapitala. Bile su to one zlatne godine na globalnom i domaćem tržištu kapitala, doba tzv. IPO-a, inicijalnih javnih ponuda, izlaska kompanija na tržišta kapitala i općenitog procvata na burzama. Prekovremeni sati tada su bili uobičajeni, vremena kad još nemaš obitelj napretek, a znanje i iskustvo stečeni u tom žrvnju neprocjenjivi. Uslijedila je globalna financijska kriza, a ja sam u to neko vrijeme promijenila odjel unutar iste Banke. Prešla sam u Odjel ekonomskih i financijskih istraživanja gdje sam eto, i danas.

Ana: Od početka karijere radim na poziciji financijskog analitičara u bankarskom sektoru, a relativno brzo došla sam u RBA. Smatrala sam da mi velika internacionalna kompanija može pružiti puno prilika za učenje i razvoj, pogotovo kroz blisku suradnju s kolegama iz matice. Tu sam i ostala dugi niz godina i brojim već dvoznamenkasti staž u RBA.

Silvija: U RBA sam se zaposlila 2019. godine nakon gotovo četiri godine provedene na različitim pozicijama unutar domaće financijske industrije. Svoj karijerni put započela sam još za vrijeme studiranja kada sam osvojila prestižnu stipendiju, u sklopu programa stipendiranja Zaklade Zoran Đinđić, za šestomjesečnu praksu u Commerzbank AG u Frankfurtu. Za mene je to bila jedinstvena prilika da zavirim u svijet bankarstva i financija. Iako je to razdoblje bilo izazovno kako u privatnom tako i u poslovnom smislu, uspjela sam uz pomoć ostalih stipendista i kolega prevladati sve početne poteškoće i steći vrijedno samopouzdanje. S obzirom na to da mi se jako svidio posao koji sam tamo radila na stručnoj praksi, odlučila sam po povratku u Hrvatsku nastaviti u tom smjeru. Zaposlila sam se kao analitičar za financijske institucije u jednoj domaćoj banci, ali me je želja za novim znanjima u području globalnih financijskih tržišta te dinamičnijim poslovnim okruženjem, ipak odvela u drugom smjeru i trenutno radim na poziciji financijskog analitičara u RBA. Tu je više do izražaja došao moj snažan interes za proučavanje utjecaja globalnih makroekonomskih varijabli, monetarne i fiskalne politike na burzovna kretanja, a koji sam razvila još tijekom studiranja.

Radite zajedno u timu, u research odjelu, što obuhvaća jako puno analiza, kretanja na burzi, kulturoloških kretanja. Kako biste na jednostavan način opisali što točno radite?

Elizabeta: Raznolikost i širina poslova koje obavljam jedan su od osnovnih razloga zašto sam se tako dugo zadržala upravo ovdje. Kao ekonomski analitičar u RBA zadužena sam za praćenje i analizu makroekonomskih pokazatelja i kretanja u Hrvatskoj. Isto tako pratimo i analiziramo kretanja na deviznim i obvezničkim tržištima, ali naravno i monetarnu i fiskalnu politiku. I sve to u lokalnom, ali i regionalnom i globalnom kontekstu. Jer pojedine ekonomije nisu izolirani otoci, događanja na međunarodnim tržištima itekako utječu na lokalna kretnja. Zato je u mom poslu važno biti kako se kaže „up to date“ sa svim važnim ekonomskim, financijskim kao i (geo)političkim globalnim događanjima kako bi jasno razumio kretanja u Hrvatskoj, posljedične utjecaje i učinke prelijevanja na lokalno gospodarstvo. I naravno projekcije budućih ekonomskih kretanja. Da malo to približim. Naravno da je važno koliki je BDP u Hrvatskoj, a kolika stopa inflacije, ali, jednako je važno kako se kreće gospodarstvo EU, kolika je tamo inflacija, jer su primjerice, poslovni ciklusi EU i Hrvatske snažno usklađeni. Isto tako, važni su potezi vodećih središnjih banaka, Europske središnje banke i američkog Feda budući da nam to daje jasno sliku kretanja kamatnih stopa i prinosa na financijskim tržištima, što se pak prelijeva na lokalno financijsko tržište. Ima toga još hrpu, da vas ne gnjavim dalje.

Ana: Ja radim u timu financijskih analiza što uključuje praćenje kretanja na dioničkim tržištima u Hrvatskoj i svijetu i procjene vrijednosti kompanija. Korisnici naših usluga su uglavnom investicijski i mirovinski fondovi, ali i investitori na Zagrebačkoj burzi općenito, s obzirom na to da im naše analize pomažu u investicijskim odlukama u smislu Kupi/Drži/Prodaj.

Silvija: Kao što bih ja rekla u svom stilu, mi smo „hodajuća enciklopedija“. Naime, da biste bili dobar financijski analitičar morate jako puno čitati i to svakodnevno. Pritom ne mislim samo na vijesti u pogledu makroekonomskih objava te kretanja na domaćem i globalnim financijskim tržištima, već i na objave vezane za geopolitiku, međunarodne politike za prilagodbu klimatskim promjenama, nove trendove u području digitalizacije i cirkularne ekonomije pa sve do aktualne energetske situacije u Europi. Na temelju svih tih informacija mi donosimo zaključke o utjecaju određenih čimbenika na domaću gospodarsku aktivnost, pojedine industrijske sektore koje pobliže pratimo te kompanije u našem fokusu. Dakle, financijskim rječnikom mi primjenjujemo „top-down“ pristup u našim analizama. I da, obzirom na sva recentna događanja (pandemija bolesti COVID-19, izbijanje rata između Rusije i Ukrajine, snažni poremećaji u globalnim lancima opskrbe te visoki inflatorni pritisci s obje strane Atlantika), iznimno je dinamično te se naše analize i prognoze u zadnje vrijeme učestalo revidiraju.

Svijet financija je često “muški svijet”, no RBA redovito pokazuje kako je kod vas dosta jak “female leadership”. Na koji način RBA to potiče?

Elizabeta: U RBA je to prilično jednostavno i jasno postavljeno. Na samom čelu banke je žena, koja nije jedina članica Uprave, a i veliki broj ostalih rukovodećih pozicija ravnopravno su podijeljene. I to je jasna i nedvosmislena poruka. Više ne treba.

Ana: U RBA je kao i inače u bankarstvu visok udio žena, no kod nas je to posebno naglašeno činjenicom da je naša predsjednica uprave žena, da među članovima uprave imamo žena te da je među izvršnim direktorima i općenito na menadžerskim pozicijama jako velik broj žena. To zasigurno daje primjer i motivaciju da se svojim radom i sposobnostima može daleko dogurati.

Silvija: RBA to svakako potiče svojim korporativnim okruženjem. Naime, kroz mnogobrojne interne politike te korporativnu kulturu podržava se dobar balans između privatnog i poslovnog života. Stoga bih ovdje istaknula primjenu novih ugovora o radu, a kojima se potiče hibridni način rada. Rad od kuće brzo je postao naša stvarnost, a isti pruža nekoliko prednosti kao što su veća fleksibilnost, lakše usklađivanje privatnog i poslovnog života te manje utrošenog vremena za putovanje na posao. Istovremeno i sama struktura Uprave naše banke (dvije članice, odnosno 50%) pozitivan je primjer svima nama u banci da se trud, rad, upornost i ulaganje u znanje isplate te cijene puno više od klasičnih predrasuda što se tiče podjela poslova na „muške“ i „ženske“.

Susrećete li se s predrasudama u poslu samo zato što ste žene?

Elizabeta: Ne. Činjenica da je na vodećoj poziciji (CEO) žena definitivno je postavilo uvjete i okvir koji ne podržava predrasude i ohrabruje jednakost. Gledamo li malo šire, pa naravno da se ponekad susrećem s takvim predrasudama. Međutim, godine, iskustvo i rad na sebi pomažu mi biti iznad toga u konkretnim situacijama.

Ana: Moram priznati da u svojoj karijeri nisam naišla na negativne komentare niti sam ikad osjetila da je činjenica da sam žena neki nedostatak.

Silvija: Tijekom cijelog mog dosadašnjeg karijernog puta nisam se susrela s nikakvim predrasudama u poslu samo zato što sam žena. Naprotiv, uvijek sam se susretala s razumijevanjem i poštovanjem od strane mojih muških kolega i nikada se nisam osjećala manje vrijednom samo zato što sam žena. Stoga bih rekla da je u našoj financijskoj industriji puno kvalitetnih kolega, koji su spremni pomoći kada je potrebno, saslušati i udijeliti savjete u izazovnim odnosno stresnim situacijama. Čak bi za sebe rekla da sam više temperamentnija od svojih muških kolega i ponekad su oni meni više bili primjer kako treba reagirati u nekim poslovnim situacijama.

Radite u važnom odijelu za hrvatsko gospodarstvo i vaša kvartalna predviđanja tržišnih kretanja su iznimno važna za hrvatsko gospodarstvo. Čini li to vaš posao stresnim? 

Elizabeta: Ja mislim da ne postoji posao koji nema stresnih epizoda. Vrijeme i okruženje u kojem živimo je zapravo takvo, a važno je kako se mi s tim stresom nosimo i koliko ga uspješno i pravilno kanaliziramo. Ekonomska i geopolitička neizvjesnost koje su trenutno naša svakodnevica, zasigurno sve to pojačavaju. U mojem poslu otegotna je okolnost što sam, kako bih rekla, na izvoru svega i možda su mi, u usporedbi s nekim drugim zanimanjima i zvanjima, malo jasnija gospodarska kretanja i ekonomska događanja, kriza koju živimo. I da, to pridonosi stresu koji je zasigurno manji u fazama ekonomskog uzleta.

Ana: Naša očekivanja klijenti koriste u svojim poslovnim odlukama, što svakako stvara jedan osjećaj odgovornosti, ali i stresa, posebno u nekim turbulentnijim razdobljima. Ipak, mislim da je to još uvijek zdrava razina stresa koja nas gura dalje.

Silvija: Ponekad da i to posebice prilikom razvoja neočekivanih situacija kao što su izbijanje pandemije COVID-19 virusa ili recentni rat u Ukrajini. To su značajne strukturne promjene, a koje dubinski utječu na sva kretanja na financijskim tržištima. Stoga je u vrlo kratkom vremenu potrebno procijeniti sve aspekte utjecaja takvih negativnih čimbenika na makroekonomska kretanja, monetarne i fiskalne politike na globalnoj razini, utjecaje na pojedine industrije i kompanije unutar istih. U financijskim rječnikom definiranom vremenu „Goldilocks economy“ naš posao je dinamičan, ali je razina stresa puno manja. Međutim, svako razdoblje treba promatrati i kao priliku da naučimo nešto novo bilo to novo znanje ili vještina. Tako sam ja u ovom, za nas sve izazovnom razdoblju, naučila puno više o globalnom tržištu poljoprivrednih proizvoda i hrane, ali i funkcioniranju energetskih tržišta.

U Hrvatskoj se danas suočavamo s iznimnim porastom cijena na svim područjima, ali i s inflacijom, a dolazi nam i Euro. Prema vama hoće li vrijeme pred nama donijeti stabilizaciju ili smo tek na početku nestabilnih vremena i recesije? 

Elizabeta: Pridruženje Hrvatske euro području zasigurno donosi više benefita od potencijalnih negativnih učinaka tako da to s veseljem očekujemo. Kada govorimo o ekonomskim kretanjima, turistička sezona ove je godine bila izvrsna što će se pozitivno odraziti i na kretanje cjelokupnog gospodarstva. Međutim, razloga za pretjerani optimizam nema, živimo u nestabilnom makroekonomskom okruženju, pogodila nas je prvo pandemija pa sad i rat u Ukrajini. Pred nama je izazovno razdoblje, ali prostora za crne scenarije ipak nema.

Ana: Zasigurno nitko prije godinu dana nije očekivao geopolitičko okruženje kakvo imamo danas, tako da je teško govoriti o nekim konkretnijim prognozama. Ono što je izgledno jest nastavak nestabilnosti i određenog usporavanja gospodarstva, što se neminovno odražava na živote građana, posebno u smislu smanjene kupovne moći. Ipak, oprezno smo optimistični u pogledu razvoja situacije u 2023.

Silvija: Svaka kriza ujedno je i prilika. Te se izreke rado sjećam još iz svojih studentskih dana i kolegija iz kontrolinga. Svi se moramo prilagoditi novonastaloj situaciji i životu u nestabilnom makroekonomskom okruženju. Nažalost, dogodio se rat između Rusije i Ukrajine za koji smo svi priželjkivali da se neće razviti u dugotrajni sukob. On je bitno promijenio situaciju na globalnoj geopolitičkoj sceni, ali se i negativno odrazio na mnogobrojne makroekonomske indikatore. Trenutno je nezgodno izlaziti s projekcijama u svezi ishoda tog sukoba, a o kojem zaista dosta toga ovisi. Ono što možemo reći je da će jesen i zima biti izazovne, ali ne treba izazivati paniku pretjeranim crnim prognozama. Ipak su vlade diljem svijeta donijele brojne mjere u pogledu rješavanja akutnih problema, a koji nagrizaju gospodarsku aktivnost i posebno se negativno odražavaju na najugroženije skupine građanstva (npr. snažan rast cijena hrane i energenata).

Koji su to izazovi, a koja uzbuđenja koja vam vaš posao svakodnevno donosi?

Elizabeta: Nekad je to žongliranje oko hrpe zadataka koji su došli u istom trenutku, a uzbuđenje je svaki novi zadatak, nešto što do sada nisam radila, nešto novo. A ima toga dosta, tako da uzbuđenja ne manjka.

Ana: Najveći izazov su često kratki rokovi u kojima moramo obaviti neki posao, a naravno htjeli bismo da isporučeno bude što kvalitetnije. No, vjerojatno je to tako u svakom poslu. Što se tiče uzbuđenja, tu bih svakako istaknula dane kada iščekujemo objavu financijskih izvješća kompanija i uspoređujemo ih s našim prognozama.

Silvija: Dobro pogoditi u procjenama uvijek je izazovno. Stoga je uzbuđenje svaki puta prilikom objava stvarnih podataka, kada uspoređujemo ostvarene brojke s našim projekcijama. Usudila bih se reći da je trenutno i cjelokupno makroekonomsko okruženje dosta uzbudljivo, pogotovo zadnje dvije godine. Svijet kakav smo do tada poznavali, tj. do kraja 2019, bitno se promijenio ne samo u pogledu kretanja na financijskim tržištima već i novih trendova u pogledu načina života i rada (hibridni način rada).

Imati karijeru i pritom obiteljski život često je izazovno u današnjim vremenima, kako vama to uspijeva? Koji je najbolji recept za balans između privatnog i poslovnog?

Elizabeta: Jedini način da se to izbalansira je da prije svega vodiš brigu o svojem zdravlju i energiji. Sport, prehrana i dakako mentalna higijena koja je često zapostavljena. Vjerujem da je važno postaviti prioritete i ne gubiti taj fokus. Posao ima rokove, u redu je ponekad produžiti, ali realno ne gledam s odobrenjem na duže ostajanje na poslu dok mi netko drugi provodi vrijeme s djecom. Realna ili ponekad umanjena očekivanja i fleksibilnost su nužni minimum, a činjenica da imam i obitelj čini me još produktivnijom i efikasnijom jer vrijeme je dragocjen resurs.

Ana: U usklađivanju privatnog i poslovnog života od velike mi je koristi fleksibilnost radnog vremena, kao i mogućnost rada od kuće, što je posebno važno u fazi kada su djeca mala. Međutim, tu je jako važno povući granicu i jasno odvojiti vrijeme za obitelj i samoga sebe od vremena rezerviranog za posao jer mislim da sam onda znatno efikasnija i puno bolje funkcioniram na oba polja.

Silvija: Dobra organizacija je ključan čimbenik, ali je bitna i potpora obitelji, prijatelja i kolega. U svakom slučaju važno je odvojiti i vrijeme za sebe, svoje potrebe i ispunjenje želja. Osobno mi je dosta bitno kvalitetno provoditi vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima. Stoga volim otići s društvom na planinarenje, vikend izlete po Hrvatskoj, putovati po Europi ili skoknuti do neke daleke destinacije u Aziji. Meni aktivan odmor puni baterije za povratak u radnu svakodnevicu. Pritom sam ja više fleksibilnija od mojih kolegica s obzirom na to da nemam djece.

Koliko je važna potpora obitelji, ali i kolega? Jeste li jedna drugoj podrška, pogotovo u stresnim poslovnim vremenima? 

Elizabeta: Naravno. Dobri međusobni odnosi, razgovori i zdrava doza ženske solidarnosti pomaže održati nivo stresa na održivoj razini. Svatko drugačije podnosi određene stresove. Razumijevanje za tuđe perspektive, potrebe i razgovor o tome neopisiva su podrška. Dio mog tima su kolegice s kojima radim od samog početka kada sam došla u Research. Odavno su ti odnosi postali više od poslovnih. Podrška i razumijevanje, poslovno, kao i po privatnim temama i izazovima dio su moje svakodnevice. Ustvari, iskreno, da nije tako, odavno bih to potražila neke nove izazove.

Ana: Mi smo u istraživanjima stvarno dobra ekipa i bliski smo i privatno, tako da se razumijemo u svakom pogledu i jedna drugoj nastojimo izaći u susret kad god je to potrebno.

Silvija: Potpora obitelji, prijatelja i kolega je jako važna, a posebice se to ističe u stresnim situacijama. Mi se jako dobro slažemo u timu i jedna smo drugoj velika potpora. Uskačemo kada je potrebno, tu smo jedna za drugu kada je nekome potreban savjet ili podrška. I to je jako bitno. Da se međusobno poštujemo i razumijemo. Čini svaku situaciju značajno lakšom, ma koliko se ona teškom činila na početku. Na kraju, bitno je da se na poslu osjećamo ugodno s ljudima s kojima radimo. Meni je tako ovdje u RBA i zato znam da nisam pogriješila u odabiru svog radnog mjesta.

Učitati još
Zatvori