Razgovarali smo s Thanom Alexom, glazbenicom hrvatskih korijena koja je nominirana za Grammy

Razgovarali smo s Thanom Alexom, glazbenicom hrvatskih korijena koja je nominirana za Grammy

Grammyji su, baš kao i Oscari, jedna od najuzbudljivijih noći u svijetu kulture. Na dugačkom popisu nominiranih kojima bi te večeri mogla pripasti nagrada je i Thana Alexa, američka glazbenica hrvatskih korijena. Ali za razliku od mnogih, Thana je s Hrvatskom zaista povezana, u Zagrebu je išla u srednju školu, roditelji su joj iz Hrvatske i cijeli život ljeta provodi ovdje. Čak je njezin novi album i to onaj za koji je nominirana za Grammy hrvatskog naziva ‘Ona.’ S Thanom smo razgovarali o njezinom životu u New Yorku, glazbenom putu, životu u Hrvatskoj i utjecaju pandemije na život.

  • Prije svega, čestitam ti na uspjehu na Grammyjima! Kako si se osjećala kad si otkrila da si nominirana?

Hvala vam! To je tek nominacija, ali sama činjenica da sam nominirana je velika pobjeda za mene. Nevjerojatno sam uzbuđena, zahvalna, iznenađena i počašćena što sam dobila ovo priznanje od Akademije.

  • Možeš li nam opisati album ‘Ona’ ? Kako je nastao, što te inspiriralo za njega i smatraš li da je tvoje najuspješnije djelo?

Album ‘ONA’ nastajao je tijekom dvije godine, ali ideja za njega se kristalizirala nakon što sam 2017. godine prisustvovala Ženskom maršu u Washingtonu, najvećem jednodnevnom protestu u američkoj povijesti. Duboko su me dirnuli govori koje sam čula na maršu, inspirirali su me da naučim više o ženama u vlastitoj obitelji i utjecaju njihovih iskustava na moju egzistenciju, rast i osjećaj slobode. To je kulminiralo razgovorima s majkom i bakom s očeve strane tijekom kojih sam otkrila mnogo detalja o njihovima životima. To me nadalje motiviralo da istražim borbe i terete žena u modernom društvu kroz pet elemenata: um, dušu, seksualnost, borbu za redefiniranje rodnih uloga u vezama, i svačiju unutarnju snagu.

Problemi s kojima sam se ja suočila u životu puno se razlikuju od problema s kojima su se žene iz moje obitelji suočile u drugim vremenima. ‘ONA’ je glazbena priča o samootkrivanju, otporu, protestu i zahtijevanjem promjena. Predstavlja snažan, slobodan i ženstven duh koji živi u svakoj od nas.

  • Zašto baš jazz kao žanr? Što te njemu privuklo i kako mlađa publika reagira na tvoju glazbu?

Jazz kao žanr pokriva mnogo glazbenih stilova i zato je vrlo fleksibilan žanr. Moja glazba ima duboke korijene u jazzu, ali gura granice žanra s elementima iz suvremenog soula, world glazbe i popa. Glazba koju ja pišem je često kompleksna i interesantna iz perspektive glazbenika, ali nije nedostižna slušatelju i može se s njom povezati. Stvara se nova jazz publika diljem svijeta u kojoj je sve više mladih ljudi, posebice zato što umjetnici sve intenzivnije u jazz uklapaju elektroniku, loopove i efekte, kao što to volim i ja činiti.

  • Posljednji put kad si pričala za Journal.hr, tek je izašao tvoj debitantski autorski album ‘Ode to Heroes.’ Kako ste se i ti i tvoja glazba promijenili od tada?

Glazba koju sam skladala za album ‘ONA’ je sasvim druga priča u usporedbi s prvim albumom. Pjesme su puno dublje, skladateljski kompleksnije i ja sam kao glazbenica razvila jači smisao za kompoziciju i glas tijekom tih godina. Dok sam radila na albumu ‘ONA’, shvatila sam koliko je važno biti i aktivist kroz glazbu. Mislim da umjetnici imaju odgovornost koristiti svoju snažnu platformu kako bi podignuli svijest i potaknuli pozitivnu promjenu u svijetu. Cijeli album (i nadolazeći spot) upire prstom u nezastupljenost žena u glazbenoj i filmskoj industriji.

  • U braku si s Antoniom Sanchezom, također nevjerojatno uspješnim umjetnikom i dobitnikom pet Grammyja. Kako funkcionira vaš odnos, stvarate li zajedno glazbu, pjevate li kod kuće?

Moj suprug je najbolji muzičar i čovjek kojeg znam. Glazba je nešto što je ojačalo naš odnos i zbližilo nas. Zajednička ljubav prema glazbi je sasvim prirodno obogatila naše glazbene koncepte, projekte i individualne uspjehe. Duboko smo povezani i emotivno i glazbeno i to se pokazuje u svemu što radimo. Kad smo počeli hodati prije čak 11 godina, odlučili smo da ćemo pokušati držati posao i vezu razdvojenima. No, prirodno smo se privlačili i u konačnici počeli raditi zajedno na međusobnim projektima.

“Suprug i ja se inspiriramo, ali održavamo individualnost kao glazbenici”

Ja sam počela pjevati u njegovom bendu ‘Migration’ 2013. i s njima sam objavila tri renomirana albuma. Antonio je izvodio na i producirao moj prvi album ‘Ode to Heroes’ koji je izašao 2015. godine. Od tada smo bili na turneji diljem svijeta, izvodili njegovu i moju glazbu i nastavili se međusobno inspirirati. Istovremeno održavamo individualnost kao glazbenici, svatko piše svoju glazbu i odgovoran je za svoju karijeru, ali potičemo se. Vrlo smo sretni što smo mogli raditi glazbu kod kuće, posebice ove godine kad su koncerti i turneje otkazani.

  • Živjela si u Hrvatskoj od 13. do 18. godine. Kako si se osjećala kad si se preselila ovdje? Što bi danas navela kao najveću razliku Hrvatske i SAD-a? Osjećaš li se kao da je i Hrvatska tvoj dom?

Kao i većina tzv, „third culture kids“, imam sreću da sam doživjela oba svijeta, kulture, oba jezika i da, zapravo, imam dva doma. Istovremeno shvaćam da nisam potpuno iz jednog mjesta… Kada sam se preselila u Zagreb iz New Yorka s 13 godina, doživjela jedan ogromni kulturni šok. Hrvatska mi je bila poznata, naravno, ali većinom smo dolazili tijekom ljeta. Nisam ni znala jezik dobro govoriti jer smo doma oduvijek pričali na engleskom (i sigurna sam da će me padeži uvijek proganjati!). Tako da je taj cijeli period bio dosta izazovan za mene kao tinejdžericu. Iako je bilo teško, znam da je to iskustvo potpuno promijenilo moj život na najbolji način.

Imati multikulturni utjecaj je jako važno u umjetnosti. Umjetnost JE kultura i može se puno naučiti o različitim kulturama slušajući glazbu. Živjeti u gradu kao što je New York je poput života u socijalnom eksperimentu. Nikad ne znaš koga ćeš upoznati i kako će njihova priča utjecati na tijek tvog života. Moj muž i ja živimo u kvartu Jackson Heights koji je poznat kao najraznolikiji kvart na svijetu.

“Moraš znati odakle si došao da bi znao kamo ideš”

Svaka osoba u ovom naselju donosi jedinstvenu perspektivu..Mislim da je životna formula da moraš znati odakle si došao da bi znao kamo ideš. Ja sigurno ne bih bila ono što jesam da se nisam povezala sa svojim korijenima, obitelji i naravno, moj umjetnički i glazbeni put je svakako pod utjecajem multikulturnog okruženja koje postoji u New Yorku.

  • Zaista si okružena umjetnicima u obitelji. Osim supruga, njegov djed bio je najveća filmska i kazališna zvijezda Meksika, po tvom je pradjedu navodno nastao lik James Bonda, majka ti se također nekoć bavila glumom. Kako komentiraš tu zanimljivost? Daje li ti to nekakvu dodatnu inspiraciju?

Antonijev djed je Ignacio Lopez Tarso, jedan od najpoznatijih filmskih i kazališnih glumaca u Meksiku kojeg se hrvatska publika možda sjeća po popularnoj sapunici “Esmeralda”. On još uvijek radi sa 95 godina! I velika nam je inspiracija. Moj nono Frano, mamin otac, bio je tijekom Drugog svjetskog rata dupli agent u službi britanske krune i odlikovan je Redom britanskog carstva. James Bond je sukus trojice dvostrukih agenata koji su radili zajedno pod imenom “Tricikl”. Legenda kaže da su ‘Tricikl’ činili Duško Popov, još jedan Hrvat prezimena Šoštarić i moj nono, Frano Bona, kodnog imena Freak! Ian Fleming je bio njihov nadglednik u Britanskoj obavještajnoj službi i dobio inspiraciju za karakter James Bond. 

  • Kako je karantena utjecala na tvoj život i posao? Čime ti se bavila i je li te izolacija potaknula na stvaranje ili suprotno?

Osim izdavanja albuma u ožujku, moj suprug i ja bili smo na naslovnici Downbeat Magazinea, što je bilo potpuno nevjerojatno. Budući da su nastupi u sklopu turneje odmah bili otkazani, s još dvoje glazbenika pokrenula sam inicijativu Live From Our Living Rooms. Prvo je izdanje serijala bio zapravo ‘online festival & fundraiser” u kojem smo davali pomoć glazbenicima iz New Yorka koji su pogođeni pandemijom. Rolling Stone nas je nazvao ‘prvim jazz festivalom pandemije.’ Zatim smo se udružili s DC Jazz Fest festivalom u lipnju kako bi pomogli glazbenicima s područja DC-ja, a zatim i organizirali 12-dnevni kreativni summit u srpnju s jazz izvedbama i webinarima. Tijekom triju serija uspjeli smo zaposliti više od 120 umjetnika, prikupili smo više od 140 tisuća dolara i darovali više od 80 novčanih donacija glazbenicima u potrebi sa sjedištem u SAD-u.

Što se tiče mene kao solo umjetnice, uspjela sam održati nekoliko livestream performansa (uključujući nezaboravne nastupe u duetu sa svojim suprugom u studiju kod kuće) i snimala sam, ali zapravo je bilo vrlo malo izvođenja ove godine. Nedostaje mi terapeutski i meditativni aspekt izvođenja pred ljudima i taj osjećaj da si samo u jednom trenutku. Ima nešto u nastupanju što ne možeš replicirati u svojoj sobi, pjevajući u ekran. Postoji energija koja postoji samo u live nastupima.

“Energija live nastupa ne može se replicirati preko ekrana”

Nakon puno mjeseci bez nastupanja osjećam akumulaciju tenzije i energije koju nisam mogla otpustiti kroz nastupe i to sad uzima danak na mom emotivnom stanju. Teško je ostati kreativan i motiviran tijekom pandemije. Nas umjetnike inspirira vanjski svijet, a malo je takve stimulacije bilo ove godine pa je glazbena muza u meni pomalo iscrpljena. Jedino što mogu reći drugima, a što ponavljam i sebi, je da ne moramo osjećati krivnju jer nismo inspirirani da stvaramo. Mislim da će, kad ovaj težak period prođe, nastupiti nova globalna renesansa…suvremena verzija ludih 20-ih. I trebamo je!

Čemu se možemo veseliti? Spremaš li nam nešto novo? Bi li voljela (u neka bolja vremena) ponovo nastupati u Hrvatskoj?

Radim na novom albumu sa svojom grupom SONICA, triom koji vodim s još dvije ženske glazbenice – za Grammy nominiranom vokalisticom Nicole Zuraitis i basisticom Julijom Adamy. Prije nego što je pandemija počela, snimale smo album u mom kućnom studiju, ali to smo stavili na čekanje zbog lockdowna. Odlučile smo nastaviti na njemu raditi i izbaciti ga sljedeće godine. Divno je iskustvo raditi s te dvije žene. Pjevamo, ja koristim tehnike za efekt i loopove, Nicole svira klavir, a Julia bas. Zajedno skladamo glazbu, a ja sam uskočila i u ulogu audio inženjera i producenta. To je prvi put da se bavim inženjeringom zvuka i uživam!

Voljela bih više od ičeg izvoditi album ‘ONA’ u Hrvatskoj. Nadam se da će live nastupi ponovno postati dio naših života kao umjetnika i nadam se da će mi Hrvatska biti jedna od prvih stanica na turneji!

Foto: Justin Bettman, Franco Moret, Grammy, Thana Alexa

Učitati još
Zatvori