Journal Man: Ivan Penović niže kazališne hitove, a novom premijerom stiže na Dubrovačke ljetne igre

Šarm svakog ljeta leži i u brojinim kulturnim događanjima koje želimo posjetiti diljem Hrvatske. Posljednjih godina novije kreativne produkcije priređuju nam sve uzbudljivije filmske, kazališne i glazbene programe. Međutim, svakog ljeta na repertoaru su nam tradicionalne Dubrovačke ljetne igre, vjerojatno i najveći kulturni događaj na našoj obali koji donosi nekolicinu koncerata, performansa, kazališnih izvedbi i ostalih umjetničkih formi. Ove se godine održavaju čak 47 dana, festivalska publika imat će priliku vidjeti gotovo 70 dramskih, glazbenih, plesnih i drugih izvedbi na 15 lokacija, a cijeli program pogledajte ovdje.

Otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara

Prva ovogodišnja premijera na Igrama upravo je predstava Van sebe večeras, 13. srpnja, koju uz Natašu Rajković, potpisuje i Ivan Penović. Iako ga imamo potrebu opisati kao mladog redatelja (tek mu je 28 godina), imamo dojam da je već odavno na našoj sceni. Samo u pandemijskoj godini zaredao je nekoliko izuzetno uspješnih predstava, a za Katalonca i Neprijatelja naroda zasigurno ste čuli.

U gužvi priprema za premijeru i ostalih ljetnih planova, Ivan je pronašao vrijeme da nam približi svoju najnoviju predstavu Van sebe i opiše svijet kazališta i kulture u kojem je zaista interesantna figura.

  • Ovo je, čini nam se, tvoja četvrta ili peta predstava od početka pandemije. Otkud taj nalet kreativnog rada i kako se pandemijska situacija odrazila na samu radnju predstava? Ima li joj traga u istima?

Ja i taj Nalet našli smo se negdje na pola puta. Zbog pandemije pola tih projekata planirano samo morao odraditi još sezonu prije, pa su odgođeni za ovu. Tako da se eto posložila ova za mene hiperproduktivna sezona, kada bi je najmanje očekivao. Pandemijska situacija je tu i već je nekoliko puta jenjavala i ponovno se vraćala u snazi, a na nama je naučiti živjeti normalno uz njene oscilacije. Tako da je u projektima volim spomenuti postranično, povremeno ali ne stavljati poseban fokus na nju. Možda najizraženiji potez referentan na pandemiju je odabir da radim Neprijatelja naroda u zagrebačkom ZKM-u, ali opet, unatoč tom odabiru, stavio sam fokus na nešto drugo.

“Burnouti i kreativne blokade moraju se događati”

  • Takva hiperprodukcija potencijalno uvijek može završiti već nam svima dobro poznatim burnoutom. Kako ga izbjegavaš, što te iznova puni i motivira na rad?

Ne izbjegavam ga. Burnouti, kreativne blokade i izraženi trenuci kreativnog zamora moraju se događati, pogotovo u ritmu u kojem radim (ali i uživam). Biti svjestan njih znači imati mogućnost iz njih izaći jednako brzo kako u njih i uđeš. Svakim novim projektom motivaciju dobivam od kolega. Kazalište je timski čin, a na motivaciju i želju kolega ne možeš ostati ravnodušan čak i kada misliš da više nemaš snage.

  • Van sebe prva je premijera ovogodišnjih Dubrovačkih igara, ujedno autorski projekt na kojem radiš s Natašom Rajković. Možeš li nam objasniti koga prati radnja, što tumači predstava i kako ste došli na ideju iste?

Radnja prati Ivu, Sandru, Biljanu, Mirnu i Emila. Oni žive ili su na kratko stigli u Dubrovnik. Emil organizira radionicu koja se bavi temom migracijskih i integracijskih procesa, Ivo i Sandra u žiži su sezone, a Mirna i Biljana se pokušavaju odmoriti ili opustiti. Sama predstava pak kroz tu priču bavi se temom samog projekta Port of dreamers, a to je pitanje definiranja migracije kao neizostavnog ljudskog procesa i osobine, povijesti relevantnih migracijskih mjesta, a Dubrovnik to u velikoj mjeri u svojoj povijesti ima, oslanjajući se naravno i na trenutnu situacija migrantskih kriza i aktiviteta.

Predstava Van sebe
  • Koliko ćeš vremena provesti u Dubrovniku? Možeš li izdvojiti još koji projekt, predstavu, koncert koju bi volio popratiti?

U Dubrovniku sam do 16.7., imam mnoga gostovanja u regiji ovo ljeto koja moram odraditi, u protivnom bih se zadržao i duže. Sigurno ću pronaći vremena da se naknadno vratim i pogledam druge dvije predstave projekta Port of dreams, odnosno gostujuće predstave mariborskog i novosadskog kazališta. Također, volio bih uhvatiti bilo što od glazbenog programa koji je na visokoj razini.

“Na kazalište gledam kao poligon za prikaz misli i ideja”

  • Kakve teme najčešće prožimaju tvoje autorske radove i kakve najviše voliš staviti u fokus kazališnih predstava?

Na kazalište gledam kao poligon za prikaz skupa misli, ideja i tema. Kada odaberem temu za početak razrade koncepta, smatram korisnim utopiti je u skupu raznih spektrova misli i situacija u kojima se svijet nalazi u danom trenutku rada na predstavi. Teško je to staviti pod jedan nazivnik. Volim stvoriti dinamične i komične predstave, ako ćemo pak malo generalizirati.

  • Za opus kakav već sad imaš za sobom, vrlo si mlad. Kako je bilo uklopiti se u već ustaljene kazališne prakse i početi surađivati s jakim kazališnim imenima? Kako su te na početku prihvaćali?

Aritmetička sredina doživljaja mojih godina od strane kolega je 36. Imam 28. U najavama predstava još me uvijek opisuju mladim redateljem. Imam dojam da će to prestati tek 2038. To je dobro.

  • Gdje najviše vremena provodiš pišući, a gdje te možemo pronaći kad nisi u kazalištu na probama?

– U kazalištu na probama provodim priličan broj sati, tako da sve više težim prema zamračenom stanu u slobodno vrijeme. Kazalište prilično ispunjava tu socijalnu komponentu. Pišem također isključivo u vlastitom stanu, nemam koncentracije buljiti u ekran ako sam negdje vani.

  • Planiraš li ovog ljeta posjetiti kakav koncert, otputovati negdje?

Ovo ljeto posloženo mi je tako da imam po par dana slobodno, a potom sastanke, gostovanja predstava i početke proba za nadolazeće predstave.

U periodima odmora nastojat ću što više biti kod roditelja u Blacama na ušću Neretve, koje za mene jest mjesto najefektivnijeg odmora i iskreno se nemam potrebu previše micati od tamo. Prema tome, izgledat će to nekako ovako, krenuvši od sadašnjeg trenutka: Dubrovnik, Blace, Dubrovnik, Budva, Blace, Split, Zlarin, Blace, Budva, Kolašin, Dubrovnik, Blace, Rijeka i potom natrag u Zagreb. Što se tiče samih događanja, sigurno da ću posjetiti nekakav open air glazbeni festival, pokoji malonogometni turnir, sigurno jedan turnir u boćanju, pokoja degustacija pršuta i malo sira, a možda me netko navuče i na neku ljetnu kazališnu predstavu. Gdje i kada točno sada ne mogu reći, jer sam shvatio da se najbolje provodim ne planirajući odmor.

Foto: Marko Ercegović, Marin Frka, PR

0