Intervju Davor Gobac: Mladima nije lako – izmisliti nešto novo veliki je kunst u današnje vrijeme

Intervju Davor Gobac: Mladima nije lako – izmisliti nešto novo veliki je kunst u današnje vrijeme

Uoči njihovog prvog koncerta u zagrebačkom klubu Medika pred ograničenim brojem ljudi zbog korona situacije, razgovarali smo s frontmenom Psihomodo Popa, Davorom Gopcem. Otkrio nam je kako se bend nosi s aktualnom situacijom, što misli o modernoj glazbi, novim generacijama ali i o najvažnijoj stvari na svijetu – ljubavi.

Ovo je vaš prvi nastup u Medici i limitiran je na 300 ljudi, hoće li po vama biti razlike u energiji?

“Pa neće biti problema na nastupu u Medici pred 300 ljudi. Mi smo tako odrasli, u malim klubovima i to je naša sredina. Ljudi su bliže, bolje se prenosi energija. Meni su uvijek zapravo bili draži manji nastupi. Naravno da ima razlike u energiji. U velikim dvoranama si udaljeniji od publike i onda treba malo više kopati da bi se spojili.”

Kako se kao bend nosite s aktualnom situacijom? Koje je (po vama) rješenje s obzirom na to da su koncerti poprilično ograničeni?

“Kao bend se nosimo loše s Covidom, jer su nam gotovo svi koncerti otkazani. Svirali smo jako malo i mislim da će to i dalje biti tako dok se situacija ne riješi ili cjepivom ili dok ne nestane virus. Nemam pojma koje je rješenje sad dok epidemija traje i dok se svi možemo zaraziti. Postoje ove varijante sa smanjenjem broja ljudi, pregradama između benda i ljudi ili sviranje pred kamerama, ali to nikad nije kao pravi koncert gdje staneš pred ljude i kad se možeš i dodirivati s njima na kraju krajeva.”

Slušaš li modernu glazbu i smatraš li da klinci danas imaju više mogućnosti upravo zbog interneta?

“Ne mogu reći da slušam modernu glazbu. Moderna glazba koja mene zanima uglavnom je sagrađena na nekim starim idejama, sve se ponavlja. Danas klinci imaju više mogućnosti ali im je zapravo teže. Vi danas odete na YouTube i možete gledati sve živo. Tu nema više mjesta maštanju, sve se može naći. Napraviti i izmisliti nešto novo veliki je kunst u današnje vrijeme.”

Koliko su vaši početci bili teži ili iskreniji od današnjih kada je mladima možda puno lakše uspjeti?

“Pa ne mogu reći da je nama bilo teže ili lakše ili da je nama bilo teže ili lakše uspjeti. Možda smo bili iskreniji jer je nama to sve bilo ideološki. Danas to klinci shvaćaju kao posao, kao nešto što treba navježbati, izvesti pa naplatiti. Svako vrijeme nosi svoje komplikacije, tako da bi bilo glupo reći da je ono vrijeme bilo lakše ili da je ovo vrijeme lakše. Uvijek je teško uspjeti.

Na sceni i onoj glazbenoj i životnoj si dugo, vidiš li nekakve sličnosti u današnjem svijetu s onim s kraja osamdesetih?

“Nisam sad pratio da li ima nekih sličnosti, ali što se tiče glazbe i scene to se sve promijenilo. Danas su u centru grada sve cajkaški i narodnjački klubovi. To je nekad bilo nezamislivo. Kulušić, Lap, Skuc – to više niš ne postoji. Studentski centar – kino u kojem se sviralo, ja ne znam da li više postoji ta scena uopće. Ne znam možda se danas klincima čini da im je danas dobro, ali meni su osamdesete bile špica života tad sam najviše izlazio, najbolji klubovi su mi ti iz osamdesetih.”

Misliš li da se svijest budi među mladim i kreativnim ljudima?

“Svijest se uvijek budi među kreativnim i mladim ljudima, sad u kojem je to omjeru na ostatak mladih. Mislim da većina nema problema sa svijesti, da samo žive život (hahah), ali mislim da postoji uži krug mladih ljudi koji se interesira i za umjetnost i za glazbu, osim osnovnih stvari i ludih provoda.”

Koliko je prerani odlazak Tigrana utjecao na energiju u bendu s obzirom na to da ste svi osim glazbenici, prvenstveno i prijatelji?

“Kako je Tigran otišao sigurno da se promijenio zvuk benda. Tin ga je zamijenio i Tin je potpuno drugačiji bubnjar. Tigran je bio jako specifičan bubnjar koji je izrastao kroz naš bend, od tinejdžerskih dana sviramo i to se zapravo ne može skinuti. Tin je donio svoju energiju, na nekim momentima je bolje, na nekim momentima je jednostavno drugačiji. Mislim da je on bio jako jako specifičan bubnjar, onako kako je on svirao – imao je neke svoje mane koje su, kako se sad pokazuje, zapravo bile prednosti. Muzika je definitivno ono što me najviše povezivalo s Tigranom u životu, a naravno i nekakvo prijateljstvo, tako da je to za nas vrlo emotivno. Tin je tu došao kao jedna dobrodošla zamjena u teškom trenutku. On je prijatelj benda već godinama, tako da ga poznamo i znali smo da će to biti vjerojatno ok.”

Psihomodo Pop je bend koji pršti pozitivnom energijom, koliko je teško i energetski zahtjevno ostati takav?

“Održavati tu dobru energiju koju imamo na bini je zahtjevno. U našim godinama moraš biti u nekakvoj kondiciji da možeš to sve izvesti. Navikli smo na to, sviramo cijeli život i to je jedna posebna energija. Ljudi pitaju obično “kaj ti nije već dosadno svirati iste stvari?”, no svaki koncert je uvijek drugačiji. Sam sebe nadograđuješ, neki put ti uspije više neki put manje. Cijeli bend i ja uvijek idemo za tim da živo zvučimo, da ne zvučimo kao cd ili ploča. Zar nije draž upravo u tome da svaki put bude drugačije? Bitno je da bude dobro, da ima energije i da se možete ufurati u to. Dio mlade publike sigurno ne sluša više Rock and roll, nekad je to bio stvarno širi krug ljudi, no mi smo kao bend nakon svih tih godina postali hrvatski klasik. Na naše koncerte tako dolaze i ljudi koji ne slušaju isključivo Rock and roll.”

Može li umjetnost u današnje vrijeme biti ta koja zove na bunt i promjene?

Umjetnost uvijek može biti pojava koje zove na bunt i promjene. Umjetnost to i treba biti. Stav našeg benda je jasan, zato ne moramo pisati političke pjesme, jasno je koji je naš svjetonazor. Mislim Rock and roll je vrlo slobodna energija koja mrzi sisteme.”

Što vam i dan danas (nakon toliko godina na pozornicama i u slušalicama i zvučnicima mnogih generacija) izaziva leptiriće u trbuhu?

“Još uvijek kad sviramo dobar koncert i kad se poklopimo s publikom, to izaziva leptiriće u trbuhu. Ma nisu to leptirići u trbuhu, to je jedna velika struja kroz cijelo tijelo. Kad vi osjećate tu energiju mase i kad se unutra osjećate sigurni i šibate svoju energiju nazad. Mislim pa to je Rock and roll, kaj ne?”

Što bi Gobac rekao svijetu kada bi znao da će ga u tom trenutku apsolutno svi poslušati i o tome barem razmisliti?

“Ja mislim da je to jedan trenutak koji se sigurno neće desiti (hahahah), ali kaj je najgore, možda bu i malo patetično zazvučalo, rekao bi im samo jednu riječ: ljubav, ljubav ljubav za sve. Dobro to je malo više riječi nego jedna (hahaha).”

Koncert Psihomodo Popa u Medici je 1. listopada u 20 sati. Prije svirke će se na istoj lokaciji održati promocija vinilog izdanja aktualnog studijskog albuma „Digitalno nebo“ uz druženje, fotografiranje s bendom i potpisivanje ploče. Broj ulaznica ograničen je na 300, u pretprodaji koštaju 100, a na dan koncerta 120 kuna. Koncert će se održati sukladno svim preporukama stožera, a sve detalje pratite putem eventa. Dvije karte možete osvojiti i vi. Sve što treba je poslati svoje podatke (ime i prezime, adresu i broj mobitela) na ifeellucky@journal.hr s predmetom Gobac do utorka 29. rujna u podne. Pobjednike ćemo objaviti taj dan poslijepodne i kontaktirati e-mailom. Sretno! UPDATE: Dvije ulaznice osvojio je Dalibor Šošić, čestitamo!!

Foto: Sanja Tušek

Učitati još
Zatvori