Nensi drži rekord na Grobniku i pritom ruši stereotipe o ženama, automobilima i brzoj vožnji

Često se susrećemo sa stereotipom kako su muškarci bolji za volanom i da su upravo oni spol koji je opčinjen automobilima. Mi smo pronašli ženu koja ruši sva nepisana pravila po pitanju toga. Nensi Perić Terčić, poznatija pod Instagram imenom @the_lady_in_the_car, drži rekord za najbrži krug u kategoriji vozačica na Grobniku. Kao i u svakom sportu, za ovakve rezultate treba ozbiljno vježbati, ali njoj to ne pada teško jer je iskrena zaljubljenica u automobile i brzinu.

Kako bi ljudima dala priliku da u kontroliranim uvjetima iskuse ovu vrstu adrenalina, Nensi na Grobniku organizira događaje koji pružaju jedinstveno iskustvo. Zbog toga smo je odlučili malo bolje upoznati i saznati sve detalje o tome kakva je vozačica i van staze, u kojoj mjeri žene dolaze na Grobnik, od kuda uopće dolazi ta njena zaluđenost automobilima te kakve projekte sprema u budućnosti. Tko je Missy i koliko joj znači što ona i muž dijele jednaku strast saznajte u našem intervjuu s Nensi.

• Diplomirana ste menadžerica u sportu te se bavite organizacijom automobilskih događaja. O kojim događajima se radi?

Bavim se organizacijom evenata na automotodromu Grobnik gdje s mojim suprugom organiziram “track day “. To je zapravo event na kojem možete voziti vlastiti automobil na stazi, a uz to imamo i tzv. “driving experience & taxi lap“  gdje isprobavate neki od automobila iz naše flote. Često radimo personalizirane evente prema željama klijenata, razne teambuildinge, školu vožnje, kao i pripreme vozača za neke ozbiljnije utrke. Općenito taj osjećaj kada svi ti zaljubljenici u brzinu i kotače osijete na stazi ne bih mijenjala za ništa na svijetu! Najteže mi je reći im da je vožnja završila.

• Što biste rekli, dolaze li na Grobnik više žene željne adrenalina ili muškarci? Dolaze li možda oni koji žele probiti granicu straha od brze vožnje?

 Naravno da imamo više muškaraca, to nije nikakva tajna. Najiskrenije, intenzivno radimo na tome da se to i promijeni, odnosno da i ženama približimo autosport i da dokažemo kako i žene mogu biti vrlo dobri vozači. Da napokon srušimo stereotipe kako je žena lošiji vozač od muškaraca. Mogu i otvoreno reći da će u skorijoj budućnosti zaživjeti moj dugogodišnji projekt – klub vozačica, ljubiteljica automobila i brze vožnje. Često nam dolaze ljudi koji žele pobijediti strah od brze vožnje, ali i oni koji „samo“ žele iskusiti adrenalin na stazi. Za njih je onda savršena opcija naš taxi lap! Uoči vožnje na stazi puno je bitnija psihička priprema od one fizičke. I ja svaki put kad dođem na stazu osjećam dozu straha i poštovanja koji nestaju čim upalim automobil. Bistra glava je ključ, a meni je vožnja najbolja antistres terapija!

• Trenutno držite rekord za najbrži krug u kategoriji vozačica na Grobniku. O kojem vremenu i brzini pričamo? Jesu li postojale određene pripreme za taj pothvat i kako to otprilike izgleda?

Trenutačno najbrže vrijeme mog kruga je 1:37 u Porsche GT3RS-u , konkretno najveća brzina u tom krugu bila je 253 km/h. Vjerujem kako ću ubrzo popraviti svoje najbolje vrijeme jer je taj krug odvožen nakon što sam tek po drugi put u životu sjela u GT3RS na stazi. Svakako je bitnija ona brzina koju postižete u zavojima, a ne na ravnicama – to je u ovom sportu više cijenjeno. Trenirala sam duže vrijeme u slabijem automobilu, u Lotus elise; zbog povećanog obujma posla moram priznati da nemam vremena za redovite treninge što baš i nije pohvalno. Autosport traži puno vremena i financijskih sredstava, odricanja i još mnogo čega. To nije baš samo ljubav prema brzini i četiri kotača, ima tu još puno truda i ulaganja.

• Od kuda uopće tolika zaluđenost automobilima, brzinom i svime što dolazi s tim?

Tata je vozio autoutrke, a mama je veliki ljubitelj brze vožnje tako da vjerojatno mi je u genima zapisana ljubav prema automobilima. Srećom, moja ljubav je prerasla u posao jer da bi nešto radili 100% to morate i obožavati. Moj suprug i ja se doista dajemo maksimalno u ovo, sigurna sam da nije tako da ne bi bili uspješni. A i naravno, tko zna kada bi se vidjeli da ja nisam jednako zaluđena automobilima.

• S obzirom na toliku ljubav prema automobilima, jeste li iz prve položili svoj vozački ispit i je li instruktor iz autoškole bio prva osoba koja vas je naučila voziti?

Naučila sam voziti puno prije same autoškole, svi misle da me tata naučio voziti, ali nije; naučila me voziti mama. Njoj sam mjesecima dosađivala s pitanjem kada mogu probati sjesti za volan. Jedan dan joj je dojadilo i odlučila me naučiti voziti. I eto, sve ostalo je povijest. Da, položila sam iz prve, što s obzirom na to kako mi je instruktor bio strog, nisam baš očekivala. Prvi auto u koji sam sjela je bila mamina Honda koja je stotinjak metara od kuće završila na krovu. Bila je to moja prva prometna nezgoda, a nadam se i zadnja.

• Što biste za sebe rekli – jeste li na cesti smireni ili nervozni, brzi ili spori i sigurni ili nesigurni vozač?

Možete li zamisliti instruktora brze vožnje na stazi kao nesigurnog vozača? Naravno da ne, tako da sam prije svega savjestan i siguran vozač. Naravno, volim brzu vožnju, ali kako sam često na stazi tamo utažim tu želju pa na cesti ne brzam. Mislim da svi moraju shvatiti da je brza vožnja isključivo za automotodrome, a nemarni vozači me kao i sve – izbace iz takta. Većinu vremena sam vrlo smirena na cesti dok me ne izlude s nepoštivanjem prometnih pravila. I zanimljivo, ne volim slušati glasno glazbu dok vozim, to mi smeta i kod drugih vozača.

• Vaš muž također je zaljubljenik u automobile i strast prema njima zapravo vas je i spojila. Što je to što vas još spaja osim automobila? Jeste li mišljenja da se suprotnosti ili sličnosti više privlače?

Između ostalog, jako volimo putovati i putovanja često započinjemo odlaskom na neku od europskih staza, a nakon toga, kako smo veliki gurmani – završimo u nekom dobrom restoran. Kad čitam da se najčešće privlače različitosti, ne znam što bih rekla jer mi smo slični 99%. Kako smo zbog poslovne prirode često na putu i jako malo vremena imamo za posvetiti jedno drugome, super je što to zajedničko vrijeme provodimo na aktivnostima koje volimo i jedan i drugi.

• Predrasude su prisutne svuda oko nas. Jedna od njih je svakako i ona da su muškarci bolji za volanom od žena. Što biste odgovorili takvima i koje vas predrasude još najviše žuljaju?

Mislim da su muškarci bolji vozači od žena iz jednostavnog razloga, oni kada misle na vožnju, misle na vožnju; dok mi žene u isto vrijeme dok vozimo – pričamo na mobitel, jedemo, mislimo što ćemo kuhati, što ćemo kupiti i još sto i jednu sitnicu. Teško da ćemo danas pronaći iti jedan sport koji je „muškiji“. Da, svi smatraju da je rezerviran za muškarce, ali eto ja sam tu da rušim predrasude. Nadam se da su ta vremena u kojima uopće nešto dijelimo na žensko i muško iza nas.

• Osim prema limenim ljubimcima, svoju ljubav dijelite i prema kućnim ljubimcima. Pomeranac Missy uz vas je cijelo vrijeme. Boji li se on brze vožnje ili je neustrašiv kao i vi?

Missy ima nadimak “ strašna “, ali samo do momenta kada se krene brzo voziti. Vožnju obožava, ima svoju sjedalicu; ali ne voli brzine, boji se glasnih zvukova auspuha i motora je i to jedan od razloga zašto sam smiren vozač. Kada je ona sa mnom u automobilu, najbitnije mi je da je njoj vožnja ugodna. Ako dodjete kod nas na event, prvo ćete nju primijetiti. Prava je mala šefica koja svima poželi dobrodošlicu.

• I za kraj, prije koji tjedan je održan WRC Rally Croatia – Ima li Hrvatska svijetlu budućnosti po pitanju sličnih natjecanja i popularizacije brze vožnje s obzirom na to da smo jedna od najsiromašnijih zemalja EU?

Naravno da mislim da Hrvatska može ugostiti velike manifestacije autosporta, a samim time i podignuti svijest vozača da brzu vožnju treba maknuti s ulica i staviti u okvire sporstkih “arena “ kao što su kružne utrke, track dayevi, brdske utrke, rally, slalom i slično.

Foto: Privatna arhiva, Instagram