Ovaj mjesec u Journal foto izložbi ugostili smo zagrebačku novinarku i fotografkinju Anu Šesto. Fotografijom se bavi od 2000. kad je upisala ŠPUD, smjer za fotografskog dizajnera. Realizirala je 40 naslovnica za hrvatske književnike, te su joj radovi objavljivani u raznim hrvatskim i stranim magazinima te naslovnicama. Iza sebe ima već nekoliko prvih nagrada od kojih su joj najznačajnije one Fotokluba Zagreb, nagrade na Hrvatskom kreativnom Fotoizazovu, Fotomaratonu, pohvala na festivalu Photodays, Nagrada iz iz Refoto-a ( Serbia). Službeni je fotograf kazališta Mala scena, Naklade Semafore, Knjige u centru i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Povremeno radi kao freelance fotografkinja i novinarka i najviše uživa u putovanjima i snimanju putopisa.
- Sjećaš li se svoje prve fotografije?
Uh, da, sjećam se. Ako govorimo o prvoj fotografiji koju smo imali za zadatak u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, pod zadatkom ‘Kolekcija’ kojom me profesorica tada poklopila jer nije bila oduševljena. Meni je to tada bio vrhunac umjetnosti i ponos na moj tada prvi razvijeni film i fotografije u tamnoj komori. To su bili počeci snimanja tada analognim fotoaparatom Nikon F2, a na fotografiji hrpa pobacanih barbika. Ni dan danas ne znam što je to točno trebalo značiti, no tada sam bila u nekoj svojoj gothic fazi, pa možda mogu i s time povezati.
- Kakvu fotografiju najviše voliš?
Ovo je zaista teško pitanje. S obzirom na to da se bavim raznim poljima fotografije i nisam se samo odlučila za jedno niti ne mislim da ikada budem. Volim jako uličnu fotografiju, art & koncepte. Najviše se divim starim majstorima ulične fotografije. Volim pratiti Magnum fotografe i njihovu stranicu kako stare tako i nove autore.
- Najčudniji moment koji si uhvatila kamerom?
Bilo ih je, možda ova fotografija može posvjedočiti tom momentu. Prošlo ljeto u Londonu, kada sam išla na fotografiranje mladenaca u jedan park prošla sam pokraj zanimljive scene i snimila fotografiju ‘ Poštar uvijek zvoni dvaput’. Premda sam iste godine snimila na pregršt čudnih momenata u Engleskom Blackpoolu.
- Najdraža fotografija/serija fotografija?
Kako sam Blizanac u horoskopu i teško se odlučujem, nekako moram priznati uvijek mi budu dragi zadnji snimljeni radovi. Ali evo ako moram birati to je svakako serija fotografija, i istoimena izložba ‘Spremnici vremena’.
- Analogni fotoaparat ili digitalni? Zašto?
I jedno i drugo. Radi brzine i cijene digitalni fotoaparati, no ne isključujem mogućnost vraćanja na analogni fotoaparat, s obzirom na to da vidim kako se vani to danas cijeni. I svakako ima svoju čar u odnosu na sami proces izrade. Primjećujem da u Londonu jako puno mladih ljudi koristi analogne fotoaparate i razvijaju filmove, jer očito im je dosta instant kulture ali i vidim da se to sve više vraća u modu, pa tako i printane fotografije. Očekujte i prodaju printeva rađenih analognim fotoaparatom u skorijoj budućnosti samo kada se smjestim u svom stanu u Zagrebu. Opremu svu imam, no sada sam još na relaciji London – Zagreb
- Jesu li fotografi svojevrsni voajeri?
Bilo bi zanimljivo napraviti malo istraživanje ima li ih, no smatram da nisu. Možda samo imaju dobro zapažanje i dobro oko, no to se naravno razlikuje od fotografa do fotografa. Voajer je ipak preteška riječ za osobu koja se bavi fotografijom.
- Čime fotografiraš?
Lagala bih kada bi rekla da najviše fotoaparatom. Mislim da tu prednjači moj iPhone radi fotografija koje snimim usput i svakodnevno koje većinom objavljujem na svojem Instagramu . Koristim Canon opremu, te razne objektive. Kada snimam videa koristim često i GoPro.
- Kada si znala da je fotografija tvoj poziv?
Fotografija me najdulje drži od svih moji ‘poziva’. Kao mala svirala sam glasovir, išla cijelu osnovnu školu u ZKM, crtala i slikala. Kasnije sam magistrirala novinarstvo na Političkim znanostima. Nekako mi je uvijek bilo teško odlučiti se za jedan poziv. Mogu reći da sam najzadovoljnija kada se bavim s više stvari od jednom. Bilo to projekti na kojima radim ili fotografija. U zadnje vrijeme počela sam izrađivati print screen od svojih fotografija. Jedan od dražih projekata mi je bilo osnovati i voditi Kulturni klub O’grada, koji ću svakako nastaviti u dogledno vrijeme kada dođem do novog prostora.
- Zašto si odabrala baš ove fotografije?
Moram priznati da je teško odabrati samo 10 fotografija kojima da se predstavim. Odabir je pao na neke nagrađivane, a neke drage mi fotografije. Možda su prerazličite, no za ovaj izbor to je to, da sada idem mijenjati, tražiti izabrala bih neke druge. Zato ću stati i reći evo, to je taj odabir. Uvijek se više može vidjeti na mom webu www.anasesto.com.
- Koji su ti planovi za idućih nekoliko mjeseci?
Planovi su mi se promijenili u nazad godinu dana tako da sam dosta stvari ostavila na stand by. Zadatak mi je završiti projekte koje sam započela, a to je audiovizualni projekt Zagrebalica, dovršiti knjigu ‘Potresna Zagrebalica’, te imati izložbu krajem 6 mjeseca u KCM, naravno ako epidemiološka situacija to ne spriječi. Završiti još koju edukaciju jer sam prošlu godinu iskoristila u tom pogledu i snimila mali dokumentarni film u Londonu u sklopu edukacije ‘Creative Content Producer’. Imati dugo toplo lijepo, te na jesen hrabro u nove fotografske projekte.
Foto: Ana Šesto
