Upoznajte ekipu novog Journal Book Cluba

Od sedmog Journal Book Cluba dijeli nas manje od tjedan dana! Mjesec hrvatske knjige motivirao nas je da ovog puta u srce našeg književnog susreta stavimo upravo djelo hrvatske autorice Nastje Kulović. Nešto drugo njezin je drugi roman, ponovno obogaćen životnim pitanjima i stvarnim životnim iskustvima. Više detalja o samom romanu već smo vam donijeli ovdje, a u Journal Book Club možete se i vi uključiti 9. studenog u 18 sati.

Tada će vas na našem YouTube kanalu dočekati još jedno u nizu super književnih druženja koje moderira Journalova kolumnistica Ilina Cenov. Nastja Kulović pridružit će joj se u razgovoru o knjizi, a u naš Journal Book Club vraća se Nives Čavić, autorica profila Budi KULTURAn i jedna od naših omiljenih sugovornica u book clubu.

Ususret još jednom druženju koje će vas, nadamo se, potaknuti da pročitate Nastjinu knjigu ili se vratite čitanju općenito, predstavljamo vam ekipu novog Journal Book Cluba!

  • Kakve su vam knjige ove jeseni ‘na tapeti’ ?

Nastja: U posljednje vrijeme čitam puno knjiga iz kojih zapravo učim (kao što su Tijelo i um, Istok i Zapad, Parovi u zatočeništvu, Čovjek i njegovi simboli), pa beletristiku čitam samo navečer prije spavanja. Dogodi mi se da zaspim s knjigom u rukama pa nastavljam čitati u snovima. Zato sam ove jeseni odlučila čitati više beletristike – preko dana i to one domaće.

Ilina: Moj popis knjiga je beskrajan, jednu pročitam, druge dvije dođu, tako da ne postoji period u kojem ne znam što bih čitala. Trenutno je na tapeti  Zagoreni šećer američke spisateljice indijskih korijena, Avni Doshi, a u redu čekanja je i Vošicki Marka Gregur, te Pohane zelene rajčice Fannie Flagg, koja mi nepročitana izmiče već godinama…

Nives: Popis je zaista dugačak, nikad se ne smanjuje, naprotiv. Ali, dvije knjige su “iskočile” na vrh: Nerazdvojne Simone de Beauvoir i Porijeklo Saša Stanišića.

Nastja Kulović
  • Koju bi knjigu baš svakome preporučile i zašto?

Nastja: Oduvijek mi je jako teško odabrati jednu knjigu, posebnu jednu koju bih svakome preporučila. Kako će zvučati ako kažem: “Nešto drugo?” Ali zaista bih je preporučila svakome, da nakon čitanja što više ljudi razmisli o vjerovanjima o ljubavi koja nose u sebi, da se preispitaju što je za njih ljubav i da znaju da ne mora biti tužno da bi bilo veliko.

Ilina: Svakome bih preporučila epsku avanturu Shantaram australskog pisca Gregoryja Davida Robertsa, jer je uzbudljiva, očaravajuća, zavodljiva, neprepričljiva, i njome se najbrže može otputovati u egzotični Mumbai. Svi kojima sam ju preporučila su oduševljeni, tako da je za sada stopostotoni pogodak…

Nives: Preporučila bih svojevrsnu trilogiju Damira Karakaša: Sjećanje šume, Proslava i Okretište. Knjige su to koje nas hrabre da slijedimo svoj put koliko god bio trnovit, živimo život u sadašnjem trenutku i ne osvećujemo se za doživljene životne nepravde.

Ilina Cenov
  • Počeo je Mjesec hrvatske knjige! Koje bi suvremene domaće autore mogle čitati iznova i iznova?

Nastja: Nedavno sam pročitala Karakaševo Okretište, ta me knjiga baš obogatila. Volim Kristiana Novaka, on mi piše nobelovski. Marinu Vujčić isto volim, imam u bilježnici s citatima puno njezinih rečenica. Poezija Suzane Matić me uvijek dotakne.

Ilina: Uvijek i iznova ponavljam „Čitajmo domaće!“, i strašno se naljutim kad mi pasionirani čitatelji govore kako domaće rijetko čitaju, bez ikakvih valjanih argumenata, već iz nekakvih predrasuda. Teško mi je izdvojiti samo nekoliko domaćih autora, ali to bi svakako bio sjajni Semezdin Mehmedinović i doslovno sve što je ikad napisao, Ivana Šojat, čiji me Ezan oborio s nogu, posebno otkriće mi je Mihaela Gašpar i njezini romani, od kojih bih izdvojila Spori odron, a Mešu Selimovića i njegov Derviš i smrt čitam u pravilnim razmacima, svakih 5 godina. Ferić, Jergović, Mlakić, Bauer, Sejranović su mi također nezaobilazni, a posljednji domaći roman koji sam čitala je izvrsni Putar i parizer Jerka Mihaljevića. 

Nives: Već spomenutog Damira Karakaša, zatim Slavenku Drakulić, Ivanu Bodrožić, Mašu Kolanović, Irenu Vrkljan… Podugačak bi to bio popis kad bih nastavila nabrajati. Dokaz je to koliko se “blago” skriva upravo u domaćoj književnosti.

Nives Čavić
  • Sve tri živite u Zagrebu – gdje vas najčešće možemo ‘uhvatiti’ ?

Nastja: Budući da i živim i radim u centru, a da ne vozim, kamo god da idem, što god da obavljam, stalno sam pješke po gradu. Tako da me svakodnevno možete uhvatiti po centru, a u zadnje vrijeme i s naljepnicama koje (odgovorno) lijepim po gradu.

Ilina: Tijekom dana sam na potezu Britanac – Martićeva, a popodne/predvečer šećem terijerandericu Belu po Zelengaju, Tuškancu, Kraljevcu, Cmroku, Dubravkinom putu, Rokovom perivoju, ne nužno tim redoslijedom…

Nives: Subotom na špici pri uobičajenim aktivnostima: kava, ručak, posjet knjižari i knjižnici. Ja to nazivam “nabavka subotom”. Od “kulturnih” mjesta to su najčešće ZKM, HNK, Lauba, Galerija Kranjčar… Dobra predstava i zanimljiva izložba su moj izbor.

  • Grad vrvi događanjima…možete li nam izdvojiti jednu izložbu, koncert, predstavu koju bi voljele posjetiti ili koja vas je oduševila? 

Nastja: Puno se toga događa, da! U rujnu sam slučajno naletjela na izložbu koja je prikazivala rad Mirka Ilića: Iz povijesti ljudske gluposti – dizajnerska povijest svijeta pa sam danima nakon toga razmišljala o snazi grafičkog dizajna u prenošenju važnih poruka. U kazalište volim ići spontano: kad me netko pozove ili kad odem sama na umjetnički spoj pa neto prije pogledam ima li koja ulaznica slobodna.

Ilina: Netom prije početka pandemije pogledala sam u ZKM-u Eichmann u Jeruzalemu, nevjerojatnu, potresnu predstavu, o kojoj sam danima razmišljala… U posljednje vrijeme sam otvorila oči prema različitim umjetničkim intervencijama po gradu, oduševljava me ulična umjetnost, evo, primjerice, Lutajuća knjiga, i njene poruke, i Lutajući oglasi, kolaboracija Nastje Kulović i Lutajuće knjige (Antonella Šantek). Dakle, preporučujem da zastanete, i škicnete što se krije po zidovima i stupovima našeg grada, umjetnost je svuda oko nas…

Nives: Interaktivna izložba Erwina Wurma u Laubi je svakako nešto što se pamti, potiče nas da budemo svoji i drugačiji, da se prepustimo i opustimo jer život je igra. Predstavu 64 redateljice Arije Rizvić prema tekstu Tene Štivičić u HNK u Zagrebu doživjela sam osobno jer je dio i mog životnog iskustva. Predstava je to koja “skida tabu” i otvoreno progovara o neplodnosti, potpomognutoj oplodnji i društvenim očekivanjima. Hrabro i nadasve potrebno!! Koncerti virtuoza na gitari Petrita Cekua me uvijek iznova oduševe. Ono što je neopisivo je količina poštovanja koju Petrit iskazuje prema publici, a publika to osjeti i cijeni. I nagradi gromoglasnim aplauzom.  Moram spomenuti i svoje gitarističke “majstorije” u glazbenoj školi kojih se uvijek prisjetim

  • U book clubu nam je fokus na knjigama, ali možete li nam predložiti kakav dobar film koji ste gledale u zadnje vrijeme?

Nastja: Murinu! Taj me film oduševio. Sviđa mi se što je naglasak na odnosima, fotografija u filmu mi je predivna, gluma je odlična, a potaknuo me na razmišljanje o mnogočemu, posebno o slobodi. Ta me tema inače dosta okupira: kad i gdje smo slobodni, možemo li to uopće biti ako nas nešto progoni, što možemo promijeniti, a što prihvatiti…

Ilina: Nažalost, u posljednje vrijeme me niti jedan film nije posebno oduševio, moram priznati da su serije preuzele primat. Meni najbolja serija ikad je poljska serija „Blinded by the lights“, o tjedan dana u životu varšavskog dilera kokaina, koji pokušava izaći iz kaosa…

Nives: Bez premca hrvatski film MURINA redateljice Antonete Alamat Kusijanović, s odličnom Gracijom Filipović u naslovnoj ulozi. Priča je to o životu mlade djevojke Julije na otoku, s patrijarhalnim ocem i potlačenom majkom. O životu u svojevrsnom “zatočeništvu”. More je Julijina sloboda, kada pliva i roni povezana je s cijelim svijetom. Svatko od nas mora pronaći svoje more, svoju slobodu.

  • Od Journal Book Cluba dijeli nas tek desetak dana – što očekujete od ovog izdanja?

Nastja: Očekujem da to bude, kako je Nives rekla, slavlje književnosti. Vjerujem da ćemo uspjeti prenijeti našu zajedničku strast prema knjigama i shvaćanje književnosti kao kanala za prenošenje važnih poruka. 

Ilina: Naši susreti su uvijek prepuni dobre energije, zabave, i rasprave o pročitanome, a posebno mi je drago što ćemo u sedmom po redu JBC susretu ugostiti ne samo domaću knjigu, već i samu autoricu, Nastju Kulović. Vjerujem da ćemo dokazati zašto je važno čitati domaće, jer „Nešto drugo“ apsolutno opravdava čitalačko povjerenje…

Nives: Veselim se novom susretu jer je Journal Book Club mjesto odlične energije, zanimljivih razgovora i sugovornika (i Ilininih pitanja, naravno) te književnih noviteta. Uvjerena sam da i gledatelji “osjete” ljubav prema čitanju i posegnu za knjigom.

Ilina I Nives, jedna misao s kojom vas je Nastjina knjiga ostavila?

Ilina: Ljubav ne treba ( i ne smije biti)  teška i komplicirana, a u razgovoru ćemo objasniti i zašto…

Nives: “Ali na njemu je da preuzme odgovornost za svoj život umjesto da ostane zarobljen u svojim izgovorima”. (iz knjige “Nešto drugo” Nastje Kulović). Svatko od nas treba uzeti vlastiti život u svoje ruke, ne “puštati” da prolazi mimo nas i prepustiti se “plimi života”. Moramo biti aktivni sudionici svojih života, bez izgovora i upiranja prstom u (potencijalne) krivce za vlastite propuste. Samo tako možemo ići naprijed, i početi pisati svoju životnu priču. Citirat ću Nastju: “Svačija je priča važna.”

Foto: Journal.hr, Rajna Raguž, Instagram, PR

0