Nikka Dott: ‘Tvoje tetovaže, tvoja stvar’

Zarazna energija tattoo umjetnice Nikke Dott zasigurno je prva stvar koja će vam zaplijeniti pažnju kad je upoznate. Tek kad vas ošine i prođe prvi val njezine pozitive, ‘šašavosti’ i iskrenosti, uočit ćete tetovirane ruke, dlanove, leđa i noge. Tetoviranje se pretvorilo u njezinu, kako kaže, ‘životnu priču’, ali ne bez prave osobe.

U kreativni svijet tinte povela ju je njezina dugogodišnja djevojka Ivona Štefan. Iz njihove se veze stvorio i zajednički poslovni projekt. Studio Dark Rituals gotovo su potpuno same uredile u svom stilu.

S Nikkom smo razgovarali o komentarima društva na tetovaže, tabuima, karijeri tattoo umjetnika i ljubavi i poslu u kombinaciji.

  • Rijetko kad čujemo klince da sanjaju o tome da budu upravo tattoo umjetnici. S koliko si godina i kako shvatila da se želiš baviti ovim zanimanjem? Kakve su bile reakcije okoline na tu ideju?

Još sam od vrtića bila svjesna svoje kreativne strane, a to su oduvijek kužili i moji bližnji. Baka uz koju sam provela puno vremena kao dijete je krojačica. Uz nju sam od malena “kreirala” svoje haljine, crtala cvijeće iz vrta i pravila instalacije od svega što mi je palo pod ruku. Kroz srednju školu smjera modnog dizajna i glazbu koju sam tada slušala, krenula sam postepeno otkrivati i svijet tetoviranja. S obzirom na kreativu koju sam pokazivala od malena, iako su mislili da će sve biti samo na razini ”hobija”, moji se nisu previše iznenadili kada sam počela pokazivati ozbiljniji interes i želju da isto pretvorim u svoju životnu priču.

  • Kako si počela učiti tetovirati? Čini se da je tetoviranje jedno od onih zanimanja koja još uvijek nisu dovoljno ‘institucionalno’ prepoznata kod nas. Gdje se postaje tattoo umjetnikom?

Vrlo brzo nakon završetka srednje škole upoznala sam Ivonu, moju djevojku, koja je upravo i zaslužna što sam uspjela svoju ljubav prema tetoviranju pretvoriti u svoj životni poziv. Ivona je tada radila kao body piercer već nekoliko godina u jednom poznatom tattoo salonu. Uz moje površno znanje i želju da tetoviram krenula mi je otvarati vrata ove industrije te me naučila gotovo sve što danas znam. Bez Ivone, kolegice Anje iz Opatije i puno crtanja, odricanja, danas bi vrlo vjerojatno zapela u nekom drugom kreativnom zanimanju, a dalje maštala o tome da radim upravo baš ovo! U tom periodu je taman Ivona otvarala svoj prvi studio i odlučile smo se upustiti u ovu zajedničku avanturu. Do tada sam se trudila, koliko su mogućnosti dozvoljavale, skupljati na sebi kako tetovaže tako i savjete umjetnika koji su me tada inspirirali, a koji su bili voljni podijeliti svoje znanje. Smatramo da tetoviranje nije zanimanje koje treba biti institucionalizirano. Posao je u kojem uvijek imaš prostora za rast, koji se najbolje uči isključivo kroz praksu i znanje artista koji su ovdje bili prije nas, a koji pristanu svoje znanje prenijeti dalje kroz mentorstvo. Danas je, nažalost, sve prepuno ljudi koji se upuštaju u ovo bez ikakvog predznanja olakotno shvaćajući sve faktore koji čine dobru tetovažu i time ugrožavaju ne samo konačan izgled iste, već zdravlje svojih klijenata

  • Tvoje su tetovaže zapravo vlastiti crteži. Kako dolaziš do inspiracije za pojedinu tetovažu – bilo za sebe, bilo za klijente?

Sama najviše volim crtati floralne motive, mandale i ilustracije, a inspiraciju crpim iz svega što me okružuje u određenom trenu kada dobijem ideju nešto nacrtati. Doslovno me najmanji oblik, tekstura, uzorak mogu inspirirati da nacrtam tetovažu za cijela leđa i da iz istog imam ideja za barem još tri takva crteža. Inspiracija je svuda oko nas, ako si dopustite da ju vidite. Radim isključivo custom tetovaže pa mi i klijenti budu dobar dio inspiracije, pogotovo kada se nađemo u ideji iz prve.

  • Jednom si prilikom izjavila da nerijetko odbijaš upite mladih koji žele prvu, a odmah veću tetovažu i to na vidljivom mjestu. Je li to povezano s predrasudama u društvu? Jesi li ikad osjetila takav tretman na vlastitoj koži?

Nemam problema s tetoviranjem većih tetovaža za prvu tetovažu – ukoliko su klijenti spremni i znaju u što se upuštaju. Svakako ne preferiram nekome od 18 godina za prvu tetovaže tetovirati lice, šake, vrat i tu se stvarno trudim baš temeljito upozoriti klijente na sve moguće neugodnosti. Pogled na tetoviranje se zadnjih godina promijenio dosta u pozitivnijem smjeru, no i dalje je taboo tema kod dobivanje mnogih poslova u našem društvu. Dosta često i sama osjetim neugodne komentare i reakcije na temelju fizičkog izgleda, ali najviše to vidim po istima na Ivonu, koja je dosta tetoviranija od mene. Od komentara ”Što to majka izrodi” i da ”hrvatska žena tako ne izgleda” do praćenja po dućanima jer misle da ćemo nešto ukrast. Vrlo često se i liječnici ne mogu suzdržati od neprofesionalnih komentara i pristupa tako da biti ”toliko” tetoviran kod nas, pogotovo kao jedna žena, i dalje nije nešto što je samo tako prihvaćeno i što će proći bez i jednog komentara.

  • Kako su izgledale prve tetovaže koje si radila i na kome si ih radila? Jesi li i danas zadovoljna rezultatom kad ih se sjetiš ili?

Prve prave tetovaže krenule su 2013.-te godine i bile su zapravo bolje nego što sam očekivala! S obzirom da sam krenula onim najtežim i najpreciznijim, a to su bile mandale i ornamentalni motivi koji ne dopuštaju nikakve greške. Dan danas smatram da ne možeš uvijek biti 100% zadovoljan i mislim da je to baš ono što mi daje prostora za napredak i rast, a svaka tetovaža me nauči nečem novom. Svakako su znatno spretnije, urednije i kvalitetnije tetovaže koje radim danas 7 godina nakon.

  • Koje sve tetovaže imaš na svom tijelu? Jesi li zbog neke od njih ikad požalila?

Sve i svašta! Od tzv. trash noge – koja je rezervirana samo za moje najdraže i obilježavanje dragih trenutaka / uspomena, gdje su me i tetovirali dragi ljudi, do rukava božice Nike koju završavam već nekoliko godina, preko american traditional motiva, portreta te ornamentalnog back piece-a koji je trenutno u procesu izrade. Imam dvije tetovaže koje ću svakako prekrivati, zbog njih sam maaaalo požalila, ali i dalje smatram da su tetovaže odraz onoga što smo nekada htjeli i odabrali, pa nema razloga za žaljenjem, dokle god npr. ne dođe do tehnički loše izvedbe / velikog mijenjanja kilaže i slično, pa tetovaža fizički ne izgleda dobro.

  • Ponekad nam se čini da se rodila ta ‘pinterest’ kultura tetovaža u kojoj je ponavljaju simboli i stil tetoviranja. Kako to komentiraš i dobivaš li puno upita s fotkama s društvenih mreža?

Ponekad? Ja bih rekla u 99% slučajeva! Većinom upiti odnosno primjeri tetovaža od klijenata dolaze od strane Pinteresta – što je u redu u smislu da vidimo što se kome sviđa, kojim stilom želi napraviti tetovažu i slično, pa budu dobra smjernica o tome što klijent želi. Nažalost, dosta današnjih tetovirača iste koristi kopirajući kompletne dizajne pa se tako i tetovaže na internetu ponavljaju ne samo u ideji, nego u kompletnim pokušajima iste izvedbe. Mi smatramo da svaki klijent zaslužuje svoju tetovažu, svoj dizajn i ukoliko se ne radi o generičkom motivu, Pinterest ostaje samo inspiracija.

  • Na tvom smo Instagramu vidjeli zaista velike radove: cijela leđa, prekrivene ruke I slično. Koliko ti vremenski treba za takve komade? Koliko je zapravo tetoviranje i fizički zahtjevan posao?

Dojam o tetoviranju je kao da je to nešto jako lagano i kako samo “crtaš” cijeli dan, a zapravo je to jedan jako zahtjevan i naporan posao gdje radno vrijeme ne prestaje završetkom osmosatnog radnog dana i nastavlja se još skoro toliko kada dođete doma. Svakodnevno tetoviranje u pozama gdje najviše pate kralježnica i ruke nije nimalo jednostavno, a često se dogode cjelodnevni termini u kojima se ne stigne niti napraviti konkretnija pauza za obrok ili samo vodu. Nakon takvog dana, posao nosiš doma i pripremaš sve za nadolazeće termine, a gdje su mailovi i birokracijski dio posla, tako da ti jako malo vremena zapravo ostane za posvetiti se konkretnije sebi, što će nam se svima vjerujem jednom odraziti i na zdravlje. Na kraju krajeva, nemam niti punih 30, a već imam problema s kralježnicom kao moja baka.

  • Koliko je natjecateljski nastrojena industrija tetoviranja u Hrvatskoj?

Činjenica je da tattoo umjetnika ima sve više, ali istovremeno tetoviranje u Hrvatskoj još uvijek nije rasprostranjeno i uobičajeno kao vani. Sve je više tetovirača, no daleko od toga da se sve može nazvati umjetnicima. Mnogo je onih danas koji to rade jer vide tetoviranje kao laki i brzi izvor zarade i o ovom poslu ne znaju gotovo ništa, tako da vjerujemo da će ljudi u konačnici ako ništa drugo, kroz ovu insta generaciju, naučiti prepoznati i na kraju izabrati kvalitetu i odgovornost prema vlastitom zdravlju. Mi se nismo nikada previše zamarale istim. Pičimo svoj film stavljajući uvijek kvalitetu ispred kvantitete, tako da kolege ne gledamo kao konkurenciju, već inspiraciju, a drame ostavljamo za neke druge. Klijenti sami na kraju dana odabiru upravo ono što im najviše odgovara i prve smo koje uvijek preporuče nekoga od kolega, ako smatramo da je vještiji u stilu za kojeg se klijent interesira, a nije nužno ono što mi radimo.

  • Ivona ti je, osim kolegica, i partnerica. Koliku je ulogu u vašoj vezi imala ta ljubav prema tetovažama?

Tako je, već skoro punih divnih 9 godina najveća je podrška, odskočna daska i riznica znanja u jednom. Imala je veliki utjecaj u mojoj karijeri, a svakako da je ljubav prema tetovažama imala veliki utjecaj da se svidimo jedna drugoj još više. Niti jedna niti druga ne bi mogle biti s nekim tko ne voli tetoviranje s obzirom da na isto gledamo kao na velik dio naših identiteta.

  • Don’t mix business and pleasure – u vašem slučaju nije istina! Kako ste se odlučile na suradnju i koji je najveći izazov u zajedničkom poslu?

Cijela naša priča je išla prilično ”prirodno” i obje nikada nismo vidjele zajednički posao kao nešto što bi mogla biti prepreka u našoj vezi. Srž svega je dobra i uvijek otvorena komunikacija koju imamo privatno, pa smo tako nastavile samo funkcionirati po pitanju i posla, što nas je oduvijek sačuvalo nepotrebnih rasprava i situacija. U skoro 9 godina što živimo i radimo skupa, najveći izazov svega u zajedničkom poslu je baš to što se zbog posla ne možemo posvetiti jedna drugoj koliko bi željele. No s obzirom da obje razumijemo kako poslovni dio svega ovog funkcionira, puno lakše je naći razumijevanja za isto.

  • Jeste li se nekako i tematski podijelile u tetoviranju? Preferira li jedna raditi jedan tip i stil tetovaža, a druga drugi ili?

Definitivno da, a to se najbolje može vidjeti iz naših galerija radova. Iako obje volimo slične motive, konačna izvedba je na očigled totalno različita, jer svaka ima svoj individualan stil. Ivona je također puno veći fan tetovaža velikih proporcija, nesvakidašnjih pozicija za tetoviranje, konceptualnih tetovaža, velikih blackout projekata kako i onih u boji, dok ja više preferiram tetoviranje samo crnom bojom, tanke linije, svijetlije ispune…tako da smo se našle i u tom kontrastu!

  • Interijer salona uredile ste gotovo potpuno same. Možeš li nam malo opisati taj proces, što ste htjele postići?

Tako je! Ivona je ovdje glavna nit vodilja, daa se ne bavi ovim, vjerojatno bi se bavila dizajnom interijera, arhitekturom i sličnim zanimanjima, pa jedva čeka da nešto uređuje i preuređuje! Nismo željele da se u salonu vrte isti komadi namještaja koje smo sretale po interijerima koji su nas okruživali, tako da smo se trudile apsolutno sve raditi same. Ivona je npr sama napravila kauč koji nam je jedini dimenzijama i izgledom odgovarao stilu interijera salona, cijevi koje se protežu po cijelom prostoru, detalje od istih i slično. Volimo to što smo bile u mogućnosti sudjelovati u svakom dijelu salona, no uskoro planiramo preuređenje.

  • Što vas generalno inspirira za tetovaže, crteže i umjetnost kojom se bavite? U kakvoj estetici obje uživate, mogu li vas inspirirati glazba i filmovi?

Inspiracija je zbilja svuda oko nas. Glava sama zapaža motive, bilo da je nešto što vidimo oko sebe, čujemo neki dio pjesme, nešto o čemu se priča, nešto što nam se osobno sviđa,… ne ograničavamo se određenom estetikom, jer smo obje otvorene prema estetici kao takvoj generalno, tako da svakom idejom pokušavamo napraviti nešto novo i ideja koje čekaju da budu izbacene na papir, i u konačnici na kožu, i više je nego što vrijeme dopušta.

  • Što bi voljela poručiti onima koji se premišljaju oko svoje prve tetovaže?

Dobro razmislite što želite tetovirati. Razmislite da li ste uopće tip osobe koja bi mogla trajno na sebi nositi isti dizajn. Ako je odgovor potvrdan, dobro se informirajte oko izbora tattoo artista. Svako od nas radi drugačije, svako ima stil koji preferira i radi najbolje. Pogledajte galerije i zaraslih radova. Jednako tako, dobru tetovažu ne čini samo super istetoviran dizajn, već i da u procesu tetoviranja niste pokupili neku bolest. Mnogi danas samoprozvani tetovirači nemaju pojma o kontaminaciji i općenito zaštiti sebe i klijenta od takvih situacija. Ne dopustite si da zbog nekoliko stotina kuna trajno ugrozite vlastito zdravlje jer gotovo uvijek se pokazalo da jeftinija tetovaža na kraju ispadne skuplja. Ista obično završi ili popravkom, prekrivanjem ili trajnim medicinskim stanjima. Tetoviranje nije nešto na čemu se štedi, pogotovo kada velika većina danas ima markirane tenisice i još skuplje telefone koje će za neko vrijeme zamijeniti novim. Tetovaža je ta koja ostaje zauvijek, i malo poslije toga. Budite odgovorni prema sebi!

Foto: Sanja Tušek

Veliko hvala Sherlock Baru na ustupljenom prostoru za snimanje.

0