#allaboutchange: Razgovarali smo s psihologom Matejom Sakomanom o osobnim izazovima pred nama

Matej Sakoman psiholog je i poduzetnik mlađe generacije koji za sebe prvenstveno voli reći da mu je na prvom mjestu obitelj. Njegova supruga Maja i on svestrani su poduzetnici u “malo drugačijem obliku poduzetništva”, roditelji dvije djevojčice koje se trude odgajati tako da s njima provode puno kvalitetnog vremena. Ovaj psiholog trenutno je angažiran na tri strane; područje mentalnog zdravlja, područje ljudskih resursa i organizacijske psihologije i treće training&gaming – RPG razvojne avanture koje služe za razvoj menadžera i timova, osobito onih koje vole SF, fantasy i gaming. U razgovoru s njim u sklopu naše platforme #allaboutchange otkrili smo puno zanimljivih i korisnih informacija koje svakome od nas mogu pomoći u osobnom razvoju koji je ključan za sretan i uspješan život.

• Recite nam nešto o sebi i svojoj karijeri, kako ste došli do ovoga gdje ste sada?

Kako su moja obitelj i roditelji kršćanskog svjetonazora u početku nekog mog možemo reći „duhovno – poslovnog otkrivanja“ sam shvatio ili bolje priznao sebi da ne želim više raditi u korporaciji kao zaposlenik. Bio sam uspješan no nisam bio sretan. Nisam se „osjećao doma“ i nisam se mogao do kraja izraziti.

U drugoj fazi sam se zaljubio u ideal čovjeka „koji se potpuno daje za druge ljude“ no vrlo brzo sam vidio sam da mi ni to baš ne ide najbolje, bar ne u nekom karitativnom smislu. Recimo moj otac psihijatar doslovce čitave dane pomaže ljudima u nezamislivim problemima. Posao koji on radi jednostavno ne bih mogao raditi i izgorio bi kao „prskalica“. On je čovjek koji ima „kičmu“ dok sam ja više senzibilniji i vizionarski tip. Imam u sebi i introvertnu stranu, koja zahtijeva tišinu, a neprekidan rad s ljudima me nije činio sretnim koliko umornim.

U trećoj fazi sam počeo promišljati u kontekstu humanizma, kršćanstva i Isusove ljubavi prema ljudima te pozitivne psihologije i tu sam shvatio da najviše mogu učiniti tamo gdje sam najviše sretan. U nekom prostoru gdje se ne trudim već nekako „prirodno rastem“. Za mene je to kroz stvaralaštvo, spoznaju, intelektualni rad, pisanje, prenošenje znanja i istraživanje. Nisam zamišljao da će moj posao izgledati ovako. Više me podsjeća na kolege istraživače i znanstvenike ili umjetnike koji pripremaju svoje izložbe. Oduvijek sam cijenio sve što je lijepo, od prirode oko mene i svemira iznad mene pa do umjetnosti, književnosti i znanosti koju su stvarali ljudi. Uvijek težim tome da moj rad bude takav u kontekstu moje struke.

• U vašoj obitelji možemo reći da vaša struka prevladava?

Dakle po struci sam psiholog, kao i moja sestra dok je moj otac psihijatar. U obitelji imam još tri osobe koje su psiholozi ili psihijatri pa moguće da ima tu neka tajna skrivena u genima. Psihologija je vrlo svestrana struka. Svakih nekoliko godina, a nekad i nekoliko puta godišnje, imam fokus na nekom području psihologije koje pokušavam do kraja savladati, produbiti, spoznati i pretvoriti u nešto praktično. Kada neka tema postane moj primarni fokus ili projekt onda na tome studiozno radim danima, mjesecima, a nekad i godinama dok ne dođem do te točke da sam stvorio nešto kvalitetno što vrijedi prenijeti dalje. U drugoj fazi imam turneje po kompanijama, a onda se povlačim nazad u kreativu i učenje.

• Čime se trenutno bavite?

Trenutno sam angažiran na tri strane. Prvo je područje mentalnog zdravlja u čemu me trenutno posebno zanimaju genetski markeri za životnu sreću, radost, optimizam kao i za mentalne bolesti. Koliko naša genetika utječe na to koliko ćemo imati sretnih misli u danu?
U sklopu mentalnog zdravlja razvijam strategije za organizacije koje žele biti „Organizacije prijatelji mentalnog zdravlja“. Tu imam virtualni „road show“ po kompanijama i uživam prenositi te spoznaje. Treba raditi na razbijanju stigme oko mentalnih poremećaja koji su česta pojava koja ne znači „biti slab“ i pogađa i vrlo uspješne ljude.

Drugo područje vezano je uz ljudske resurse i organizacijsku psihologiju. Kroz karijeru radio sam kao analitičar u ljudskim resursima („people analytics“), interni trener i HR manager. Volim raditi intervjue sa svjetskim stručnjacima kako bi promovirao struku.

Treće područje kojim se bavim vezano je uz moju strast. Zove se training&gaming. RPG razvojne avanture služe za razvoj menadžera i timova, osobito onih koje vole SF, fantasy i gaming. To su više dnevne pustolovine kroz koje timovi uče vještine, psihološke alate i susreću brojne izazove koje trebaju riješiti. Naravno tu je i borba! Igrači moraju pobijediti brojna čudovišta. Čudovišta sumnje i straha, razočaranja i tuge, konfuzije i krađe vremena ili pak razdora.

• Kako balansirate između privatnog i poslovnog života koji je, vjerujemo, iscrpljujući?

Svako jutro kada se ustanem imam jedan svoj „običaj“ ili ritual. Složim na jednu šahovsku ploču kamenčiće za svaku stvar koja mi je bitna u životu kako nikad ne bi zaboravio redoslijed svojih životnih prioriteta. Svaki dan blokiram vrijeme za ženu i djecu. Na operativnoj razini nekako sam posložio život i rutinu. Kada dođu periodu većih obaveza uvijek jasno komuniciram svoje potrebe i zamolim za razumijevanje suprugu. Moram priznati da mi je jedno vrijeme bilo iznimno teško. Bilo je to vrijeme kada sam radio od doma i nisam imao svoj ured. Moj posao zahtjeva fokus, tišinu i 100% koncentraciju, a tada sam se borio valjda s nekoliko stotina prekida dnevno. Tada sam se ustajao prije 5 samo da sve stignem. Jednostavno nisam tip koji može ignorirati činjenicu da su moje drage osobe oko mene ili stavljati barikade (što sam priznajem pokušao). Uvijek bi stavio obitelj ispred rada ili u najmanju ruku bio u sebi razdijeljen što je utjecalo na moju učinkovitost i ispunjalo me nemirom. Prošao sam i 6 mjeseci „porodiljinog“ kada sam bio praktički čitav dan s djetetom. Mislim da je mojoj supruzi danas teže radi prirode njenog posla i logistike. Ja sam jedina osoba u svojoj firmi i nemam kome predati posao što mi je na neki način „adut“ za više „tišine“ dok Maja ima zaposlenice pa može delegirati zadatke stoga tijekom radnog dana više vremena provodi s djecom. Uskačemo si. Jako sam zahvalan što imamo podršku obitelji. Beskrajno sam zahvalan na svojim roditeljima i našim obiteljima.

• Vrijeme pred nama definitivno je vrijeme promjena, koliko je i zašto, važno raditi na unutarnjim promjenama kako bi se lakše prilagodili onim vanjskim?

Odgovor ZAŠTO je važno raditi na unutrašnjim promjenama možemo dobiti već iz nekih šokantnih brojki. Koliko su mentalni poremećaji česti? Prije pandemije u nekim istraživanjima u SAD-u stopa ljudi s mentalnim poremećajima bila je oko 20%, pri čemu nešto više žena 25% nego muškaraca 16%. Što se dobi tiče 30% mladih od 18 – 25 godina imalo je kriterije nekog poremećaja. Dakle to bi bilo dovoljno da u prosjeku svaka obitelj u Hrvatskoj ima člana koji se bori s mentalnim poremećajem.

Sada u pandemiji te brojke u istraživanjima, što se tiče anksioznih i depresivnih simptoma rastu na 30% i 40%! Doslovno se može reći da se mentalne bolesti ponekad čine „zaraznima“. Zamislite da se svaka treća ili čak druga osoba bori s nekim mentalnim poremećajem? Dovoljno je da vam kažem kako je Svjetska zdravstvena organizacija 2013. godine za najvećeg uzročnika hendikepa u svijetu stavila depresiju.

Tijekom čitavog života svaka druga osoba bi mogla oboljeti od nekog mentalnog poremećaja i snažni ljudi mogu imati problema s mentalnim zdravljem. Od CEO-a, poduzetnika, psihologa, predsjednika i svih građana. U Americi puno ljudi koristi psihoterapeute. Prosječan korisnik psihoterapijskih usluga u boljem je stanju nego 80% onih koji ne sudjeluju u psihoterapiji. Prva poruka je da nas rad na sebi i smislen život čuvaju od mentalnih poremećaja, ali nam pružaju i ispunjen i smislen život.
Tko ne bi želio biti manje anksiozan, prestrašen ili depresivan? Ili pak s druge strane tko ne želi biti više ispunjen, radostan i otporan kada govorimo o pozitivnom aspektu mentalnog zdravlja i pozitivnoj psihologiji?

• Osobni razvoj ključ je, možemo reći, sretnog života, no ljudi često ne znaju od kuda krenuti. Što je po vama potrebno za prvi korak?

Prvi koraci i primjeri:

Ljudi se prilagođavaju na razne načine. Jedna moja kolegica, ujedno poduzetnica, redovito ide svojoj psihoterapeutici u nekim mjesecima u godini kako bi se bolje nosila sa stresom dok je druga kolegica nedavno krenula na psihoterapiju da razriješi neke stvari iz svoje prošlosti. One su same tako odlučile, čitale, razmišljale, okrenule nekoliko brojeva i dogovorile sastanak. Psihoterapija je bila njihov put razvoja i nimalo loš izbor. Svaki čovjek treba imati barem jednu osobu kojoj može reći baš sve o sebi. Ne ono kakav bi trebao biti. Ne ono kakav je trebao biti. Nego ono kakav je. Čitav paket dosadašnjeg života. S druge strane ta osoba mora biti zrela, razumna i kvalitetnog sustava vrijednosti da nas ne bi loše savjetovala, odbacila ili pak odvela odnos u nekom nerazumnom smjeru. Psihoterapeuti su često dobar izbor. Drugi su pak primorani „nešto promijeniti“. Znam iznimne osobe koje su letjele u karijeri, a da su u jednom trenu upale u fazu umora, nemoći i depresije bez vidljivog razloga. Jednostavno nisu mogle van i samo su tonule dok nisu krenule na psihoterapiju pa i farmakoterapiju. Znam i primjere ljudi koji su kroz vjeru i religioznost preobrazili svoje živote.

• Zašto je osobni razvoj ključ sretnog života?

Osobni razvoj ili razvoj zdravog karaktere povezan je kako ste spomenuli sa životnom srećom no ne samo to. Zdrav karakter povezan je s tri važne stvari: dužinom života, kvalitetom života i kvalitetom odnosa. Za početak se trebamo upoznati s time kako izgleda znanstveni model zdravog karaktera, a zatim se i pitati kako stojimo po tom pitanju? Jako je korisno upoznati taj model koji je razvio profesor Robert Cloninger jer je znanstveno provjeravan već desetljećima pa ću vam ga i predstaviti.

Možemo reći da osobni razvoj i zdrav život stoje na tri jednako važna stupa. Odsutnost svakog stupa čini neki vid hendikepa u čitavoj slici života. Koji su to stupovi?

Prvi stup se zove SAMOUSMJERAVANJE ILI ODGOVORNOST

Regulira naš odnos prema radu, uspjehu i samima sebi i u 13 studija uzastopnih se pokazao kao zaštitni faktor protiv depresije.

Možemo ga pretvoriti u odluke:

• ODLUKA ODGOVORNOSTI: Preuzimam odgovornost!; Odbacujem okrivljavanje i žaljenje
• ODLUKA RJEŠENJA: Odbacujem biti dio problema; biram biti dio rješenja
• ODLUKA SMISLENOSTI: Biram smisao i jasne ciljeve; odbacujem besciljnost i konfuziju
• ODLUKA PROAKTIVNOSTI: Biram proaktivnost i kreativnost; odbacujem inerciju i pasivnost
• ODLUKA DOBRIH NAVIKA: Gradim dobre navike sukladne vrijednostima; a odbacujem poroke!
• ODLUKA NADE: Pesimizam i negativna očekivanja pobjeđujem optimizmom i nadom!
• ODLUKA POVJERENJA: Strah od neizvjesnosti pobjeđujem povjerenjem i planiranjem!
• ODLUKA SAMOPOŠTOVANJA: Prihvaćam i vrednujem sebe; odbacujem sabotažu i neiskrenost prema sebi

Drugi stup se zove HUMANOST ILI KOPERATIVNOST.

Regulira naš odnos prema drugim ljudima. Čovjek može biti bolestan u ovom djelu karaktera koji je uz prvi stup često povezan s poremećajima osobnosti.

• ODLUKA POŠTOVANJA: Biram Prihvaćanje drugih; odbacujem netolerantnost i predrasude
• ODLUKA SRCA: Biram Empatiju; odbacujem ravnodušnost
• ODLUKA SLUŽENJA: Biram pomaganje i služenje drugima; odbacujem sebičnost
• ODLUKA RAZUMIJEVANJA: Biram opraštanje i razumijevanje; odbacujem  osvetoljubivost
• ODLUKA VRIJEDNOSTI: Biram život u skladu s vrijednosti; odbacujem koristoljubivost
• ODLUKA DAREŽLJIVOSTI: Ne pitam prvo što drugi mogu učiniti za mene; već što im ja imam za dati

Treći stup se zove DUHOVNOST ILI TRANSVEDENTNOST

Regulira naš odnos prema smislu života, duhovnosti, Bogu ili višoj svrsi. Zdrava duhovnost nas čini uvijek snažnijima i više učinkovitima u našem radu i odnosima.

• ODLUKA VIŠE SVRHE: dio sam nečega većega od sebe!
• ODLUKA POVEZANOST: vidim da kao ljudsko biće živim kao dio povezane cjeline
• ODLUKA TRANSCENDENCIJE: nisam samo materija već imam i duhovnu dimenziju iz koje
• primam snagu!

Sva tri stupa su u biti jedan temelj osobnog razvoja.

• Aktualna situacija mnoge od nas suočila je s velikim stresom, a mnogi su upali u taj problem samosažalijevanja koji nas često koči u daljnjem razvoju. Koliko se često susrećete s tim problemom?

Majke često mole za svoju djecu koja su depresivna, puše travu i igraju igrice. Problem je da ne vide svoj put niti znaju kojim putem krenuti pa odlaze u ono što je lakše. Žene u srednjoj dobi se često javljaju jer se bore s depresijom i žive u samosažaljenju ili krivnji. Muškarci više taje probleme. Dosta ljudi ima anksiozne poremećaja i napade panike. Moram priznati da sam u zadnje vrijeme često molio oca da primi ljude. Samo u jednom tjednu moj otac je primio zamolbe za 4 osobe koje se žele ubiti i onda treba od nekuda početi i vaditi ih iz takve tame. To je nezamislivo teško.

Postoje i rizične skupine, a to su stresu i samosažaljenju sklone osobe.

Mi u psihologiji crtu osobnosti povezanu sa snažnim reakcijama na stresore nazivamo neuroticizam ili negativna emocionalnost. Neuroticizam određuje koliko negativnih emocija (strah, tuga, ljutnja…) i misli (briga, nešto će se loše dogoditi…) neka osoba osjeća u danu. Ne samo koliko često već i koliko snažno i dugotrajno. Kao što se ljudi rode drugačije visine, inteligencije, boje kože, bubrega tako se rode i s drugačijim „mozgom“. Opravdano je reći da postoje stresu, sažaljenju i negativnim emocijama skloni „mozgovi“ i ljudi. Jednojajčani blizanci razdvojeni pri rođenju se u životu možda nisu sreli, a mogu biti do 70% slični po ovoj crti osobnosti što govori da je ona jako genska i biološka (barem 50% čista genetika). Slično kao i neki poremećaji. Ako jedan roditelj ima nešto što se zove bipolaran poremećaj karakteriziran depresivnim maničnim fazama onda je vjerojatnost da ga naslijedi dijete možda 13% no vjerojatnost da ga ima jednojajčani blizanac je 70%.

Neuroticizam je najsnažniji pojedinačni prediktor ili „znak“ili „simptom“ svih učestalih mentalnih oboljenja od depresije, anksioznih poremećaja i fobija… Oko 25 % ljudi ima visok neuroticizam i mozak koji proizvodi više molekula koje stvaraju neugodu.

• Možete li nam objasniti pojam lokus kontrole?

Neki ljudi se više orijentiraju na ono što je unutar njihove kontrole i to možemo nazvati krug utjecaja. Drugi ljudi mislima često lete daleko izvan onoga na što mogu utjecati (prošlost, budućnost, daleke zemlje…) pa u tome prepoznaju vlastitu nemoć. Vidite ako razmišljate o tome kako bolje napraviti zadatak koji imate pred sobom osjećat ćete da imate kontrolu. Ako pak razmišljate o 600 trilijuna mikroorganizama u vašem tijelu koji svaki tren mogu podivljati, a vi tu ne možete ništa, čak i ne znate zašto su tu, onda ćete se osjećati bespomoćno.

Ljudi koji imaju unutrašnji lokus kontrole tj. vjerovanje da svojim radom i trudom mogu postići rezultate i uspjeh. Vjeruju da uspjeh ovisi o njima. Što mogu učiniti da meni bude bolje?

Za razliku od njih ljudi koji imaju vanjski lokus kontrole vjeruju da su u rukama raznih sila nad kojima nemaju nikakav utjecaj. To ih čini često pasivnima „pogledaj samo ovu državu, vrijeme, politiku, svjetske sile…“ i onda se ne pomaknu s mjesta.

• Što ako su naši motivatori više vanjski, a ne unutarnji?

Ako su više vanjski motivatori onda uvijek ovisimo o njima i manje uživamo u radu. Kada ih nema mi smo paralizirani. Često je to slučaj kada ne radimo ono što volimo ili ne radimo nešto „svoje“ da nam je potrebna vanjski utjecaj.

• Kako prihvatiti sebe i prestati se samosažalijevati?

Svakako trebamo čitati o tim temama. Dobra literatura nam pomaže. Trebamo staviti fokus na vlastite talente, darove i sposobnosti. Prvo uopće moramo upoznati da ih imamo. Postoje programi koji služe da otkrijemo svoje talente. Nakon toga trebamo staviti fokus na svoje ciljeve i stvari koje nas raduju. Možemo trenirati i zahvalnost. Duhovnost nam može pomoći posebno ako vjerujemo da smo „željeni i voljeni“

• Kako biti više proaktivan?

Prvo se trebamo staviti u područje za koje osjećamo angažiranost, energiju i strast. Zatim trebamo otkriti smisao zašto je nešto važno. Treća stvar je učiti upravljati sobom. Kada imamo neku rutinu koja funkcionira bilo jutarnju ili večernju uvijek se možemo uhvatiti za to. Druga stvar je otkriti što nam u našem životu uzima i crpi energiju, a da nije baš direktna dužnost? Imamo li konfliktne uloge? Kao treće bitno je naći ne vrijeme za godišnji odmor već vrijeme za „DO“ ili „dnevni odmor“ i to osmišljen tako da nam obnavlja energiju.

• Stručnjak ste na području ljudskih resursa i organizacijskog razvoja, s kakvim se problemima susrećete kod ljudi koji imaju poduzetnički mindset?

Različiti ljudi imaju poduzetnički mindset pa se osjećam kao da sada generaliziram. Kod nekih je problema je „pseudo znanost“. Imaju često teorije o svijetu i ljudima bazirane na svom vlastitom iskustvu koje uzimaju kao mjerilo primjerice „trebaš riskirati“ i sl. uzimaju ljude slične sebi i podcjenjuju osobe drugačije od sebe. Kod nekih je problem pretjerano samopouzdanje, kaotičnost, nedosljednost i sklonost riziku te upitan timski duh. Zatim kod nekih postoji manjak kompetentnosti. Imaju poduzetnički potencijal no nisu se obrazovali dovoljno pa puno improviziraju. Mogu biti izazovni za rad u timu.

• Kako trenirati samopouzdanje i preuzimanje odgovornosti?

To je jedan proces ili putovanje. Teško možemo napraviti promjenu sami. Trebamo imati ljude koji nas podržavaju i prihvaćaju. Resilience ili otpornost je društveni ne samo osobni fenomen. Svako treba imati osobu koja vjeruje u tebe. Trebamo moći svoju autentičnu osobu bez demagogija i superlativa „izgovoriti“ i priznati kakva je i to po mogućnosti drugom živom biću. Tako rastemo i počnemo vjerovati da za nas postoji mjesto u svijetu. Kada osoba doživi prihvaćanje bez maski ona postane radosna i slobodnija. Zatim otkriti svoje darove i talente i dobro ih izučiti. Prisjetiti se svojih uspjeha i svega što smo prošli do sada. Zatim odrediti svoje ciljeve kakvi god da jesu i naći metode i alate koje nam daju snagu da ih ostvarimo. Nekad kada krenemo na putovanje preobrazbe se preplašimo jer odmah ne vidimo sve pred sobom. Trebamo biti jednostavni i samo raditi ono što je pred nama i sve će doći.

• Kako postati kreator vlastitog života i osvijestiti svoje mane i prednosti i iskoristiti ih za osobni razvoj?

Prvo trebamo promisliti kakva su naša uvjerenja o svijetu i životu? Je li svijet dobro ili loše mjesto? Može li se ljudima vjerovati ili ne? Ima li smisla vjerovati u dobro i biti optimist ili je pesimizam realan? Kakav je naš svjetonazor? Vjerujemo li da naš život ima smisao? Vjerujemo li da imamo svoje unikatno mjesto u povijesti svijeta ili smo samo slučajnost u prolazu? Vjerujemo li da smo unikatni i jedinstveni i da imamo vrijednu ulogu koja nam neće pobjeći? Prepoznajemo li da sve što postoji ima neku logiku i zakonitost te da je i naše postojanje logično i smisleno?Svakako predlažem proći programe koje se time bave.

• Koliko je teško mijenjati naše stare navike i od kuda je najbolje krenuti? Mnogo ljudi se odlučuje na zdraviji život i ostavljanje poroka, kako da dođemo do toga da krenemo donositi tako velike odluke?

Zamisli scenariji u kome si uspio u svom cilju? Kako se osjećaš? Je li to dovoljno vrijedno tebi – ne po nekom priručniku iz medicine već tebi? Živi onako kako bi živio da možeš živjeti ponovo! No nije lako. Treba pomiriti četiri ponekad suprotna djela naše osobe. Treba jasno znati njihovu hijerarhiju. Treba upoznati sebe. Najniži dio je nagon i impuls koji želi iskusiti, uživati, doći do brze ugode kroz hranu, zabavu, alkohol ili seks. Drugi dio su osjećaji u kojima želimo biti prihvaćeni i doživjeti pozitivne emocije i povezanost s drugom osobom. Treći dio je razum koji govori što je za nas dobro, a što je za nas štetno, rizično i može napraviti kaos. Četvrti dio je najviši. To je superego sustav vrijednosti koji određuje dobro i zlo, plemenito i sebično. Da to razjasnim uzmimo primjer teenegera koji treba učiti za ispit, a nudi mu se opcija da igra s prijateljima play-ku ili ode van. Primjer osobe koja zna da joj cigarete ili previše slatkog škodi pa ipak puno jede i dalje puši. Ili možda primjer oženjenog muškarca. Kada susretne kolegicu koja mu je lijepa, zanimljiva i s kojom njom pričati o raznim temama što se dešava u njegovoj osobi kroz četiri razine?

• Impuls privlačnosti – to je vrlo jednostavan mehanizam. Da ga nema ne bi se razmnožavali.
• Osjećaji – može se u ovom djelu osobe javiti povezanost s kolegicom, prijateljstvo, neki vid intimnosti, divljenja i nastanak privrženosti, ali paralelno i osjećaji koji čuvaju vezu sa suprugom.
• Razum – imat ćeš sto problema i to je „zamka“.
• Superego – to je krivo. Ne čini drugom što one želiš da drugi čine tebi.

Poštuj i produbi odnos sa svojim ženom i pusti tuđu ženu na miru. Prevara ulazi u rang iznimno teških stresora. Koji dio mene donosi odluke? Koji dio mene upravlja mojim životom? U čemu je konflikt?

Dakle prvo trebamo definirati naše vrijednosti i prioritete. Zatim promisliti što je razumno. Onda pak trebamo priznati sebi svoje osjećaje i impulse kakvi god da jesu, premda nekada i plakali, potiskivanje nije rješenje. Zatim trebamo razumom tražiti strategije i raditi plan kako si pomoći stvoriti disciplinu. Može nam pomoći kontemplacija, meditacija, boravak u tišini ili molitva da jasnije vidimo sebe i sljedeći korak.

Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Foto: Sanja Jagatić