#allaboutchange: Inspirativna priča radnica iz udruge Kamensko koje se i dalje ne predaju

#allaboutchange je platforma koju smo ponovno oživjeli 2021. godine kako bismo podsjetili, upoznali, istražili i predstavili sve one inspirativne priče, ljude, njihove hobije i poslove koji imaju veliku ulogu u našem društvu i koji potiču na promjene pred kojima se svijet definitivno nalazi. Ova priča je upravo takva, priča nade, neposustajanja, hrabrosti i odlučnosti. Žene Udruge Kamensko tu su da nam pokažu kako sami možemo krenuti naprijed i napraviti veliku promjenu u društvu, snagom volje i pomoći dobrih ljudi.

Udruga Kamensko

Udrugu Kamensko osnovale su nekadašnje radnice propale tvornice Kamensko, kako bi zajednički djelovale i međusobno se podržavale uslijed egzistencijalne i emotivne krize. Organizirale su se zbog toga što su željele tešku situaciju pretvoriti u novi početak. Njihova je misija bila zajednički djelovati kako bi pokrenule hrvatsku tekstilnu industriju kao i svojim rukama zaraditi za život. Njihova misao je bila: „Mi ćemo raditi i stvarati.”

„Istina je da možda ne bismo uspjele same kao i da smo na našem putu doživjele puno padova. Međutim, naučile smo da će, ako ne odustanemo, uvijek naići netko tko će nam pomoći da ponovno ustanemo i zajednički dođemo do cilja. Naši primarni ciljevi su izgradnja vlastite modne linije, prihvaćanje poslova za vanjske naručitelje i stvaranje zajedničkog mjesta na kojem naše šivačice i krojačice koriste svoja znanja i veliko iskustvo kako bi stvarale modne predmete, ali i živjele dostojanstvenim životima.“ – kažu iz Udruge Kamensko. Mi smo razgovarale s osnivačicom udruge Đurđom Grozaj koja nas je ugostila u radioni na zagrebačkoj Knežiji i ispričala njihovu priču.

Rad bez plaće

U 54 godini Đurđa Grozaj je kao i ostale radnice Kamenskog ostala na cesti. „Prije toga radile smo sedam mjeseci bez plaće jer smo htjele spasiti tvornicu, imale smo posla do zadnjeg trenutka, ali naša sudbina je bila odlučena. 426 zaposlenica ostalo je bez posla i u ovrhama jer je sedam mjeseci bez plaće uzelo danak. Mi smo u 21. stoljeću ostale gladne i to ne svojom krivicom.“

Radnice Kamenskog su i prije toga imale male plaće iako su teško radile, a sada je njihova egzistencija ozbiljno dovedena u pitanje. „Tražila sam posao i kucala na sva vrata, izgubila sve u ovrhama i kada sam došla do dna, dobila sam posao koji je bio daleko od moje struke, ali mi je pomogao da se vratim na noge. Tada sam obećala sama sebi da ću ostatak života volontirati i dati sve svoje vrijeme i doprinos kako ni jedna osoba ne bi prošla to što smo prošle mi“.

Moda u koju je utkano srce

Đurđa je krenula u osnivanje udruge o čemu nije znala ništa, a velika pomoć i kako kaže njezin glas, uvijek su bili mediji. „ Govorili su mi da sam stara, nazivali su me babom, ponižavali, ali isti takvi ljudi su me i pokrenuli da dignem glavu. Ja sam znala da ja ništa nisam kriva i da nitko nema pravo niti jednoj ženi, kao niti jednom drugom ljudskom biću tako spuštati glavu. Ja sam ponosna žena i htjela sam da se svaka žena tako osjeća.“

U početku udruge, žene Kamenskog skupljale su se u obližnjem parku, jer kako kaže Đurđa, samo su jedna drugu mogle najbolje razumjeti. No s vremenom je postajalo hladnije i znale su da trebaju prostor. Do njega nije bilo lako doći, odgovorni nisu na njih obraćali pažnju. Mediji su ti koji su pustili njihov glas cijeloj Hrvatskoj i odgovorni su morali reagirati. Dobili su prostor u kojem se danas nalazi radionica i showroom na Knežiji.

„Prostor nije imao grijanje i nije bio uređen, ali nama je bilo važno da nam ne pada kiša po glavi. Krenule smo ga uređivati malo po malo. Nismo imali strojeve ni mašine, pa su nam dobri ljudi iz svih dijelova Hrvatske donirali svoje mašine i mi smo mogle krenuti“.

U međuvremenu im je poplava uništila sve strojeve, pa su u još jednom navratu morale skupljati donacije, ali ni to ih nije zaustavilo. Đurđa je sa slomljenom nogom svaki dan dolazila u prostor u kojem nije bilo grijanja samo kako bi motivirala druge žene da ne odustanu. Malo po malo njihovom upornošću i snagom sve se zakotrljalo.

Kamensko je tu gdje smo mi, a ne tamo gdje ćete ga vi rušiti

Radnice su se željele financirati isključivo svojim radom, naplatiti svoja potraživanja i ispričati medijima svoju priču da ih se ne bi zaboravilo. Prvu su zaposlili ženu koja je bila žrtva obiteljskog nasilja, zatim jednu ženu koja je bila sama i podstanarka i tako su krenuli zapošljavati jednu po jednu.

„U radioni su svi zaposleni na neodređeno, a do sada smo uspješno 11 žena otpremili u mirovinu, dostojanstveno, uzdignute glave. Jako puno žena smo kompletno educirali uz programe javnog rada preko zavoda za zapošljavanje i moram vam reći od kada smo krenuli, niti pet minuta nismo bili bez posla.“

Udruga Kamensko bavi se brojnim projektima, od šivanja kostima za filmove, izložbe i vlastite revije „Jednako lijepa“. Kod njih možete otići na radionice te koristiti klasične krojačke radove, a u sklopu udruge imaju i svoj showroom u kojem možete pronaći predivne ručno rađene haljine, torbe, marame, šalove… Njihov rad, trud, upornost i prije svega hrabrost da naprave promjene definitivno su inspirativna priča koja svakome od nas može biti uzor. Ovih blagdana svojim dragim osobama poklonite nešto što su napravile vrijedne ruke ovih žena, majka, sestri, prijateljica.

Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Foto: Martina Movrić

1