Pavel intervju: Razgovarali smo s Aljošom i Tonkom o novom albumu, ali i o izazovnoj godini za glazbu
Pavel je jedan od najboljih aktivnih bendova u Hrvatskoj u žanru kvalitetnog popa i to možemo reći sa svakom sigurnošću. Sa svakim album sve su bolji kvalitetniji, a nikada ne zaplivaju prema pretencioznosti što se često zna dogoditi sličnim bendovima na sceni. Imamo osjećaj da nezasluženo često prolaze ispod radara, ali i da se hrabro i bez lažne skromnosti dobro nose s tim i zatvaraju usta svima, kvalitetnom glazbom i dobro odrađenim profesionalnim koncertima. Aljoša i Tonka kao headlineri ove zanimljive grupe osim poslovne dijele i partnersku priču, a porazgovarali smo s njima da vidimo kako dišu u doba pandemije i kako su zadovoljni brojnim nominacijama za Porin, ali i novim albumom koji, naravno, ponovo rastura.
- Čestitam Vam na novom albumu “Ennui”. Kako ste vi zadovoljni?
Aljoša: Jako, doduše, dugo smo i predano radili na njemu, čak nam je ova situacija s pandemijom pomogla u smislu da smo imali još više vremena za posvetiti se detaljima, pa je satisfakcija tim veća. Osjećali bi se glupo da je album prošao skroz nezapaženo, a da smo se mi ovako “ubili” snimajući ga.
Antonia: Mislim da je Ennui naš najbolji album. Spojilo se na njemu više toga – sjajne pjesme koje su jako dobro prošle na top listama i u radijskim eteru, pjesme koje su, po mom skromnom mišljenju dostojne filmskog scenarija i bezvremenski feel good singlovi.
- Uspjeh je prepoznala i struka, pa ste tako ove godine nominirani za Porin u čak pet kategorija, a među njima je i nominacija za najbolji album, kako reagira publika?
Aljoša: Hvala kolegama koji su glasali, lijepo je kad struka cijeni ono što radiš. Za publiku još ne znamo, osim lijepih komentara na mrežama, zbog ove izvanredne situacije, koja nažalost već sada postaje redovnom, nismo imali prilike koncertno predstaviti album, nadam se da će se uskoro i to promijeniti, nekih naznaka ima, postoje čak i datumi, ali glupo je pričati o tome kad se situacija mijenja na tjednoj bazi.
Antonia: Nominacije nam zaista mnogo znače, proslavili smo ih kako spada, stvarno nam je trebao taj poticaj i tapšanje po leđima, a sada se nadamo i kojem kipiću, zaista bi bila laž da kažemo kako ne očekujemo ništa. Jedva čekamo izvoditi pjesme pred publikom, nama je sjajno svirati ih na probama i mislim da ćemo tu energiju prenijeti i na publiku. Nadamo se koncertnoj promociji albuma, vraćanju u normalu.
- Na ovom albumu ostvarili ste jednu zanimljivu suradnju s Tedijem Spalatom, kako je do nje došlo?
Aljoša: Vrlo brzo nakon što smo snimili demo pjesme, melodijska fraza vokala je prosto zazivala Tedija, ideja se sama nametnula. U početku sam blago zazirao od pjesme budući je prilično “festivalska” i donekle odskače od ostatka našeg opusa, čak sam se vodio mišlju da je dam nekom drugome, međutim nikad nisam volio žanrovska ograničenja, niti podliježem ovom modernom urbanom glazbenom snobizmu gdje se sve što i lagano zamiriše na estradu odmah proglašava smećem i bezvrijednim, dakle, srećom sam brzo shvatio da upravo mi moramo snimiti tu pjesmu. Imali smo sreću da je Tedi pristao oplemeniti svojim pjevanjem.
Antonia: S Tedijem je pravi užitak surađivati. Iskren, samozatajan, spontan, tih, pun razumijevanja i poštovanja je pristupio ovom duetu i zato mu hvala. Iskustvo pjevanja s njim na Zagrebačkom festivalu mi je jedno od onih za pamćenje.
- U poslovnom smislu prošla godina za mnoge je bila teška, a nije se ni ove godine nastavilo najsjajnije, kako je to utjecalo na vas, vaše stvaralaštvo?
Aljoša: Srećom sam prvenstveno autor, pa tek onda izvođač, i spašavaju me tantijemi, tako da meni nije ni izbliza toliko teško kao što je nekim kolegama. Isprva sam bio zbunjen i nisam se znao nositi sa svime, pisati pjesme mi se činilo uzaludnim poslom u situaciji svjetske krize i lokalnih potresa. Tko uopće mari za muziku i stihove sredovječnog poluostvarenog autora kad ljudi umiru i ostaju bez domova? Međutim, nakon nekog vremena sam ponovo počeo jer ionako ništa drugo ne znam raditi, od kuhanja sam odustao, jer nepotrebno kompliciram, a zapravo sam posve nevješt i nespretan, od prava sam se oprostio, ne skupljam poštanske markice jer nitko više ne šalje pisma i što mi onda preostaje.
- Koji su vam planovi u skorije vrijeme, možda neki koncert? 🙂
Aljoša: Pišem za druge, taman radim na pjesmama za jednu izvrsnu pjevačicu koja čudnim stjecajem okolnosti još nema svoj album i tu nepravdu moramo ispraviti. Pavel će ionako u sljedećem periodu izdati još bar dva tri singla sa zadnjeg albuma, a koncerti će doći, nešto se sprema, međutim za očekivati je da će se eventualno tek od jeseni stvari polako početi vraćati u normalu.
- Kako balansirate privatan život od poslovnog, može li se to uopće u vašoj obitelji?
Aljoša: Ne, ali ne bih ni volio, ne znam kako bih da ne mogu s Antonijom u bilo koje doba pričati o pjesmama, planovima, idejama, glazba je sastavni dio našeg braka, pošto je ne smatram poslom, tako valjda i nemam potrebu odvajati je od privatnog.
