Kroz objektiv Matije Malenice putujemo na Svalbard, najsjevernije naseljeno područje na svijetu

Na samom vrhu svijeta, između Arktičkog oceana, Grenlanda i Norveške, nalazi se Svalbard – najsjevernije naseljeno područje na svijetu. Ovaj arhipelag od svega 2.500 stanovnika poznat je po ekstremnim uvjetima, polarnom danu i noćima, polarnim medvjedima kojih ima više nego ljudi, ali i Svjetskom spremištu sjemenki. Mjesto je to gdje priroda diktira ritam. Znakovi upozorenja na medvjede su na svakom koraku, a od doma ne smijete izaći bez puške!

Iako ga mnogi zamišljaju kao beskonačnu bijelu pustoš, klimatske promjene su učinile svoje i snijega je sve manje, a pejzaž sve zeleniji. Upravo to nam je ispričao hrvatski fotograf Matia Malenica. On nam je kroz svoj objektiv pokušao prenijeti divljinu, surovost, ali i neobičnu ljepotu Svalbarda – mjesta koje se ne zaboravlja. Matia ima posebnu čar kada je riječ o sjevernim destinacijama za koje mnogi misle da su nedostižne. S nama već podijelio putopise s Farskih otoka, Islanda i Laplanda, Azora te Japana.

Sada nam donosi djelić atmosfere sa Svalbarda. U sklopu naše rubrike Kroz objektiv, u nastavku donosimo njegovo iskustvo života na rubu svijeta.

• Kako je izgledao tvoj prvi susret sa Svalbardom – što te najviše iznenadilo kad si stigao na najsjevernije naseljeno mjesto na svijetu?

Moj susret sa Svalbardom je bio totalno drugačiji nego što sam mislio. Očekivao sam puno leda i snijega, ali dočekalo me zelenilo i jako malo snijega. Zapravo puno manje nego što sam zamišljao. Posebno me iznenadilo sunce – uvijek nisko, izgleda kao da će za dva sata zaći, ali nikako ne zađe. Kad dođe do kraja, opet se počne penjati gore.

• S obzirom na to da su klimatske promjene na tom području jako vidljive, jesi li ih i osobno doživio i kako se to odrazilo na tvoje fotografije?

To područje je trenutno jedno od onih gdje se globalno zatopljenje najviše osjeti, što me neugodno iznenadilo. Čak smo taman kad smo došli dobili izvješće znanstvenika da se na Svalbardu otopilo triput više snijega ove godine nego na cijelom Grenlandu. A svi znamo koliki je Grenland, a koliki Svalbard. Očekivao sam bijelo prostranstvo, led i ekstremne uvjete, ali dočekalo me zelenilo i lijepi pejzaži. U nekim trenucima me čak podsjetilo na Farske otoke.

• Zanimljivo je da na Svalbardu polarni medvjedi predstavljaju opasnost. Jesi li imao iskustva s njima dok si bio tamo?

Da, na Svalbardu ima polarnih medvjeda, kao što ih ima i na Antarktici. Hvala Bogu nisam imao bliski susret s medvjedom, jer svaki takav susret može biti koban i smrtonosan. Polarni medvjedi napadaju sve što se kreće jer su stalno gladni i uvijek traže hranu. Oni su najopasniji, najagresivniji medvjedi na svijetu.

• Imao si priliku vidjeti spremište sjemenki po čemu je Svalbard jedinstven, kako je to bilo?

Naravno, nakon hikinga i roštilja, otišli smo do spremišta sjemenki. Tamo se nalaze sjemenke s cijelog svijeta, pohranjene na sigurno mjesto, otporno i na poplave i na nuklearne prijetnje. Unutar se ne može ući jer se otvara samo dva puta godišnje, a sjemenke se čuvaju na minus 17 stupnjeva.

• Koje motive si smatrao najvažnijima dokumentirati – pejzaže, životinje, tragove industrije?

Najvažnije što sam dokumentirao bilo je praktički sve – od mrtvih životinja do industrijskih objekata. Na Svalbardu se nalazi sedam rudnika, a zadnji je prestao raditi neposredno prije našeg dolaska, pa se sada fokusiraju na turizam. Pejzaži su prekrasni i neobični, a životinje koje se mogu vidjeti, poput sobova i arktičkih lisica, slobodno šeću gradom, što ih čini posebnima.

• Koliko je priprema bila važna – od opreme do planiranja kadrova – a koliko si ovisio o spontanosti i trenucima koje nisi mogao predvidjeti?

Na Svalbardu je, kao i na Islandu ili Farskim otocima, najvažnije slojevito se obući i imati vjetroodbojnu odjeću. Od opreme sam nosio dva fotoaparata i dva objektiva (od 24 mm do 400 mm). Ovo mi je bilo najspontanije putovanje na Svalbard. Izleti su nam više puta otkazani – čak i 15 minuta prije polaska, pa sam u zadnji tren morao brzo mijenjati planove. Na sreću, uspio sam reorganizirati izlete i posjete, uključujući safari sa životinjama i napušteni ruski grad Pyramiden.

Tamo obavezno moraš uzeti izlete jer bez vodiča i puške ne možeš izaći iz grada. Vidjeli smo ledenjake, brodom istraživali divlje životinje, a potom išli na hiking i posjet spremištu sjemenki. Treći dan, neposredno prije leta, spontano smo se vozili kvadovima po Svalbardu. S obzirom na veličinu grada, sve smo uspjeli iskoristiti i organizirati na vrijeme. S obzirom na to da smo bili tri dana, to je dovoljno da istražite Longyearbyen, osim ako ne idete na brodske ekskurzije koje traju i po 10 dana i znaju koštati i do 10.000 eura.

• Ako bi izdvojio jednu fotografiju koja ti je na Svalbardu najposebnija, koja bi to bila i zašto?

To mi je najteže odgovoriti jer su sve fotografije unikatne i svaka ima svoju priču – od mrtvog soba kojeg smo sreli na putu, pa do planina i ledenjaka koji su se rastopili. Fotografirao sam prekrasne životinje i pejzaže, stvarno je teško odabrati. No definitivno mogu reći da mi je najdublja fotografija ona s vodičem koji nosi pušku dok gleda tijelo preminulog soba. U toj slici je najjača priča – pokazuje odnos čovjeka i prirode, život i smrt, ali i oprez koji je tamo nužan.

• Što te najviše privlači kod sjevernih destinacija – divljina, osjećaj netaknutosti ili surovost života tamo?

Najviše me privlači divljina i osjećaj strahopoštovanja prema polarnim medvjedima. Na svakom kraju grada su znakovi upozorenja, a po zakonu moraš nositi barem sigurni pištolj za zaštitu. Većina ipak nosi pušku, jer s pištoljem ne možeš ubiti medvjeda. Sviđa mi se što je područje netaknuto i što su mnoge lokacije, iako smo bili tamo, i dalje nedostižne i divlje.

• Kakvu priču želiš prenijeti kroz svoje fotografije Svalbarda čitatelju koji tamo možda neće otići?

Dragi čitatelju, obraćam ti se dok čitaš ovaj članak i želim ti reći da je Svalbard mjesto gdje uvijek moraš biti na oprezu. Tamo prvi put u životu osjećaš stvarnu nesigurnost za svoj život – vidiš znakove upozorenja, ljude s puškama, i odmah shvatiš koliko divlja priroda ovdje može biti moćna i opasna.

Ali Svalbard ima nevjerojatnu ljepotu. Možda nekima ne zvuči zanimljivo, ali kada znaš da si na najsjevernijoj točki na kojoj možeš doći na svijetu, osjetiš uzbuđenje koje je teško opisati. Upravo to uzbuđenje sam pokušao prenijeti kroz svoje fotografije – i meni je to bio doživljaj koji se ne zaboravlja.

• I za kraj, koja je sljedeća destinacija?

Volio bih da sljedeća destinacija bude Patagonija s Antarktikom, no nažalost to je jako skupo putovanje za koje treba puno iskustva i duboki džep. Pa sam siguran da će iduće putovanje biti ili Dolomiti – kažu da su jeftinija verzija Patagonije što se tiče stijena i planina – a volio bih ići i na Grenland ili u Kirgistan. Za sada, to je plan.

Foto: Matia Malenica