Povijest umjetnosti slabo bilježi žene-autore pa tako su one uglavnom bile objekti, ali ne i subjekti umjetnosti. Situacija se srećom promijenila, a kako to izgleda u Hrvatskoj, sa snažnim ženama menadžericama u kulturi, saznali smo na panelu. Dubravka se prisjetila dolaska u HNK, kad se u poslu koji je bio shvaćan „muškim“, susrela s neugodnim komentarima tipa „žena mi nije šef ni kod kuće, a kamoli na poslu“. Neki tehničari nisu je ni pozdravljali, a sada HNK pod njenom palicom godišnje ostvaruje 10 milijuna kuna vlastitih prihoda i ona vodi 527 zaposlenika. Slično je doživjela i Ecija, koja navodi da je tek kasnije u karijeri u potpunosti shvatila i prihvatila izreku „Svaki udarac u stražnjicu je vjetar u leđa“.Udarac u stražnjicu bila je situacija kad su je u jednom kazalištu odbili za posao jer su morali zaposliti „nečiju kćer“. Danas Ecija ističe kako je ipak sretna da to dogodilo jer inače danas ne bi vodila svoje vlastito kazalište.
S obzirom na činjenicu da se žene obrazuju zadnjih 200, a muškarci 2 000 godina, naši uspjesi su fascinatni, zaključile su panelistice. Uzmimo za primjer filmsku umjetnost – u Hrvatskoj je prije desetak godina samo jedna žena, Snježana Tribuson, imala film koji je igrao u kinima. Danas je takvih redateljica kod nas čak osam, istaknula je Ankica. Posjetiteljice se posebno dojmila Ankičina izjava kako voli raditi s mladim autoricama i autorima jer vjeruje da im može pomoći ubrzati njihov put. Kad vidi potencijal u nekome, osjeća se i sama privilegirano što ima priliku surađivati s takvim talentima.
Moderatorica Milana istaknula je (ne)zgodu koja se dogodila na promociji njene knjige. Naime, jedna je novinarka njenom tadašnjem mužu postavila pitanje: „A tko čuva djecu dok mama piše?“ Panelistice su se zapitale je li ovo pitanje ikada postavljeno muškarcu? Srećom, situacija žena u kulturi mijenja se u odnosu na povijest – napredak je brz i strelovit. Talenti i trud snažnih žena u kulturi sve više dolaze do izražaja, a mi smo sigurni da je ovo tek početak!
