Ovo je bila nevjerojatna godina za hrvatski film

Ovo je bila nevjerojatna godina
za hrvatski film

Hrvatska je produkcija oduvijek prezentirala hvalevrijedne filmove, ali trend je takav da smo neprestano okrenuti internacionalnim naslovima, posebice američkim filmovima i serijama koji u okruženju u kojem Netflix i drugi streaming servisi postavljaju normu, postižu popularnost planetarnih razmjera. Paradoksalno, lakše nam je pridružiti se generalnoj hajci oko, recimo, serije Squid Game, koja preplavljuje društvene mreže nego zamijetiti fantastična hrvatska i regionalna glumačka lica na velikom platnu. Posljednjih se mjeseci to drastično mijenja jer su ljetos na festivalima, a potom i u kinima, hrvatski filmovi zaista trijumfirali. Još smo vam sredinom 2020. oduševljeno pisali o filmu Tereza37 koji je prije nekoliko dana potvrđen kao kandidat kojeg Hrvatska šalje na utrku za Oscara. U srpnju nas je pak zatekla vijest o uspjehu Murine u Cannesu, filma koji je nastavio redati nagradu za nagradom od svoje premijere.

Jasno je da je neviđenih godinu, dvije u svijetu hrvatskog filma i da je, ako ste među onima kojima se barem jednom potkrao ‘posprdni’ pogled na domaće filmove, vrijeme da kupite kinoulaznicu za neki od sljedećih naslova.

Murina

Kad smo početkom ljeta primili vijest da je hrvatski film Murina redateljice Antonete Alamat Kusijanović nominiran za nagradu u Cannesu euforija svih onih koji prate hrvatski film već je bila na vrhuncu. Naivno – jer je u pitanju je bio tek početak trijumfalnog ljeta ovog filma koje se razvuklo i na jesen. Murina je upravo osvojila nagradu u Hamptonsu koji je tradicionalno poznat po tome da ističe favorite za Oscara. Iako ga Hrvatska ne šalje na natjecanje, bez dileme ga možemo prozvati filmom godine. U središtu psihološke drame je tinejdžerka Julija (Gracija Filipović) koja obitava na hrvatskom otoku u obitelji s tradicionalnim ocem. Kad na otok stigne svestrani stari prijatelj roditelje i unese razdor u obiteljsku svakodnevicu, Julijin se bunt rasplamsava i ona se hvata za svaku priliku koja bi joj mogla donijeti dašak slobode.

Tereza37

Tereza37 hrvatski je film koji ide u utrku za nominaciju za Oscara! I to nas zaista nije začudilo s obzirom na put kakav je film Danila Šerbedžije prošao. Iako je izašao 2020., uspjesi i pažnja koju je film dobio ususret i nakon zagrebačke premijere u lipnju ove godine dostatni su da bude na ovoj listi. Prošlog je ljeta u Puli trijumfirao i prisvojio si mali sijaset nagrada, točnije čak šest Zlatnih arena. Igrao je Francuskoj, SAD-u, Švedskoj i drugim zemljama, a glumica Lana Barić (koja je na scenariju radila desetak godina!) odnijela je i nagradu na najbolju glumicu na beogradskom Međunarodnom filmskom festivalu. Tereza ima 37 godina, 10 je godina u braku i upravo je doživjela četvrti spontani pobačaj. Pod pritiskom koji joj pristiže sa svih strana počinje preispitivati svoj život i kreće u transformaciju kakvu ne očekujemo, tražeći druge muške partnere.

Plavi cvijet

Plavi cvijet cover

Filmovi Zrinka Ogreste ne prođu nezapaženo. U pitanju je ipak jedan od naših najpoznatijih scenarista i redatelja pa je medijska pažnja usmjerena na njegov najnoviji film Plavi cvijet bila očekivana. Suptilno intenzivna obiteljska drama jedna je od onih koja će vas držati na vršcima prstiju do samog kraja, a on će vas potom potpuno preplaviti.  Na 68. Pulskom filmskom festivalu nagrađen je Velikom zlatnom arenom za najbolji film, redatelj Ogresta Zlatnom arenom za najbolju režiju, dok je Vanja Ćirić nagrađena Zlatnom arenom za najbolju žensku glavnu ulogu. Film je osvojio i Nagradu međunarodnog žirija kritike kao najbolji film festivala. Plavi cvijet’ je suptilna i slojevita priča o tri generacije žena. Točnije, o ženi, majci i kćeri. Kroz motrište sredovječne Mirjane, službenice u maloj zagrebačkoj tvornici konca, slika njezinu borbu za vlastiti komadić životne sreće. U danu kad se za nju priprema skromna svečanost povodom 20 godina rada u tvrtki, situacije koje joj se događaju u odnosima s bližnjima, osvjetljavaju čitav njezin život, onaj koji je prošla i živi, ali i onaj koji joj predstoji

Zora

Početkom listopada na HBO GO-u stigao je film još jednog poznatog filmskog kreativca, Dalibora Matanića. Zora je kao drugi dio Trilogije sunca (Zvizdan, Zora, Suton) nastavila uspjeh kojim je Matanić započeo filmski niz. U glavnim su se ulogama pojavili Krešimir Mikić i Tihana Lazović, dok su ostatak glumačke ekipe činili Maks Kleončić, Lara Vladović, Marko Mandić i drugi. Na festivalu u Puli film je osvojio čak četiri tehničke Zlatne arene, a radnja je smještena u blisku budućnost. “Podijeljeni na ‘odabrane’ i ‘nepoželjne’, ljudi napuštaju svoje domove, bježeći od nasilja u neizvjesnost. Ika, Matija i njihovo dvoje djece, Kaja i Nikola, duboko su podijeljeni oko toga hoće li otići ili ostati. Od nestanka trećeg djeteta, Ika i Matija nisu pronašli način kako prevladati traumu, a jaz između njih svakim danom postaje sve veći. Sa svojim mističnim otkrićima zora pokreće niz događaja koji jasno pokazuju da ignoriranje ekstremizma i izbjegavanje suočavanja s osobnim traumama uvijek uzimaju veliki danak.”

Foto: PR

Učitati još
Zatvori