Reading corner u koji smo se zaljubili: Lutajuće knjige krase kutak Antonelle Šantek

Vjerujemo da ste sigurno barem jednom na zagrebačkim ulicama zamijetili istrgane stranice knjiga s vizualom i raznim divnim porukama. Takva mala umjetnička djela zapravo su Lutajuće knjige umjetnice Antonelle Šantek koja nas već dulje vrijeme uveseljava svakim novim radom.

S njom smo već razgovarali o umjetničkom izričaju, inspiracijama i svakodnevici, a sad nas je pustila u svoj mali kutak za čitanje. Predstavljamo vam ga u sklopu još jednog Journalovog Reading cornera u koji smo se zaljubili, rubrike u kojoj vam svakog mjeseca donosimo šarmantno uređena mjesta za čitanje i opuštanje. Antonellin, bez sumnje, ne možete ‘fulati’ zahvaljujući kreativi koja ga ispunjuje i lutajućim knjigama koje su glavni fokus njezinog kutka za čitanje!

Veseli kaos i detalji koji čine prostor jedinstvenim

“Podstanar sam, tako da od interijera kojeg imam, sam izvukla ono najbolje, uklopila sam svoje osobne detalje i to je to. Volim svoj veseli kaos i detalje koje sama izradim, te poruke po zidu koje me inspiriraju da živim život punim plućima. Knjige rijetko kupujem, najprije ih pročitam u knjižnici, pa onda odlučim da li ih želim kupiti. Nemam neki sustav kako ih organiziram, kao što vidite uglavnom je razbacano, bez nekoga reda! Čitam oko tri knjige mjesečno i često se vračam na dobra štiva jer želim da mi uđu potpuno pod kožu i u um.”

Omiljene knjige i rituali u reading corneru

“Obožavam čitati, iz svega toga se i razvila Lutajuća knjiga. Čitam svakodnevno barem 15 minuta jer osjećam da je to vrijeme koje posvetim sebi i svom miru. Najviše volim metafizičke i duhovne knjige, autobiografske i biografske knjige za mene uspješnih ljudi te knjige koje me inspiriraju svojom jednostavnošću, a opet velikom dubinom emocija. Jedna takva koju upravo čitam je knjiga Nastje Kulović ‘Kud si krenula.’

Moj ritual je da si upalim svjećicu, mirisni štapić, napravim čaj, kekse ili čokoladu, narezano voće, baš se potrudim da mi bude ugodno, istegnem se, pustim neku instrumentalnu muziku i zavalim se najčešće na kauč ili krevet. Znam često sjesti na stolicu kad mi neka rečenica ili misao zapne za oko pa ju odmah zapišem.”

Foto: Monika Matak

110