Pogledali smo ‘Najljepše godine’, prekrasnu filmsku sagu o prijateljstvu u 80-ima pa sve do danas

Kako 2020. godinu privodimo kraju, online eventi već su nam u malom prstu. Vijest da će se Zagreb Film Festival prvi put održati u virtualnom izdanju zato nas nije razočarala. Osim što filmove gledamo u udobnosti vlastitog doma, veći je broj ljudi nego ikad dobio priliku pridružiti se našem omiljenom festivalu. Program je, kao i uvijek, probran i donosi nam neke od najzanimljivijih filmskih priča.

Osim filma ‘Otac’ za kojeg je glumac Goran Bogdan upravo nominiran za europskog Oscara, tu je čitav niz odličnih stranih filmova. Film ‘Najljepše godine’ jedan je od naših omiljenih.

Filmska saga o odrastanju

Talijansku dramu režirao je Gabrielle Muccino poznat po svojim talijanskim radovima, ali i svojim američkim filmovima. Njegov potpis nosi slavna drama ‘The Pursuit of Happiness’ s Willom Smithom u glavnoj ulozi, a najpoznatiji mu je talijanski film ‘L’ultimo bacio’ po kojem se 2006. snimljen remake ‘The Last Kiss.’ U fokus najnovijeg filma ‘Najljepše godine’ Muccino ponovno stavlja međuljudske odnose, prijateljstvo, razilaženja i ponovna sastajanja. Takvu nam životnu priču priča kroz odnos četvero prijatelja koje pratimo čak 40 godina.

Paolo (Kim Rossi Stuart), Riccardo (Claudio Santamaria) i Giulio (Pierfrancesco Favino) upoznaju se oko 1980. godine. Međusobno potpuno različiti i iz drugačijih obitelji, postaju bliski poput braće i dijele baš sve. Uskoro postaju genijalna četvorka jer im se pridružuje Gemma (nagrađivana Micaela Ramazzotti), Paolova djevojka koju smatraju dijelom ekipe. Početak njihovog prijateljstva otvara film i upravo su te nostalgične scene odrastanja u 80-ima neki od najljepših prizora u filmu. Međutim, sasvim se prirodno, kako nerijetko biva, razdvajaju i izrastaju u sve drugačije ljude sa suprotnim vrijednostima, ciljevima i željama. Zajedno prolaze ključne životne trenutke: diplome, karijere, vjenčanja, djecu, rastave, smrti. Tijekom mnogo godina svađaju se i mire, odnosi im pucaju i ponovno jačaju i simultano se slaže prava životna saga o četvorici sasvim različitih osoba.

Gorko-slatko iskustvo koje vas prati dugo

Film lijepo balansira između simpatičnog, toplog, veselog te gorkog i mračnog. S likovima se zbližavamo kako u trenucima sreće, tako i u onim najnižim točkama kojima Muccino pokušava filmu dati i društveno angažiranu notu. Glumačka ekipa, iako solidna, ima trenutke kad bi nas mogla dodatno uvući u priču. Nemoguće je zanemariti koliko se među njima ističe Pierfrancesco Favino (Giulio), glumac koji je u svojoj karijeri glumio u malom milijunu talijanskih i američkih produkcija. Na festivalu u Veneciji ove godine nagrađen je za najbolju mušku izvedbu u filmu ‘Padrenostri.’

Dinamika između prijatelja mijenja se tijekom godina, a tako i naše emocije prema svakom od njih. Upravo te suptilne transformacije čine film ‘Najljepše godine’ jedinstvenim, baš kao i prolaznost vremena koju u filmu ni ne osjetimo zbog čega je kraj posebno efektan. Muccino je odlučio da će njegovi likovi s vremena na vrijeme razbiti četvrti zid i obratiti se gledatelju. Taj režiserski pothvat posebno je popularan posljednjih godina, a iako filmu nije potreban, Muccini ga pametno smješta pa ne ometa tijek radnje.

Unatoč sitnim nedostacima, film ‘Najljepše godine’ ostavlja onaj gorko-slatki okus u ustima. Dirljiva, tužna i sretna priča, obogaćena talijanskom realnošću, odvest će vas na nostalgičan pogled natrag u vlastito odrastanje i sjećanja s onim najvažnijim ljudima.

Foto: Press

0