O najljepšem dječjem filmskom festivalu sa Selmom Mehadžić

Selma Mehadzic-

KinoKino – Međunarodni filmski festival za djecu upravo se sada održava po treći put u kinu Europa u Zagrebu. Kako je došlo do pokretanja jednog ovakvog specifičnog filmskog festivala i što klincima on sve donosi otkrila nam je Selma Mehadžić, direktorica festivala… Za detaljan program posjetite kinokino.hr.

1. Kako je došlo do ideje pokretanja prvog međunarodnog filmskog festivala za djecu u Zagrebu?

S obzirom da sam dio tima koji radi programe za Zagreb Film Festival i kino Europu, oduvijek smo imali poseban fokus na dječju publiku jer smo svjesni da među njima stasaju nove generacije kinopublike i da se kultura odlaska u kino i biranja kvalitetnog filmskog sadržaja uči od malih nogu. S druge strane, kvalitetan igrani film za djecu kod nas se jako rijetko može vidjeti na redovnom kinorepertoaru jer se radi o kinematografiji koja nije pretjerano komercijalna. Izbor za djecu svodi se uglavnom na sinkronizirane animirane filmove i filmove s redovnog repertoara koji s njima često uopće tematski ne komuniciraju. Zbog toga je jedini način da nađemo put između kvalitetnog igranog filma za djecu koji se u svijetu producira i naše dječje publike, bio napraviti svojevrsni mali ZFF za djecu, obogatiti projekcije dodatnim sadržajima (razgovorima, gostima, radionicama), uključiti djecu na što je više moguće načina, učiniti im dolazak u kino posebnim i zanimljivim i nadati se da će to funkcionirati i da će takve sadržaje nakon KinoKino atmosfere tražiti i svakodnevno na našim kinorepertoarima. Kao što je to na neki način učinio ZFF za publiku kina Europa. Danas, već na trećem izdanju, kada imamo interes za festival koji je značajno veći nego na prvom izdanju i konstantno raste, govori da to što radimo ima smisla i da su djeca u našem festivalu pronašla sadržaj koji im je nov i zanimljiv.

2. Zanimljivost festivala jest da postoji stručni, no i dječji žiri – objasnite nam kako oni funkcioniraju, jesu li ravnopravni i kako djeca na kraju izglasavaju najbolje tj. najdraže filmove?

Oba žirija odlučuju o svojoj nagradi i neovisno jedni o drugima biraju svoj najbolji film. Dječjem žiriju pružamo dodatnu potporu u smislu da prvu projekciju gledaju s našom suradnicom, filmskom kritičarkom Višnjom Vukašinović, koja prolazi prvu filmsku analizu s njima i daje im određene smjernice, koje oni poslije mogu primijeniti na sve druge filmove. Na taj im način pomažemo da nauče argumentirati svoje stavove i braniti film za koji smatraju da treba dobiti nagradu. Također, stvaranje kritičkog odnosa prema filmu svakako će im dugoročno pomoći u stvarima kojima se budu bavili. Pratimo pozorno njihove rasprave nakon odgledanih filmova i moram priznati da ostanemo iznenađeni koliko su neki od njih vješti u pridobivanju ostalih svojim argumentima.

KinoKino2

3. Uz filmove, festival donosi bogat popratni program – što sve klinci mogu na festivalu očekivati?

Puno projekcija, filmove koji nam dolaze iz Kolumbije, Senegala, Cipra, Švedske, Francuske; razgovore nakon projekcija s našim gostima, radionice i svakako puno druženja. Uvijek nam je posebno drago vidjeti djecu koju dolaze na više projekcija, sudjeluju na radionicama i koji su uvidjeli da festival traje svega pet dana i da ga mogu i trebaju što bolje iskoristiti. Uvijek potičem sve koji mogu i imaju vremena da provode vrijeme s nama na festivalu i da se osjećaju kao doma, što smo nadam se omogućili i povoljnom cijenom ulaznica i brojnim besplatnim sadržajima.

4. Možete li izdvojiti neke filmove koje stvarno ne bi se trebalo propustiti na Festivalu, bilo zbog jedinstvenog prikazivanja ili zbog filmske teme ili filmskog kultnog statusa?

Uvijek mi je teško izdvojiti favorite, pa ću istaknuti naslove koji nas očekuju u drugoj polovici festivala. Svakako bih izdvojila film Moj ujak i kolumbijski film Koza nesrećonoša, jer je ovo vrlo vjerojatno jedini put da ćemo ga moći gledati na velikom platnu. Film Koza nesrećonoša obiluje kadrovima tropskog podneblja i sjajnom glazbom, što je definitivno odlična prilika za barem prividno putovanje negdje na toplo usred hladne zime.

5. Na festivalu su prikazani i klasici koje su gledatelji mogli komentirati s režiserima. O kojima se radilo i za koju publiku je ovakav vid sudjelovanja bio predviđen?

Ove godine su klasike birali Mario Kovač i Moamer Kasumović, koji je ujedno i ovogodišnji član našeg profesionalnog žirija. Ideja ovog programa bila je omogućiti djeci da na velikom platnu pogledaju neke od filmskih klasika i zainteresiraju se za filmsku povijest. Da bi im tako nešto učinili privlačnim, izbor filmova prepustili smo našim poznatim filmašima i umjetnicima koji su s njima i razgovarali nakon projekcija. Moamer će s djecom gledati briljantan francuski film Moj ujak, Jacquesa Tatija, iz 1958. godine, koji je apsolutni must-see za svu djecu (ali i odrasle) koji vole i prate film, a sigurna sam da će na projekciji biti i onih koji su ga već gledali. Mario Kovač odabrao je Karate Kid, dječji hit iz 80-tih koji danas definitivno uživa status klasika poput popularnih Gooniesa s kojima smo prošle godine otvorili festival. Osobno me jako vesele ove projekcije, jer sam sasvim sigurna da Mario i Moamer rade dobar show.

KinoKino1

0